U prosincu ove godine u Velikom Varadinu, kamo bijaše pošla k sinu biskupu u svibnju prošle godine, umre u 74. godini života Pudencijana Barbara, barunica po rođenju i po udaji za pokojnog Nikolu Patačića. Prilično je govorila latinski, a pisala je i latinska pisma. Nekoć joj je bila zabava oružje, konji i lov, a narav joj je bila više muška nego ženska. Prema svojoj djeci bila je okrutna. Općenito se držalo ili da je bila androgin ili da je imala veliki klitoris. Čak mi je više plemenitaških žena, koje nisu imale razloge da izmišljaju, pripovijedalo, kad bi im se desilo da spavaju s Pudencijanom bilo na putu ili u njezinoj kući, kako ih je pozivala neka joj se podadu, i kako ih je katkada silovala. Neke su od njih tražile od mene savjeta, a neke su se snebivale što ta žena ima snažan muški ud. Prema njihovom prikazivanju čini se da je imala jako razvijen klitoris…
Ne niste pogriješili, nemate u rukama hrvatski žuti tisak ni erotsku reviju – prethodni citat dio je spisa napisanog perom Baltazara Adama Krčelića, zagrebačkog kanonika i rektora Hrvatskog kolegija u Beču, sredinom XVIII. stoljeća! Bez obzira na to bio on istinit ili se je sam kanonik odlučio ogriješiti na devetu Božju zapovijed, pred nama je prvorazredno svjedočanstvo o jednom aspektu hrvatskog mentaliteta i motiv za istraživanje seksualnog ponašanja dalekih hrvatskih predaka. Uostalom, ako ovako piše jedan kanonik, što možemo očekivati od ostatka društva? Pudencijana je žena, supruga, majka, lezbijka, silovateljica – sve ono što je sačinjavalo hrvatski seksualni život kroz stoljeća. Pa krenimo redom…
Ekonomija i vjera
Dva su osnovna faktora određivala seksualni život Hrvata: ekonomski poredak i kršćanski nauk. Može nam zazvučati grubo, ali brak gotovo do dvadesetoga stoljeća u hrvatskim zemljama nije bio ništa drugo nego poslovni ugovor između zainteresiranih strana, u kojemu se je vrlo detaljno određivalo koja se materijalna dobra brakom dobivaju, a koja se gube. Interes nije određivala ljubav potencijalnih mladenaca, nego roditeljska računica. Vlasnici niza feudalnih posjeda u hrvatskim i njoj susjednim zemljama, Đurad Branković i Ivan Hunjadi, sredinom XV. stoljeća sklapaju politički sporazum – do kojega ne bi došlo da Đurad nije bio “velikodušan” u ponudi: njegova tada desetogodišnja unuka, svijetla i blagonarodna djevica Elizabeta, postat će supruga Ivanovog sina.
Dubrovčani, određeno vrijeme ekonomski najnaprednija hrvatska zajednica, kategorički odbijaju ideju sklapanja braka bez dopuštenja roditelja kao grijeh protivan volji Stvoritelja, koji je još u Zemaljskom raju ustanovio brak među praroditeljima ljudi kao nešto sveto, čisto i bez mrlje. Ako bi došlo do sklapanja braka bez znanja roditelja, djeca bi bila razbaštinjena, a ponegdje i fizički kažnjena odsijecanjem uha ženiku, kao što je to bio slučaj na Korčuli. Različiti oblici ekonomskih interesa određivali su čak i različite vrste ugovora, pa su zato na hrvatskim prostorima i nastali npr. brak na istarski, riječki ili pak mletački način. Žena u Istri, kojoj je tada preminuo suprug, mogla se je slobodno udati za drugog muškarca, raspolažući s polovicom imovine iz prethodnog braka. Za Hrvate je definitivno vrijedilo da je posao jedno, a ljubav drugo.
S druge pak strane, moralni nauk kršćanstva bio je prilično jasan te je briga o prikladnom seksualnom ponašanju činila jedan od temeljnih zadataka moralnog pojedinca. A o tome što je prikladno – dovoljno su ilustrativne riječi moralnog autoriteta Aurelija Augustina: seks služi samo za prokreaciju! Užitak je proglašavan đavoljim izazovom kojega se je svakako trebalo riješiti, pa tako fond zabranjenih knjiga isusovačke knjižnice u Rijeci sadrži knjigu “Epikurov moral”. Naime, grčki filozof Epikur, čija je temeljna ideja bila da dobar život znači život u užicima, pa tako i onim seksualnim, bio je pismenim Hrvatima zabranjen za čitanje!
Djevičanstvo
Svećenstvo je seksualni život Hrvata pratilo od rođenja do smrti. Tako su župe vodile matične knjige, koje su nerijetko jedino svjedočanstvo o nečijem postojanju: bilježilo se krštenje, vjenčanje i smrt. U ovoj trilogiji vjenčanje je igralo ključnu ulogu – jer seksualnost bez njega nije bila opravdana! Svaki stanovnik hrvatskog prostora koji bi se upustio u seksualni odnos s osobom s kojom nije bio u braku – mogao je ući u crnu kroniku povijesti. U XVIII. st., u Buzetu – kći bogatog trgovca, 17-godišnja Meneghina Moretti i 24-godišnji markiz Giulio Gravisi upuštaju se u seksualni odnos koji završava Meneghininom trudnoćom. Njihovi bogati roditelji pokušavaju ozakoniti tu vezu, ali markiz odbija brak. Giulio je pod etiketom markiza razdjevičitelja zatim zatvoren u tamnicu, u kojoj će provesti četiri mjeseca. Sudbina Meneghine, međutim, bila je znatno tragičnija – odbacila ju je obitelj, brat ju je premlaćivao, a prema sudskoj presudi – ona je svojim koketnim ponašanjem izazvala dragovoljno silovanje! Sudbina Meneghine bila je tako zapečaćena: zajednica ju je potpuno odbacila, zbog čega je djevojka postala prostitutka.
Bran na riječki način ne postoji, možda ste zamijenili brakom na slavenski način.