U iščekivanju novih albuma, singlova i reizdanja iz mora kvalitetne glazbe (izuzevši ocean blijedog ispeglanog zvuka proizašlog iz laboratorija glazbenih moćnika), prava je poslastica kada se u jednoj godini pored novog albuma npr. Portisheada – pojavi novi studijski album još jednog važnog benda za očuvanje i progres glazbe uopće.
Sredinom kolovoza, debitirajući u glazbenoj kući 4AD records, Stereolab je izdao svoj deveti po redu studijski album Chemical cords. Već nakon trideset sekundi prvog broja “Neon beanbag”, ostvaruje se rečenica iz magazina Wire: “A new Stereolab album can sometimes feel intensely needed”. Znate onaj osjećaj kada vam se osmijeh na licu pojavi nenadano, topli fluid prostruji tijelom, misli se čvrsto usmjere u pravcu sna – vašeg, naravno. I nemojte se bojati da će euforija/flash proći; iz pjesme u pjesmu Stereolab vas vodi poput iskusnih šamana u predjele koje dobro poznaju, bez sebičnosti da vam pokažu i one najintimnije komadiće svoga srca, dajući nam mnogo odgovora, prostora koje logičkim rasuđivanjem nikad ne bismo dokučili. Uzrok ovom lijepom osjećaju i sigurnosti koji stvara album “Chemical cords” skriva se iza čvrste, zgusnute forme, očigledne spontanosti pri stvaranju glazbe, u vedrom “stereolab” pogledu, punom života i duha.
“Chemical cords” konstruiran je layer po layer; Tim Gane uzima seriju beat loopova, gomila ih na improviziranim akord-sekvencama odsviranim na vibrafonu i klaviru, a kasnije ih ubrzava ili usporava, sve do idealnog temelja za pjesmu. Iz ovako netipične metode pristupa stvaranju albuma, bez sumnje, “Chemical cords” protkan je jakom, prezentnom beat-vožnjom, koja rezultira peakom u britkom, emocijama nabijenom broju “One finger simphony”, ili elektroničkoj kabare-šetnjici “Daisy click clack”.
Naravno, apsurdno je očekivati da će nakon toliko godina bavljenja glazbom Stereolab izbaciti materijal neočekivano svjež i progresivan. Nema potrebe, oni su stvorili prije mnogo vremena novi subžanr, šarmantni i elokventni pop, uvijek nam iznova pokazujući svoju osobitost iz drugog kuta.
Zima je pred nama, novca je sve manje, drva i ugljen su skupi; najjeftinije ćete se zagrijati uz čašu crnog vina i novi album Stereolaba.
Various Artists – Dirty edits Vol. 1
selected by Dirty soundsystem
Tigersushi records
Ako ste gledali dokumentarac Scratch (ako niste, obavezno nabavite), u kojem nas virtuozi na gramofonima DJ Qubert i DJ Shadow uče sviranju scratcha po notama, zasigurno se sjećate cjeline digging, gdje njih dvojica u starim podrumima kopaju po desetinama tisuća neprodanih opskurnih vinila/LP-a u potrazi za onim pravim koji će raznijeti dancefloor.
Osim ovih dvaju “manijaka” čudnih strasti, Dirty soundsystem (www.d-i-r-t-y.com) iz Pariza na sebi svojstven način također se bavi diggingom. Dirty-ekipa pažljivim odabirom reizdaje opskurne izvođače najrazličitijih glazbenih pravaca iz raznih razdoblja, na kojima radi male remiksing-intervencije, ne mijenjajući osnovu pjesme. Dirty edits vol. 1 odiše svježinom, šarolikošću u pravom smislu te riječi. Uz nepoznate izvođače koje ni googlanjem ne možete naći, tu se nalaze i Pointer sisters, Can, “Wicked game” Chrisa Isaaca u varijantama koje će vas zacijelo zavesti, nasmijati, iznenaditi. Odličan soundtrack za film “Vozim se tramvajem na posao”.
Various Artists – Nigeria Disco Funk Special: The sound of the underground Lagos dancefloor 1974-79.
Sound way records
U kovitlacu urbane životne bujice, s naočalama preko očiju na kojima non-stop piče reklame i humoristične serije, vrlo često nas ne zanima (premda nam smeta) koji to bend drnda u susjednoj garaži, a kamoli kakva je bila klupska scena u Lagosu od 1974. do 1979.
Ekipa iz Brightona osnovala je malu izdavačku kuću Sound way records (www.soundwayrecords.com), čija je specijalnost u potrazi i reizdavanju underground egzotične glazbe s okusom funka. Sjajnom kompilacijom “Nigeria Disco Funk Special”, Sound way nas vodi na putovanje kroz mračne, vrele, brojne klubove u Lagosu – “the funk and disco capital”.
Od tradicionalne afričke glazbe pod utjecajem US-jazza nastaje podžanr Africa Highlife, u koji se ubrzo uvlače funk i soul – i Afrobeat je rođen s dobro nam poznatim pionirom tog zvuka, Felom Kutijem. Afrobeat nastavlja mutirati pod utjecajima proto-disca i garage rocka, izrastajući u funkiest rhythm in the world.
Na ovoj ploči čut ćete najbolje afrobeat-bendove, koji su krajem sedamdesetih harali disko-klubovima u Lagosu. Ritam koji će zapaliti i one najrigidnije, te svakako rastjerati oblake nad vašim kvartom.
Hauschka – Ferndorf
Fat cat records
Novi album “Ferndorf”, izdan na labelu Fat cat records (www.fat-cat.co.uk) njemačkog kompozitora/pijanista Volkera Bertelmanna – Hauschke, kolekcija je predivnih, intimnih pjesama, ne izravno namijenjenih “jednostavnom”, trendovskom/fake slušatelju. Nakon prvog albuma Room To Expand, izdanog prije svega pet mjeseci, koji je bio tipičan solo na klaviru, Ferndorf se razlikuje kompleksnošću koju su ugradili čelo, trombon, violina i nešto suptilne elektronike u deep layeringu. U prvom je layeru, naravno, klavir, dok ostali instrumenti lagano poput vilinskih pokreta dodiruju tonove klavira, a katkad se pojavi i neki nenadani šum, klik, dum. (Nenad Borović, Plan B 12)
