Imali smo Videosex, Borghesiju, Denis&Denis, Slađanu Milošević, Olivera Mandića, Bebi Dol, Meri Cetinić na klavijaturama koja slavi ljubav i Zdravka Čolića koji je uz zarazni disko ritam u maniri Giorgia Morodera pjevao “I’m Not a Robot Man”. Ta i manje znana imena poput Beograda ili D’Boysa davala su svoj glazbeni obol globalnom valu synth popa koji je carevao krajem sedamdesetih i dobrim dijelom romantičarskih i plesnih osamdesetih godina. Vrckavi, diskoidni ritmovi i najčešće jednostavni tekstovi bili su idealni za razbibrigu i veselje. Kraj osamdesetih i početak devedesetih donio je novi koncept, ozbiljniji sintetički zvuk bez vokala, rave, techno, house i sve moguće njihove križance.
Kako se glazbeno kolo uvijek i marljivo okreće, nakon synth pop wavea osamdesetih godina, početkom dvijetisućitih počeo je carevati ritmom i tekstovima nešto agresivniji electro wave, koji je vremenom mutirao u new rave, šizoidni disko, acid house… Renesansu su doživjeli opskurni obožavatelji dobrog starog italo diska – ponovno se sumanuto i pjeva i pleše! Globalno obožavamo opake Francuze koji prže sebi svojstvenom hrabrom kakofoničnom, ali plesnom glazbenom kombinacijom koja se naslanja na voljene daftpankovske ispade. Spomenimo Kavinsky, Justice, Sebastiana, Kap Bambino, pa susjedne Solulwax, Digitalism, Nid&Sancy i cijelu vojsku italo disko sljedbenika koji ordiniraju u Den Haagu i Rotterdamu (Alden Tyrell, Rude 66, Mr. Pauli…).
Kreativni plesni val nije zaobišao ni naše krajeve, premda bi se površnim pregledom scene mogao dobiti pogrešan zaključak. Naime, mjestimično kvalitetni klupski programi, pa i fizički nedostatak kvalitetnog prostora za kontinuirani glazbeni hedonizam, ne pogoduju otkrivanju i razvoju domaćih autora i autorica. A njih ima i odlučili smo ih izvući iz cyberspacea i prijateljskih slušaonica i pokloniti im dio pozornosti koju zaslužuju. U nastavku smo posložili njihove glazbene identifikacijske karte.
Mahom se radi o dvadeset-i-nešto-godišnjacima koji su se ravnomjerno rasporedili po Splitu, Rijeci, Sisku i Zagrebu. Gotovo svi bez formalnog glazbenog obrazovanja, ali s golemom ljubavi prema kreaciji i muzici. Dobrano su određeni krajolikom u kojem žive, pa tako splitski Startas i Symbol One njeguju diskoidniji izraz, riječki Klaus rokerskiji, Siščani FFFC i Dekolaž ne mogu pobjeći od težeg industrijskog zvuka, dok zagrebački Monofonik i Etui Etui Soniczoil furaju malo šaljiviji stav i note, doduše opet svatko na svoj način.
Ovdje izabrani nisu i jedini vrijedni spomena. Od već poznatih i priznatih tu je splitski autor NoName NoFame, koji za sobom ima vrijednu škrinju glazbenoga blaga, radi mirno – s guštom, u savezništvu vokodera i synth linija i ne lomi se previše počastiti nas redovnim nastupima. Lagano, dalmatinski, vrag odnija prišu… Ako ste ga zaboravili, osvježite pamćenje na adresi www.myspace.com/nonamenofame. Potpuno suprotan javni nastup ima Lollobrigida, koja ne dopušta da je javnost zaboravi, vješto koristi sve marketinške platforme ne bi li ostala pod svjetlima reflektora.
Nakon debitantskog zabavnog albuma, koji im je u kombinaciji sa raspašoj javnim nastupima osigurao važno mjesto na polici novovjekovne domaće glazbe, u pripremi je i drugi, koji bi se trebao plesati u ljeto ove godine. Liderica Ida Prester najavljuje novu postavu benda: pored nje i Sanje, koja šilji po basu i mikrofonu, tu je pojačanje na gitari – Dinko Tomaš Brazzoduro (matični član Pipsa, Chipsa & Videoclipsa), bubnju – Saša Maček (matični u varaždinskom hard core bendu Dead by Mistake) i uvozni klavijaturist, synth majstor iz Slovenije – Matej Končan (lider IDM benda Kleemar).
Negdje između samozatajnog NNNF-a i ekstrovertne Lollobrigide smjestio se ljubljeni splitski Leut Magnetik, koji za sobom ima dva studijska albuma, a čujem i da ponovno radi. Šuška se o suradnji između njih i spomenutog Spliće NNNF-a. A s obzirom na kreativni naboj, mogla bi se dogodit’ – Supernova 2! No možda samo ispiju bevandu-dvije. (Nek’ nebo pomogne opciji pod brojem jedan!)
