Kad je ova tema tek bila ideja na papiru (ili u Notepadu, kako tko voli) zvučala je odlično – nešto što bi se s veseljem i radošću moglo odraditi u tek nekoliko dana. Surova stvarnost ipak je drugačija od usputne zabilješke: ovo je definitivno jedna od najtežih tema kojom smo se bavili u svojim novinarskim karijerama. I nije problem bio u nedostatku materijala, baš naprotiv – jednostavno ga je bilo previše! Odabrati najvažnija događanja u hrvatskoj pop kulturi izazov je pred kojim bi pokleknuli i najiskusniji. Višesatne redakcijske rasprave o tome zavređuje li nešto biti dio teme ili ne slobodno su mogle završiti i na YouTubeu u videoformatu, kao prilog ovom tekstu. Na kraju smo ipak uspjeli konsolidirati snage, popričati s bivšim urednicima Poleta, Sedam dana i sličnih novinskih izdanja te napraviti najuži izbor najznačajnijih stvari iz proteklih šezdesetak godina. Sasvim nam je jasno kako je to tek naš subjektivni pogled i kako će mnogi negodovati klimajući glavom lijevo-desno, misleći o svemu onome što nije ušlo u temu, ali u ovakvo opširnim temama to je, na žalost, neizbježno. Baš kao što je neizbježan bio utjecaj svega što navodimo na naše živote.

’50

Šuškavac

Malo tko i od, uvjetno rečeno, mlađih generacija, nije barem jednom prošao ne tako velikim trgom u Trstu, Ponte Rosseom, kupujući lažne Kappa trenirke, bezalkoholna pića u limenci i slične sitnice koje su nas veselile. Između istih tih štandova kojima smo kročili osamdesetih, nekoliko desetljeća ranije hodali su naši roditelji u potrazi za modnim detaljem koji je bio totalni hit pedesetih – šuškavcem. Riječ je o, dobro to znate, laganoj vjetrovci koja štiti od kiše, a koja se u većini slučajeva moga presaviti i spremiti u džep koji se nalazi na samom šuškavcu te nositi oko pasa. Kada su stigli u Hrvatsku, zavladalo je ludilo u trgovinama, jer se govorilo (pisala je Slobodna) da djevojke vole mladiće sa šuškavcima i najlon košuljama, koje su se također kupovale u Trstu.

Opatijski festival

Prva festivalska priredba održana je 1958. godine u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner i to je ujedno bio i prvi televizijski prijenos jednog festivala. Opatija je osmišljena kao pandan festivalu u San Remu, a hitova nastalih tamo prevelik je broj (Potraži me u predgrađu, Vino i gitare, Mala djevojčica…). Na festival se, vjerujemo, nije moglo ući u šuškavcu. Kada govorimo o Opatiji, nezaobilazno je spomenuti Ivu Robića, koji je pedesetih godina u Americi i Njemačkoj ostvario i internacionalnu karijeru. U SAD-u nastupio je u Perry Como showu, najpopularnija skladba mu je bila Morgen, no važnija je svakako Strangers in the night, koja je proslavila Franka Sinatru. Zahvaljujući njemu, i The Beatlesi su došli do prvog vinila.

Plavi vjesnik

Plavi vjesnik, pokrenut 1954. godine, bio je omladinski časopis u kojem su naši roditelji (a možda i vi, gospodine) čitali prve stripove, poput Flasha Gordona, Petra Pana, Srca Julie Jones, Princa Valianta, Pustolovina Marka Pola, Koko Bila, Dena Derija, Winnetoua i drugih. Sveukupno, izašlo je 970 brojeva do 1973.; najveća naklada bila je 120 tisuća primjeraka. Plavi vjesnik pomagao je razvoj domaćeg stripa, a svoja su djela objavljivali Andrija Maurović, Julije Radilović i kultna braća Neugebauer. Godine 1952. izašlo je i prvo poslijeratno izdanje Politikinog zabavnika, na kojem su također odrasle mnoge generacije – tamo smo čitali Mandraka, Modesty Blaise, Ripa Kirbya, Fantoma i druge. U istom je desetljeću počela izlaziti i Modra lasta.

LP ploča

Godine 1956. Jugoton je počeo objavljivati long play ploče (33 okretaja u minuti), na kojima se nalazilo osam pjesama, sa 12 minute glazbe po svakoj strani. Cijena je bila 1500 dinara, a te je godine proizvedeno sedam ploča s narodnom i pet s ozbiljnom te lakom glazbom. Iste su se godine pojavili prvi jukeboxi, ali i rock and roll ploče; Radio Zagreb počeo je s emitiranjem eksperimentalnih televizijskih emisija. Glazba se danas sluša u skroz drugačijim formatima, iako su ploče još uvijek popularne, naročito među DJ-ima elektronske glazbe. Pravi ljubitelji glazbe tvrde da ploča i dalje daje najbolju reprodukciju zvuka, a i mi povremeno volimo čuti lagano krckanje, podsjetiti se na mladost.

