Zen – Neobjašnjiva lakoća postojanja

Priznajte, i vi imate neku pretpostavku vezanu uz pojam “zen”. Ili pomislite na svećenike obrijanih glava koji po čitave dane sjede na vrhu Tibeta i žive od šake riže, ili na mistike koji tvrde da je čitav svemir jedno i pričaju nerazumljive pričice, ili na neke čudnovate ljude koji sjede prekriženih nogu i pjevaju “oooohmmm”… I zapravo niste uopće pogriješili – jer i svi ti opisani primjeri sasvim lako mogu imati veze sa zenom.

Jer zen i nije ništa drugo nego način poimanja svakodnevice. Zen je filozofija. Premda je proizašao iz budizma, sam zen nije religija i ne upliće se u vjerska uvjerenja. Zen je univerzalna praksa, koju u svijetu upražnjava sve više ljudi različitih vjera, ne odričući se usput svojih božanstava. Stoga zen možete pronaći i u poslovnom čovjeku koji je odlučio olakšati svoje stresne dane meditacijom, i u samohranoj majci koja se nimalo ne nervira kad njezino cendravo dijete razmaže maslac od kikirikija preko cijelog monitora. Nimalo. Duboko udahne, nasmiješi se i mirno obriše monitor.

Zen se na Zapadu aktivno prakticira zadnjih stotinu godina, pa je poprimio i sasvim nov oblik, primjeren zapadnjačkom umu. Zen nadilazi kulturne barijere, zen je put, iskustvo, nastojanje da se razumije tu i sad.

Zazen? I meni jedan, molim

Osnovne karakteristike zena jednostavno se mogu objasniti, ali iznimno teško najprije pojmiti, a potom ostvariti. Osnovna praksa zena je svakodnevna meditacija u sjedećem položaju – zazenu – koju je najbolje prakticirati dvaput dnevno, ujutro i navečer. Svakodnevno meditiranje smiruje um, fokusira ga i osobu čini mirnijom, staloženijom te zbog toga – mudrijom.

Kako meditirati? Recept je jednostavan: sjednite i ne mislite. Svaku misao koja vam padne na pamet – jednostavno “uklonite”. Strahovito je teško, jer to je bitka sa samim sobom. No zanimljivo je da se nikada, ali zaista nikada ne zapitate “zašto ja ovo sebi radim”, već stisnete zube i nastavite.

Kao što smo napomenuli, teško je to pojmiti; to treba probati. Na prvi je pogled kontradiktorno: treba se riješiti svih misli i očistiti um, kako bi on bolje funkcionirao. No činjenica je (znamo iz osobnog iskustva) da vam za osjećanje prvih blagodati koje meditacija donosi treba svega desetak dana prakticiranja zazena.
No ipak, iako bi vam to zasigurno odgovaralo, ne savjetujemo vam da odmah sjednete na pod i počnete ne misliti ni na što, već – kao što je to u istočnjačkim krajevima i običaj – nađete učitelja koji će vas podučiti kako to pravilno činiti. Mi smo učitelja pronašli u Budističkom centru u Zagrebu (www.budisticki-centar.hr), gdje prvom sljedećem tečaju meditacije, nazvanom “Mirnoća i uvid, tečaj chan meditacijske prakse”, možete prisustvovati u ožujku.

Sada i ovdje!

Osoba koja meditira uživat će mnoge blagodati: bit će strpljivija, manje agresivna, staložena i usredotočena na ono što radi. Jer meditacija uvježbava um da se – usredotoči. Što nas dovodi do sljedeće stavke, možda čak i najvažnijeg obilježja zena, a to je: živimo sada, upravo u ovom trenutku. Naš um stalno bježi u prošlost i u budućnost, i vrlo rijetko smo zapravo potpuno prisutni. Prošlost ionako ne možemo promijeniti, a budućnost još nije stigla. Čemu se onda zbog toga nervirati?
Fokusirani u potpunosti na ono što činimo, živimo u sadašnjosti. To je zen. Ovaj trenutak, ovo što jesmo sada i što činimo sada, to je to, to je život. Živimo sada. Ne jučer, ne sutra.

Ako vam je potrebno dodatno uvjeravanje u to, svakako potražite kratak videozapis Alana Wattsa, omiljenog filozofa autorice ovih redaka, pod nazivom “Time and the more it changes” (kola internetom, nije ga teško pronaći).

Pljesak jedne ruke

Obilježje zena su i koani, kratke priče koje na prvi pogled nemaju smisla. Obično se radi o dijalogu između učenika i učitelja, ili samo o pitanju. Jedan od poznatijih a nama dragih koana je: “Koji je zvuk jedne ruke koja plješće?”. Ili kontroverzni “ako je stablo palo, a nitko ga nije čuo, je li proizvelo zvuk?” (kontroverzan je nama, jer na njega imamo odgovore koji su kontradiktorni). Cilj koana je pronaći odgovor onkraj uma. Koan je kontradiktorna zagonetka bez točnog odgovora, koja nas tjera da o pitanju istovremeno razmišljamo iz dvije suprotstavljene perspektive, što rezultira iznenađujućim pogledom na problem. Baš kao što teza i antiteza u konačnici daju novu kvalitetu – sintezu, i koan pomaže u širenju mentalnog horizonta i razumijevanju svijeta u svoj njegovoj pojavnosti.

Od učenika se očekuje da stalno kontemplira nad koanom koji mu je zadao njegov učitelj, koncentrira se na pitanje i samoga sebe počne doživljavati kao jednu veliku istragu, intenzivno razmišljajući o odgovoru, danju i noću, kako bi njegov um zaobišao samoga sebe i potražio odgovor negdje izvan sebe. Zen-majstor Wumen jednom je opisao traženje odgovora na koan: “To je kao progutati užarenu željeznu kuglu. Pokušavate je ispljunuti, ali ne možete”.

Koani se ponekad koriste u meditaciji, pogotovo prilikom višednevnih meditacijskih povlačenja, a koani učiteljima služe (ako ste pomislili da je to samo puko sredstvo za mučenje, prevarili ste se) kako bi znali jesu li njihovi učenici doista pojmili svu dubinu zen filozofije, odnosno dosegli stanje takozvanog oslobođenja (nirvane ili satorija). Zanimljivo je kako svi oni koji u tome uspiju smatraju da je to stanje stvarnije od ovoga – izrazito fizičkog, odijeljenog od okoline i utjelovljenog u jednom tijelu – u kojem živimo.