U svih osam većih hrvatskih gradova živi se kvalitetnije od prosjeka Hrvatske, kažu njihovi čelnici. Glavni problemi su promet, kruti otpad, nezadovoljavajuća infrastruktura i nedostatak strategije razvoja grada, kao i to što na sve gradske odluke o infrastrukturnim ulaganjima utječu manjak novca i prioriteti političkih stranaka. Javno-privatna partnerstva većina ispitanika vidi kao potencijalno rješenje mnogobrojnih problema.
Najveći su ekonomski izazovi hrvatskih gradova – nedostatak industrije i nezaposlenost, a ključni infrastrukturni izazov je promet. Podržava se javno upravljanje u sektoru vodovoda i odvodnje, ali s druge strane i liberalizacija tržišta električne energije.
Sažetak je to odgovorā nacionalnog istraživanja koje je provela agencija Puls anketiravši 122 ispitanika u četiri velika hrvatska grada (Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku) te u četiri grada sa značajnom razvojnom dinamikom (Zadru, Varaždinu, Dubrovniku, Puli).
Danas za sutra
Povod za prvo nacionalno istraživanje o budućnosti i izazovima koji predstoje našim gradovima bilo je prošlogodišnje istraživanje njemačke korporacije „Megacity Challenges” o izazovima s kojima će se suočiti svjetski velegradovi, a čiji su rezultati predstavljeni na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. Naime, u 2007. godini, po prvi put u ljudskoj povijesti, više je ljudi živjelo u gradovima (3,3 milijarde) nego u ruralnim sredinama. Brojka od oko 280 milijuna stanovnika u 25 najvećih velegradova eksponencijalnom će brzinom u narednih sedam godina narasti na 350 milijuna, što će svjetske megalopolise suočiti sa cijelim nizom kompleksnih izazova. Premda cijela Hrvatska ima gotovo upola manje stanovnika negoli primjerice 8-milijunski London, koji je najmanji od 25 svjetskih velegradova obuhvaćen studijom, naša je zemlja prva od njih 190 unutar Siemensovog koncerna u kojoj je provedeno istraživanje o urbanim izazovima. Za potrebe istraživanja anketirana su 122 ispitanika odabrana iz četiri različita područja djelatnosti: izabrani dužnosnici, javni službenici, privatni poduzetnici i utjecajne osobe (znanstvenici, udruge, mediji), koji su propitivani o infrastrukturnim i razvojnim izazovima te o sposobnosti upravljanja gradovima. Cilj istraživanja bio je utvrditi opće izazove koji stoje pred osam hrvatskih gradova i specifične izazove unutar pet osnovnih infrastrukturnih područja (prijevoz ljudi i dobara, vodovod i odvodnja, opskrba električnom energijom, zdravstvena skrb i sigurnost i zaštita). U istraživanju su također analizirani izazovi u području upravljanja gradovima i financiranja infrastrukturnog razvoja gradova.
Ekonomski i socijalni izazovi
Stanovnici hrvatskih gradova među bitnim ekonomskim izazovima u najvećem postotku (35 posto) navode relativno visoku nezaposlenost, točnije nedostatnost ekonomske strategije vezano uz novo zapošljavanje, odsutnost industrije (25 posto) i nezaposlenost (18 posto). Za razliku od hrvatskih gradova, na prvom mjestu ekonomskih izazova svjetskih velegradova nalazi se nezaposlenost, koju je 20 posto ispitanika navelo kao glavni problem; slijedi skupoća života u gradu (14 posto) i pitanje ekonomskog razvoja grada (14 posto). Nezaposlenost je pri vrhu popisa socijalnih izazova hrvatskih gradova (28 posto), a slijedi je nedostatak perspektive za mlade (15 posto) i siromaštvo (15 posto). U svjetskim su velegradovima, s druge strane, kao najveći izazov navedeni oskudni uvjeti života (14 posto) i jaz između bogatih i siromašnih (11 posto). Usporedbe radi, socijalne razlike kao izazov vidi samo 3 posto anketiranih u Hrvatskoj.
Neprimjerena infrastruktura
Većina infrastrukturnih izazova vezana je uz prometnu infrastrukturu, bilo da se radi o neprimjerenosti aktualnim potrebama (43 posto) ili čak potpunom nedostatku nekih elemenata prometne infrastrukture (43 posto). U svjetskim velegradovima 35 posto ispitanika kao najveći izazov također navodi promet, a slijedi ga neprimjerena infrastruktura s 11 posto. Kada su u pitanju rješenja prometnih problema, koji se smatraju ključnim infrastrukturnim izazovom, sudionici istraživanja prednost su dali rješenjima koja su orijentirana na potrebe lokalnog prometa i prijevoza ljudi, u odnosu na izgradnju međunarodnih prometnih smjerova i infrastrukture namijenjene prometu robe. Ta bi rješenja trebala kombinirati javni prijevoz i prijevoz automobilima, a uloga privatnog kapitala u njima bi trebala biti bitna, ali ne i dominantna.
Energija i voda
Sudionici istraživanja, kad je električna energija u pitanju, bitno su skloniji izgradnji novih kapaciteta kao rješenju nego kontroli potražnje, a čak 80 posto ispitanika smatra da bi se cijena električne energije trebala određivati na tržištu. Kada je o dodatnim izvorima energije riječ – 80 posto ispitanika radije bi izabralo elektrane na fosilna goriva umjesto nuklearnih, ali više od polovice anketiranih (52 posto) smatra da su fosilna goriva bolji izbor u usporedbi s obnovljivim izvorima energije. Većina sudionika istraživanja opredijelila se za javnu opskrbu pitkom vodom u odnosu na komercijalnu opskrbu flaširanom vodom, a njih 84 posto smatra da sektor vodovoda i odvodnje treba biti u vlasništvu i pod čvrstom kontrolom javne vlasti.
Ekologija, zdravstvo i sigurnost
Čak 35 posto sudionika ankete kao najveći izazov u području ekologije navodi teškoće s gospodarenjem krutim otpadom, što ga postavlja na prvo mjesto ekoloških teškoća s kojima se susreću hrvatski gradovi. Za razliku od njih, stanovnici svjetskih velegradova kao najveći ekološki izazov u najvećem postotku (26 posto) navode zagađenost zraka. Stanovnici hrvatskih gradova izazove vide i u vodoopskrbi i odvodnji (16 posto), zagađenosti zraka (13 posto), zagađenosti industrijom (12 posto) i prometu (12 posto).
U području zdravstvene zaštite anketirani ispitanici zalažu se za postojeći odnos između privatnog i javnog sektora, koji podrazumijeva dominantnu ulogu javnog, a koji bi u budućnosti trebao težiti povećanju učinkovitosti u postojećim resursima i izgradnji novih. Kad je riječ o sigurnosti, to pitanje u hrvatskim gradovima nije u vrhu prioriteta, po čemu se dijelom razlikuju u usporedbi s nekim velegradovima. Veseli i to da dvije trećine hrvatskih ispitanika i dalje podržavaju razvijanje otvorenih zajednica i gradova umjesto zatvorenih i kontroliranih blokova, pa rampe na gradskim kvartovima nećemo tako skoro vidjeti. Također, smatraju da treba postići kompromis između javnog nadzora i zaštite privatnosti.