Pula film festival

Prvi je put održan u Pulskoj Areni 1953. godine, kao smotra međunarodne kinematografije, a od 1954. do raspada Jugoslavije bio je najvažnija filmska smotra. Do danas je ugostio velik broj domaćih i stranih glumaca, među kojima se izdvajaju Elizabeth Taylor, Orson Welles, Sophia Loren, Sam Peckinpah, Richard Burton, Yul Brinner, John Malkovich, Ralph Fiennes, Ben Kinglsey, Jeremy Irons, producent Branko Lustig, te redatelji Philip Noyce i Jiri Menzel. Nagrada koja se dodjeljuje najboljem filmu je Zlatna Arena, a na službenim se stranicama navodi kako se na pojedinim projekcijama znalo okupiti i do osam tisuća gledatelja. S dolaskom većeg broja drugih festivala, značaj Pula film festivala je pomalo opadao, no njegova je povijesna uloga neupitna. Ove godine održat će se 54. put i to od 12. do 21. srpnja. Početkom pedesetih utemeljene su i Dubrovačke ljetne igre.

Slet

I dok ih danas možemo vidjeti samo u Sjevernoj Koreji i sličnim zemljama, sletovi su se u prošlosti događali svakog 25. svibnja, za “rođendan” Josipa Broza Tita. Danas se tome smijemo, no tada su na ovim megalomanskim priredbama sudjelovala najveća glazbena, književna i kulturna imena, kao i pioniri i omladinci iz cijele zemlje – štafeta se nosila kroz republike. Mnogi koji nikada nisu vidjeli slet, poželjeli su da im se pruži prilika, a oni koji jesu vjerojatno su zahvalni što ga više ne moraju gledati. No, treba priznati, bez obzira na razloge održavanja, bili su to punokrvni, sjajno osmišljeni spektakli. Kako je to izgledalo provjerite na YouTubeu.

Unikonzum

Danas svi nešto kukaju kako smo postali pravo potrošačko društvo, ali temelje toga valja potražiti u pedesetima. Tada su se, naime, počele otvarati prve samoposluge. Točnije, u Zagrebu je prva otvorena 1957. godine; zvala se Konzum, baš kao i danas. Nisu nudili sve ovo što se danas nudi u velikim trgovačkim centrima, no bilo je Cockte za kupiti. Ovo se piće pojavilo 1953. godine, a predstavljeno je 8. ožujka na Planici; proizvodila ju je (i danas to čini) Droga Kolinska. Naravno, bio je to odgovor na imperijalističku Coca Colu, koja bi vjerojatno trovala mladež “idejama”. Nismo sigurni, ali u prvim samoposlugama vjerojatno se moglo kupiti i čokolade Braco i seka, a od 1959. definitivno i Vegete.

Zagrebačka škola crtanog filma

Zagreb film osnovan je 1953., a studio za crtani film 1956. godine. Nikola Kostelac, Vatroslav Mimica, Dušan Vukotić, Vladimir Kristl, Borivoj Dovniković-Bordo, Joško Marušić, Zlatko Bourek čine samo manji dio važnih imena ove škole. Pojam Zagrebačka škola crtanog filma skovali su ugledni francuski povjesničar filmske umjetnosti Georges Sadoul i filmski kritičar Andre Martin. Ne treba zaboraviti niti Animafest, koji su osnovali grad Zagreb i Zagreb film; na godišnjem sastanku Međunarodne udruge za animirani film (ASIFA) održanom u Londonu 1969. godine u utrci nekoliko značajnih gradova (Brighton, Ženeva, Montreal, Rimini) prihvaćena je kandidatura Zagreba kao redovitog organizatora međunarodnog festivala crtanog filma.

Lola Novaković i Gabi Novak

Prva dama domaće glazbene scene u poslijeratnom razdoblju, Lola Novaković, nastupila je prvi put 1953. godine. Poput Ive Robića, i ona je karijeru ostvarila u inozemstvu. Godine 1959. snimila je ploču u Leipzegu, a iste godine odlazi u Beirut gdje pjeva u hotelu Internacional i ima show na tamošnjoj televiziji. Godine 1961. pobijedila je na Opatijskom festivalu, a godinu je dana kasnije pjevala na Euroviziji. U travnju 1957. maestro Bojan Adamič pozvao je Gabi Novak na prvi koncert u Ljubljani, 1958. pjeva u filmu H-8 (prvi naš film snimljen po istinitom događaju, a nije partizanski), a godinu kasnije nastupa na Zagrebačkom festivalu. Krajem pedesetih u Zagrebu sudjelovala je na jam sessionu s Louisom Armstrongom.

