Ležim na plaži, a sunce me prži. Bura je ohladila more i nakon brzinskog kupanjca, to je jedina poželjna aktivnost. To i čitanje knjige, dok oko mene skakuću djeca, vukući velikog, napuhanog aligatora do hladne vode i derući se nešto na češkom. Gotovo idilična situacija, dalo bi se pomisliti. Sunce, more, plaža, a ja čitam o vampirima… I njihovim klaoničarima.
“Izvršitelje nauma Gospodnjeg” napisao je mladi i talentirani riječki autor Zoran Krušvar. Zoran je dobitnik nekolicine književnih nagrada, od čega i dvije SFERE – jedine žanrovske nagrade u Hrvatskoj koju dodjeljuje udruga SFera iz Zagreba. Inače se, prema vlastitom priznanju, bavi “manipulacijom medija i pisanjem knjiga”, te je tako prije “Izvršitelja” već objavio jednu knjigu – zbirku priča znakovito naslovljenu “Najbolji na svijetu” (Mentor, 2004.). Roman “Izvršitelji nauma Gospodnjeg” također je izašao u izdanju male zagrebačke nakladničke kuće Mentor, koja se specijalizirala za izdavanje kvalitetnog domaćeg žanrovskog štiva, a kupovinom knjige besplatno ćete dobiti i multimedijalni CD.
Prvi hrvatski trailer za knjigu
Taj popratni CD jedinstven je projekt u hrvatskoj književnosti. Na njemu se mogu naći: soundtrack za knjigu, videospotovi napravljeni po motivima iz romana za pjesme sa soundtracka te dva trailera (traileri za knjige tek su ove godine u svijetu postali popularni, pa bi se slobodno moglo reći da Krušvar ne samo da slijedi svjetske trendove, već i prednjači u njima na hrvatskom tržištu). Videomaterijal postojao je na YouTubeu već mjesecima prije izlaska romana, postepeno gradeći zanimanje javnosti za njega i posluživši za predstavljanje knjige na raznim događanjima i prije nego što je ona nastala.
Na soundtracku je trinaest skladbi raznih neafirmiranih autora, od kojih ih je dvanaestoro iz Hrvatske, a jedna je glazbena skupina iz Rusije, dok su spotove također snimali amateri-entuzijasti i fanovi. Roman “Izvršitelji nauma Gospodnjeg” može se podičiti i vlastitom “osobnom” web stranicom (http://izvrsitelji.com/), na kojoj se, između ostalog, mogu naći i vrlo zanimljive fan fiction priče inspirirane romanom, te dvadesetominutna snimka predstave “Izvršitelj volje Gospodove”, koju su izveli članovi slovenske SF udruge Prizma prilikom promocije knjige u Mariboru.
I uza sav taj sadržaj mimo sadržaja, neki bi se zlobnik možda drznuo primijetiti da roman očito i nije nešto kad mu je potrebna sva ta pompa kako bi ga se proturilo čitateljstvu. U nekim bi to slučajevima možda i bilo točno, ali ne i kod Krušvarovih “Izvršitelja” – čak iako, poput mene, ne volite žanr horora i vampiri vam idu na živce. No, “Izvršitelji nauma Gospodnjeg” nije klasičan hororac, a zanimljivo je i da nije klasičan roman. Riječ je, zapravo, o osam međusobno nezavisnih pripovjedaka (od kojih su neke bile već ranije samostalno objavljene), povezanih zajedničkom temom i likovima Izvršitelja: svećenika-boraca čiji je zadatak služiti izravno Bogu i u svojim krvavim pohodima, u kojima nerijetko stradaju i nevini, “čistiti” Zemlju od sila mraka: vampira, demona, vještica, čudovišta, zombija te pokojeg ambicioznog i slavohlepnog političara.
Upute za čitanje
Pripovijetke, tj. poglavlja kronološki su poredana od doba rimskih osvajanja današnjih hrvatskih krajeva, kada počinje čitava priča o vampirima – i to ni manje ni više nego među Histrima – preko srednjega vijeka, kada svećenici-vitezovi gordo kroče među bogobojaznim pukom, pa sve do bliske budućnosti u kojoj će Hrvati (na šokantan način), hrvatski izvori vode i Izvršitelji-komandosi sa sačmaricama mjesto sjekirama u rukama odigrati presudnu ulogu za budućnost cijeloga čovječanstva. I premda je moguće čitati svaku pripovijetku neovisno od ostalih, “Izvršitelji” najbolje funkcioniraju kao roman, jer svaka pripovijetka sadrži djelić mozaika i tek u velikom finalu slika postaje u potpunosti jasna: na prvi pogled razbacane epizode dobivaju obrazloženje, a pojedini likovi dublji smisao.