STARTAS
Davor Gazde (27) sintesajzer, ritam mašine, bas // konzervator, restaurator Rafaela Dražić (26) tekstovi, vokal // grafička dizajnerica
Startas je krenuo kao instrumentalni projekt, a naknadno im se priključio vokal. Suradnja Davora i Rafaele proizašla je iz dugogodišnjeg poznanstva. Ime je posveta svima poznatim legendarnim tenisicama koje ovdje stoje kao simbol glazbenom novom valu s prostora bivše Juge, a kojeg autori iznimno cijene. Stoga za punopravne sastojke svog glazbenog kičmenog stupa izdvajaju s jedne strane Videosex i Borghesiju, a s druge Deux, D.A.F., Big Black, Soft Cell, Absolute Body Control, Au Pairs… Imajući u vidu neorganiziranost klupskog života i najčešće njegovu manjkavost, ne čudi što Startasi, bez obzira na svoju svježinu, kvalitetu i iznimni plesni potencijal, nisu okusili čari javnog nastupa, no odlučni su da to bude – uskoro. “Uskoro” je vremenska odrednica koja govori i o datumu izlaska debitantskog im albuma.
S obzirom na neopterećenost tržišnim gibanjima, komercijalnost i činjenicu da im glazba nije obaveza – kreativni proces opisuju kao spontan, ali i u dovoljnoj mjeri promišljen, dinamičan, interesantan i – zabavan. Plesna, sintesajzerski diskoidna glazba vokoderom moduliranih vokala nije ono što opisuje glazbeni opus Startasa; isti se epiteti mogu prilijepiti i kolegama koje navode pod svoje miljenike. Davor je nabrojio NNNF, Leut Magnetik, Symbol One i Death Disco, dok je Rafaela priznala da poštuje sve, ali voli samo Leut Magnetik.
www.myspace.com/startas
SYMBOL ONE
Vinko Pelicarić (30), dizajner
Eduard Raos (36), programer
Najprije se na MySpaceu pojavila smiješna ali prilično obećavajuća stvarčica “Mean Rocket”, koja je neko vrijeme solirala u playeru projekta Symbol One. Anonimni za sve osim bližu ekipu, autori Vinko Pelicarić, koji živi u Splitu, i Eduard Raos, Splićo u Dublinu, ping-pongali su se fileovima i pokušavali konkretizirati neke glazbene ideje. Zarolali su se novi, bogatiji zvukovi, koji su se lijepo posložili s trenutačnom svjetskom hype električnom produkcijom koja nam “puše” iz Francuske, ponajviše s labela Ed Banger Records, čiji su glavni puleni superpopularni Justice. Gaspardu iz Justicea za uho je zapeo “Love Juice”, kojeg je uvrstio na svoj mix i koji je u sekundi obišao svijet. Ljubitelje acidoidnih disko zvukova nije zaobišlo djelo dvojca Nid & Sancy, no možda nisu znali da je Symbol One radio remix njihovog hita “Give it Up For…”.
U ritmu spleta fantastičnih okolnosti – dolazimo lagano i do špice – dečki su najavili i album, premijera je u travnju, label je pariški, no još uvijek mu kriju ime k’o zmija noge. Živeći i radeći u cyberspaceu, u kojem su se i proslavili, nisu baš komunicirali s publikom, no i to je na dnevnom redu – opet u travnju. Pratit će ih prijateljice Trema i Sreća, barem se tako nadaju.
Učinilo mi se da bi baš oni mogli dati koristan savjet, vezano uz preduvjete za uspjeh u inozemstvu. Vinko je bio kratak i jasan: “Trebaš biti dobar, lijep, pametan i moraš imati alat”. Ako vam je alat kao stavka uspjeha pomalo nejasna – svratite na www.myspace.com/symbolone i sve će vam se razjasniti.
KLAUS
Projekt živi dva života:
KLAUS kao one man band – glavna, odgovorna i jedina Nora Turato
KLAUS kao live bend čine Bex (Bernard Blasković – gitara), Nora (elektronika, bas-gitara, gitara) te donedavno Nevena, kojoj se trenutačno traži dostojna zamjena.
Prosjek godina je 20. Uz napomenu da ga taman punoljetna Nora snižava.
Riječki Palach, smucanje po Berlinu, PJ Harvey, Big Black, Breedersi, Sonic Youth i Talking Heads glazbeno su formirali Riječanku Noru, što je lako vidjeti i iz njenog rada na projektu Klaus. Kovanicom “noise elektro-pop” opisuje mu zvuk i dodaje da je ime benda nastalo kao šaljiva referenca na industrial bendove koji vole njemački, a na koje se jednim malim dijelom i sami naslanjaju.
Za početnu akciju i kreaciju liderici Nori nije bilo potrebno puno toga – po već nekom popularnom receptu demo nastaje u spavaćoj sobi, “šmirgla” ga se u studiju, uz sve dostupne analogne i digitalne alate, a potom ga se porine u MySpace luci, odakle se širi svim dostupnim kanalima. Kao i većina drugih “privedenih” glazbenika,i Nora vrlo brzo prolazi put od početne ideje do finalne pjesme; radi se o svega nekoliko sati. Prvi nastup pamti po neviđenoj tremi, a sada, ni nepunu godinicu kasnije, pati bez nastupa i mrzi dan nakon njega – zbog euforije i pada energije.
Najviše bi voljela profesionalno se baviti glazbom, ostavlja vremenu da pokaže koliko je to realno očekivati, a do tada prikuplja materijal za debitantski album. Svjesna je trenutačnog buma synth-pop-elektro zvuka, koji sa sobom donosi dosta zanimljivih projekata, no pomalo je plaši neminovan, instant dio te scene, odnosno dosadne kopije onoga što se trenutačno voli i troši po zvučnicima. Od domaćica jako voli Leut Magnetik, NNNF, SymbolOne, a Startasima je tekstualno i vokalno doprinijela na pjesmi “Dijelimo zdravlje”.
www.myspace.com/musicklaus