Za to vrijeme u…

… Sjedinjenim Državama među mlade i na glazbenu scenu probija se rock and roll. Prvi rock koncert organizirao je Alan Freed u Clevelandu 1952. godine, a Elvis je na scenu s pjesmom “That’s All Right Mama” stigao dvije godine kasnije. Nama zanimljiviji je Sputnik, umjetni satelit kojeg je lansirao Sovjetski Savez i čime je započela svemirska utrka. Tada se predviđalo kako će kroz koje desetljeće automobili letjeti, a mi ćemo šetati kroz futurističke megalopolise u startrekovskim uniformama. Za računalne geekove, valja spomenuti i da je u pedesetima IBM razvio programski jezik Fortran.

’60

Traperice

Ono što je šuškavac bio za pedesete, traperice su bile za šezdesete. Pojavile su se negdje početkom šezdesetih, do nas su stizale iz raznih zemalja, poput Tunisa, naravno iz Trsta i sa sličnih dalekih i bliskih lokacija. I opet, poput šuškavca, imati traperice bio je prestiž. Do osamdesetih smo već bili jeans generacija, a format traperica kroz desetljeća se mijenjao od trapeza, preko onih s crtom, pa sve do ispranih. U to vrijeme slušao se i radio Luksemburg, skidali su se akordi kako bi bendovi koji dolaze (o njima čitajte u knjizi Siniše Škarice “Kad je Rock bio mlad”) na plesnjacima imali materijala za sviranje. Taj će radio starije glazbene generacije svakako spomenuti kao jednu od najvažnijih stvari tih godina.

Splitski festival

U vrijeme dok još svijetom nisu vladale prozirne haljine, a ni bradavice baš nisu ispadale, rođen je Splitski festival. Održan je prvi put 1960. godine, kao popratni dio događanja More-Revija-Split na bazenima omladinskog školskog kluba POŠK. Impozantna galerija pjevača koja je festivalom prošla zaslužuje poštovanje – dovoljno je prisjetiti se najvećih hitova poput “Nima Splita do Splita”, “Kuće pored mora”, “Dalmatinski Lero”, “Kud plovi ovaj brod”, “Nevera”, “Moja Ane broji dane”, “Galeb i ja”, “Oprosti mi, pape” i stotine drugih. Festival onda i danas potpuno se razlikuju, no kao i onaj pulski, i ovo je festival kojeg ćemo se rado sjećati (ili samplove skladbi koristiti).

Fićo

Vjerujte nam, oni koji nisu imali vozačku dozvolu poželjeli su je imati samo zbog novog modela popularnog Fiće. I ne samo zbog parkirnog mjesta. Zastava je Fiatov model 600 počela proizvoditi 1960., dok se model 750 počeo proizvoditi dvije godine kasnije. Wikipedia navodi kako je ovaj automobil bio zaslužan za motorizaciju tadašnje države, a Enciklopedija Yu Mitologije (koja je relativno dobar izvor informacija za ovakve teme) navodi urbanu legendu po kojoj je umirovljeni zastavnik raznio ručnim bacačem lika koji mu je htio ukrasti brisače (?!). Citiramo i kako je kupovina Fiće bio događaj po važnosti jednak rođenju djeteta! I dan danas ovo se vozilo može vidjeti na cesti. Cijena modela iz ’74 (78 000 prijeđenih kilometara) kreće se oko 500 eura.

TV

I dok su u pedesetima počeli prvi eksperimentalni prijenosi raznih emisija, u šezdesetima se broj TV prijemnika povećavao. Svako selo je u gostionici imalo barem jedan. Živi svjedoci kažu kako među totalne hitove tog razdoblja spadaju serije Dugo toplo ljeto (ocijenjen sa 9,2 na imdb.com), Gradić Peyton, The Forsyte Saga, emisija Mendo i Slavica. Krajem desetljeća prema istoimenoj knjizi Miljenka Smoje snimljena je serija Naše malo misto, također veliki hit, kao i Velo misto, nastavak serijala. Valja spomenuti i kako je 1967. godine počelo snimanje profesora Baltazara, koji i danas spada među najuspješnije trenutke Zagrebačke škole crtanog filma. Na kraju, ne treba zaboraviti ni Dnevnik, koji se prvotno emitirao u 20 sati.

