Prije otprilike godinu i pol dana iskusni glazbeni alkemičari sastali su se s jedinstvenom idejom: svirati elektroničku glazbu uživo na instrumentima. Sve je krenulo kao eksperiment na sampleru i laptopu Janka Novoselića, koji se ubrzo upotpunio gitarom, basom, modularnim synthom, bubnjevima, hrpom efekata i popratnih elektroničkih spravica. Naravno, svi ovi instrumenti ne sviraju sami (što i razlikuje Tobogan od ostalih elektroničkih bendova), nego su u rukama, kako rekoh, iskusnih glazbenih alkemičara. A oni su: Janko Novoselić – drumz/beats, Konrad Lovrenčić – bass, Bogumil Kulaga – bass/subzz, Elvis Penava – guitarz/cluster, Hrvoje Nikšić – modular/noize i Damir Babojelić – sound/fx.
Ova petorka s pravom nosi ime Tobogan – jer stvaraju upravo taj osjećaj. Inovativna, hipnotički-repetitivno orijentirana bass-sekcija, mistični spacy-zvukovi najstarijeg elektroničkog instrumenta, modularnog syntha, sanjiva poetična gitara, more zvukova s efektima sna – sve u rukama maestralnog tonca. Što dobivamo? Otprilike onaj osjećaj kada vam iz slušalica vašeg iPoda tiho svira omiljena glazba koju slušate dok se odmarate: u polusnu ste, zamišljate sebe kako u slowmotionu plešete s njim/njom na nekom drugom planetu, s osmijehom djeteta koje se upravo spustilo niz tobogan.
Za ples do zore
No dobro, moram malo skulirati, jer ipak predstavljam bend čiju glazbu trebaju poslušati i oni koji baš i ne znaju što je modularni synth, planet pink boje. Pokušat ću Tobogan opisati “klasičnije”: volite drum’n'bass iliti EZ rollerse iz boljih dana, jungle iliti Shy efx, breakbeat/drll’n'bass iliti Squarepushera, space-post-rock iliti pionire tog zvuka Tangerine dream ili nešto mlađe Stereolab i Tortoise; također volite plesati do zore ili zauvijek – to je to, vi ste već postali veliki fan Tobogana.
Sretnici koji su u zadnje vrijeme posjetili neke koncerte u Ksetu, Gjuri2, klubu Porat, Villi Verdi u Jelsi na Hvaru, ili možda na festivalu urbane kulture Re-akcija u Dubrovniku – imali su priliku osjetiti još jednu bitnu osobitost u vožnji Toboganom. Naime, kada nastupaju uživo, svaka svirka većim je dijelom improvizacija na licu mjestu te nas tako rješavaju sindroma “gradskog” benda koji će nam ubrzo dosaditi zbog učestalosti koncerata. Na licu mjesta hrabro nas uvode u proces glazbe u nastajanju, dajući publici prostora – ekskluzivnu priliku da na interaktivan način i sama sudjeluje u tom magičnom procesu… A Doorsi su ipak cijelu “Light my fire” napisali i skladali u kućici na plaži, pa je tako gotovu svirali… S Tobogandžijama to nije primjer.
Na internetu
Stranica Tobogana na My Spaceu nalazi se na adresi http://www.myspace.com/toboganspace, gdje je u odjelu “about Tobogan” autor citirao legendarnog jazz-bubnjara Arta Blakeyja: “Glazba bi publiku trebala odvući od svakodnevice, isprati prašinu koja se skupila… To je ono što bi glazba trebala raditi.” A upravo je to ono što i Tobogan pokušava postići svojom glazbom i koncertima i u čemu uspijeva. Vidimo se na sljedećem koncertu, u prvom redu…(Nenad Borović, Plan B 12)
zvuči dobro, no ja bih istaknula jedan bend koji radi istu stvar par godina duže – i meni se puno više sviđaju – disco’n'action (http://www.myspace.com/disconaction)