Nemojte prenagliti i vidjevši da je riječ o hororu frknuti nosom te proslijediti “Izvršitelje” svojem ili susjedovom djetetu, jer, kao prvo, Krušvar nema tabua i ne libi se grafičkog opisivanja makljaže – što vampira i inih demonskih bića, što nevinog i prostodušnog puka – a kao drugo, uskratit ćete si jedan uistinu dobar i suvislo napisan roman, koji na svojih dvjestotinjak stranica nudi osvježavajući pristup već ofucanoj i izraubanoj vampirskoj tematici. I ne, nemojte ga nositi na plažu, jer taj atmosferični roman treba svakako čitati u zatvorenom prostoru, uz čaj s rumom i glazbom sa soundtracka, kada vampiri slobodno mogu kucati na vrata, a vi im ležerno možete odvratiti da imate Izvršitelja u kući …
+
Julie Phillips: “JAMES TIPTREE, JR. – THE DOUBLE LIFE OF ALICE B. SHELDON”
James Tiptree, Jr. jedan je od najznačajnijih američkih i svjetskih SF pisaca, čije su priče o putovanjima na daleke svjetove i o seksu s vanzemaljcima raspaljivale maštu novovalovskih SF čitatelja. Počeo je pisati kasnih šezdesetih godina i bio prava misterija, budući da ga nitko nikada nije upoznao niti razgovarao s njim. Kroz žanr znanstvene fantastike istraživao je što to znači biti čovjekom i govorio o važnosti suosjećanja sa svim živim bićima. Smatrali su ga feministom jer je s mnogo naklonosti opisivao svoje ženske likove i često pisao o problemima s kojima se žene svakodnevno susreću u suvremenom svijetu, ali zbog načina na koji je pisao (često kombinirajući tzv. tvrdu znanstvenu fantastiku, koja se bazira na tehnologiji, s tzv. mekom, čije težište leži na sociološkom i psihološkom pristupu) nikada nije bilo upitno da se radi o muškarcu, pretpostavljalo se oko pedeset godina starom, koji radi ili za vladu ili CIA-u, te stoga taji svoje pravo ime i podatke o svom životu.
Svoje prve priče objavljuje 1968. godine, a prvu veliku nagradu – Huga – dobiva 1974. Za života je objavio sedam zbirki priča i dva romana, a posthumno su mu izašle još dvije zbirke priča, zbirka poezije te zbirka drugih neobjavljenih radova. Prema njegovim pričama “The girl who was plugged in” i “The screwfly solution” snimljeni su istoimeni TV filmovi, a nekolicina ih je adaptirana u radiodrame. Osvojio je još jednog Huga, tri nagrade Nebula, World Fantasy Award, te nagrade Locus i Jupiter.
Godine 1977. otkriveno je da je James Tiptree, Jr. zapravo žena. Pravim imenom Alice B. Sheldon, bila je uistinu fascinantna žena, čiji je život bio jednako zanimljiv i osebujan kao i njezina fikcija. Slikarica, kritičarka umjetnosti i psihologinja, koja je za vrijeme 2. svjetskog rata radila za američku vojnu obavještajnu službu, a kasnije kao agent CIA-e na Bliskom istoku, dvaput se udavala, imala i biseksualnih sklonosti, te je skončala život samoubojstvom nakon što je usmrtila svog muža. Bila je prava pionirka u rušenju granica između tzv. muškog i ženskog pisma, a osim pod svojim “muškim” pseudonimom, objavljivala je i kao Raccoona Sheldon. Nekoliko godina nakon njezine smrti, SF autorice Pat Murphy i Karen Joy Fowler osnovale su nagradu James Tiptree, Jr., koja se dodjeljuje za SF ili fantasy djela koja istražuju poimanje i razumijevanje spolova.
Priču o dvostrukom životu Alice B. Sheldon ispričala je Julie Phillips u knjizi “James Tiptree, Jr. – The double life of Alice B. Sheldon”, za koju je dobila brojne nagrade, između ostalog i uglednu National Book Critics Circle Award za najbolju biografiju 2006. godine. (Irena Rašeta, Plan B 1)