Start

Polumjesečni magazin i ilustrirana revija koja je, pazi sad, “pokrenuta u Ekonomskoj propagandi NIP-a Vjesnik, potom u sastavu OOUR-a Revijalno informativna izdanja”. Dogodilo se to 1969. godine, kada je tiskano 153 tisuće komada, 1971. ta se brojka penje na 234 tisuće. Start se bavio temama iz zemlje i svijeta, a sigurni smo da se mnogi sjećaju duplerice i dizajna koji se vremenom mijenjao; na grafičkom su oblikovanju sudjelovala mnoga poznata domaća i strana imena. Ono što je Chris Anderson napravio za Wired (vratio mu staru slavu), to je za Start napravio Sead Saračević, koji je na mjesto urednika došao 1973. godine. Valja izdvojiti i magazin Džuboks, pokrenut 1966. godine, koji je izlazio jedno vrijeme, pa je ugašen, pa ponovo pokrenut u sedamdesetima. Po posljednjim informacijama koje imamo, u našoj trenutnoj redakciji – bila je redakcija Starta.

Alan Ford

Na kioscima širom Italije pojavio se 1969. godine, a crtali su ga, naravno, Magnus i Bunker. Za domaće ga je tržište prilagodio Nenad Brixy, a uz grupu TNT odrasle su mnoge generacije. Uz glavne junake (Alan Ford, Bob Rock, Broj Jedan, Klodovik, Sir Oliver, Šef i Jeremija) niz je sporednih likova kojima smo se veselili, od Superhika do prelijepe Baby Kate. Strip je to koji se i danas rado citira: “Bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi!”, “Ne vjeruj ženi koja laže”, “Halo Bing, kako brat?”, “Bolje nečastan uzmak nego častan poraz”. Od stripova nastalih u šezdesetima ne treba zaboraviti ni Zagora (1961.), Komandanta Marka (sredina šezdesetih) i ostale junake (Lunov magnus strip i Zlatna serija).

Surogat

Godine 1962. Oscar je prvi put dodijeljen animiranom filmu koji nije bio snimljen u Sjedinjenim Američkim Državama. Autor Surogata je Dušan Vukotić, poznat kao jedan od velikih imena Zagrebačke škole crtanog filma. Te je godine i u toj kategoriji pobijedio Chucka Jonesa i Walta Disneya. Osim ovog animiranog filma, Vukotić je snimio i nekoliko igranih, od kojih izdvajamo Akcija stadion i znanstveno-fantastični Gosti iz Galaksije. Iako najpoznatija, Oscar nije bila jedina nagrada koju je Vukotić primio. Sam Surogat duhovito je izvedena globalna metafora o ispraznim užicima otuđenog suvremenika koji barata surogatima ne samo u materijalnoj, nego i u emocionalnoj sferi, pisao je film.hr. Godine 1961. Andrić je dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Bitka na Neretvi

Istog desetljeća (točnije, godinu kasnije) za Oscara je nominiran, ali ga nije osvojio, film Bitka na Neretvi Veljka Bulajića (1969.). Ovaj je film bio najambiciozniji projekt u Europi i jedan od naših najprofitabilnijih filmova uopće. Uz domaće zvijezde glumila je i nekolicina stranaca, poput Yula Brynnera, Orsona Wellesa i Franca Nera; većina ga je učenika osnovnih i srednjih škola gledala na kolektivnom odlasku u kino, kao što su, uostalom, gledali i druge partizanske filmove. Od zanimljivosti vezanih uz ovaj film svakako valja izdvojiti kako je plakat za film radio Picasso, a i kako je sam film imao doista velik uspjeh širom svijeta. No, kako je kolega Žmirić na Popcorn siteu napisao, neke fore (Preko vode do slobode), danas zvuče smiješno.

Ježeva kućica

Po šumi, širom,
bez staze,
puta,
Ježurka Ježić
povazdan luta.

Vještak i majstor
u poslu svom,
radi i čuva
rođeni dom.

Za to vrijeme…

U dalekoj Americi ljubav se slobodno vodila, hipici su pjevali neka bude sunca i protestirali protiv rata u Vijetnamu. Znak za mir krasio je pola svijeta, glazbenici kojima se danas klanjamo tek su počinjali svirati. 1962. predstavljena je prva računalna igra Spacewar!, a pred kraj desetljeća na svijet je došao Internet (hura!). I naravno, 1969. godine napravili smo mali korak za čovjeka ali veliki za čovječanstvo, kročivši na Mjesec.