Kako je web promijenio jezik

Da je Miroslav Krleža kojim slučajem poživio do sredine devedesetih i pritom nizao svoje književne majstorije, teško da bi mu se svidjela forma SMS-a. U tih bljedunjavih 140 znakova naš bi književni genij s mukom sabrao misli i prenio poruku. No zato generacija koja se tada tek rodila i koja se otprilike sada u školi prvi put susreće s napisima elokventnog erudita, sa SMS-om nema problema. Dapače, Google-generacija (rođeni poslije 1993.) svakodnevno traži način kako da svoju poruku učini što konciznijom. Poruka “Thx na zakon dejtu! C ya u školi” našem bi Krleži možda djelovala kao kodirana ruska naredba iz vremena Hladnog rata, no prosječan srednjoškolac nema takvih problema. On je pod utjecajem interneta i moderne komunikacijske tehnologije iznašao vlastiti ključ kojim kodira domaći jezik u vještu mješavinu engleskog i hrvatskog. Oba je skratio te koristeći pomagala poput emotikona i hyperteksta načinio korak dalje, gurajući novi hrvatski jezik prema standardu koji stručnjaci tek počinju klasificirati, proučavati, a onda i prihvaćati.

Kako se to dogodilo? Na koji način upotreba interneta mijenja svakodnevnu upotrebu jezika i kako smo stvorili Netspeak – jezik koji se ističe kratkoćom, kovanjem novih riječi, čestom uporabom žargona i kratica, ponavljanjem istih glasova za isticanjem emocionalnih stanja, izostavljanjem interpunkcijskih znakova…? Odgovore na ta pitanja ponudila nam je profesorica Milica Mihaljević, znanstvena savjetnica na Odjelu za hrvatski standardni jezik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, te priznata stručnjakinja s iskustvom na području filologije. Prema njezinim tvrdnjama pet je glavnih načina na koje internet mijenja jezik. Prvi je uvođenje novih internetskih naziva (mail, site), koji su najčešće anglizmi ili izvorne engleske riječi. Drugi je širenje anglizama i kratica u općemu jeziku (thx, primjerice), a treći uporaba emotikona. Četvrto internetsko oruđe za mijenu jezika jest nepoštivanje pravopisnih pravila zbog brzine i utjecaja engleskog jezika, a peto je oživljavanje aorista, i to najčešće u 1. licu, što je, tvrdi Mihaljević, još vidljivije u pisanju SMS poruka.

Kako se na hrvatskom kaže WWW?

- Osim navedenih, događaju se i promjene gramatičke strukture, opet pod utjecajem engleskog jezika te zbog brzine komunikacije. Primjerice, sve je veća uporaba participa (penjajuća zvijer, npr.). No internet je sigurno donio i mnoge pozitivne promjene. Ako korisnik čita mrežne stranice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje ili znanstvene radove iz područja jezikoslovlja koji su dostupni na Hrčku (http://hrcak.srce.hr/ – Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske, op. a.), može povećati jezično znanje i jezičnu kompetenciju. Stranica poput Hrčka ima puno, no prosječan korisnik interneta se njime ne služi za povećanje svojeg jezičnog znanja, pa je često istinita tvrdnja kako internet utječe na smanjenje navike čitanja, a time i na smanjenje jezične kulture – tvrdi Mihaljević.

Ne bi li pronašla daljnje odgovore na spomenuta pitanja, Mihaljević u svojoj knjizi “Kako se na hrvatskome kaže WWW?” analizira istraživanja drugih domaćih znanstvenika, koji su pak na primjeru najstarijih (ili najmlađih) internetskih korisnika, IRC-era, pokušali shvatiti kako se mijenja jezik.

- Barbara Kovačević i Antun Patrik Halonja prikupili su građu s nekoliko hrvatskih IRC poslužitelja te analizirali obilježja jezika i stila korisnika te mrežne usluge. Kao temeljna obilježja istaknuli su uporabu vulgarizama, žargonizama, barbarizama, dijalektizama, brojne pravopisne pogreške, izražavanje emocionalnog stanja navođenjem niza istovjetnih slova, npr. Heeeeeeeeloooooooooooo; superrrrrrrr. Dijalog najčešće započinje rutinskom razmjenom pozdrava (bokić; ćao; haj; bokec; ahoj). Pitanja se javljaju kao signal za otvaranje ili nastavak konverzacije (npr. Kako si?; Šta ima nova?), pri čemu se ne traži konkretan odgovor, nego je to poziv na druženje. Odgovori su obično kratki, konverzacija isprekidana i nedovršena. Kako bih provjerila rezultate navedene u gornjim radovima, analizirala sam jezik koji se pojavljuje u Iskonovim pričaonicama. Uglavnom sam mogla potvrditi zaključke do kojih su došli Halonja i Kovačević. Najčešća su obilježja mojega uzorka: uporaba dijalekta, naizmjenična uporaba engleskoga i hrvatskoga, igra riječima te skraćeno pisanje čestih riječi, pravopisne pogreške, zamjena velikih slova malim, ponavljanje istih slova i znakova, skraćeni pozdravi i vulgarizmi – piše Mihaljević.

Ne čudi tada podatak da većinu jezičnih promjena koje se zbivaju na opisani način potenciraju najmlađi korisnici interneta. Naime, prema istraživanju GfK-a, Centra za istraživanje tržišta, čak 85 posto djece u dobi od 6 do 10 godina posjeduje računalo, a polovica njih njime se izvrsno služi. Tako će 86 posto djece računalo koristiti svaki dan, a trećina njih će putem računala učiti te surfati internetom. Prema istom istraživanju, postotak djece stare između 11 i 13 godina koje posjeduju računalo iznosi 74 posto, a 59 posto njih ima i priključak na internet.  Hrabri telefon i Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba proveli su slično istraživanje na uzorku od 4.000 ispitanika iz 19 osnovnih škola i dvije srednje. Rezultati kažu da 90 posto djece koristi računalo, 73 posto ih koristi internet, a 47 posto onih koji kod kuće nemaju računalo također koristi internet. 58 posto ih surfa svakodnevno.

- Svaki roditelj zna da je internet posve revolucionirao pisanje školskih referata. Danas je gotovo nezamislivo da učenik koji je dobio temu za referat ode u knjižnicu, nego najčešće samo naslov svojeg referata utipka u Google. Nažalost, učenici su u najvećem postotku prestali čitati i školsku lektiru, pa sadržaj i analizu književnog djela skidaju s interneta. Govori se o tome da će se i nastava odvijati preko interneta. To svakako ima svojih dobrih strana (dostupne su nam informacije iz čitavog svijeta), ali i loših strana (ograničen je neposredan kontakt, druženje, rasprave) – tvrdi Mihaljević.