Odakle ideja za tvoju novu kolekciju FrogPrince?
Zadnja kolekcija bazirana je na priči braće Grimm i transformaciji žabe u princa. Čitao sam svojoj nećakinji tu bajku, i ona me je pitala: “Zašto ne mogu vidjeti tog žapca u trenutku kada se pretvara u princa?”. Zainteresirala me pristojnost bajke, jer nisam našao nijednu ilustraciju tog prizora transformacije. Poslužio sam se Darwinovom evolucijom čovjeka, bila mi je zanimljiva i kvantiteta modela postavljena kroz šest faza u evoluciji od majmuna do čovjeka. Kolekcija je fuzija toga i renesansnog kostima na stereotipnom prikazu muškarca/princa kroz povijest kostima, i uvijek je taj poželjan stereotip bogati princ kojega sam vezao uz mačistički princip ovdašnjeg frajera, s must have itemima kao što su kožna jakna i bijela košulja. Zanimalo me prinčevo spasenje!
Opiši nam svoj kreativni proces, što utječe na tebe?
Mediji i boje dolaze zadnji. Volim istraživanje, makar sve na kraju reduciram, ali postoji ta neka imaginarna arhiva koja cirkulira po medijima cijelo vrijeme. Često se vežem uz raspoloženje i mood (books) koji najprije postavim.
Diplomirao si modni dizajn na TTF-u, pa na Likovnoj akademiji slikarstvo. Koji su tvoji planovi za budućnost?
Upisao sam master na smjeru Menswear na Royal College of Art u Londonu, koji traje dvije godine. Nešto što je meni bilo zanimljivo na ovom collegeu jest odličan link s industrijom, a Royal je i najstariji koledž s usmjerenjem za mušku modu.
U Galeriji Miroslava Kraljevića uskoro ćemo vidjeti tvoj rad How to make rainbow at home. Možeš li najaviti o čemu se radi?
How to make a rainbow at home rad je u kojem sam se bavio dvjema recepcijama. Fizičkim i hipotetskim postojanjem artefakta, zapravo, matematičkim procesom uvjeravanja da je duga moguća. To je instalacija s crtežima u kojoj sam koristio Newtonovu prizmu za nastajanje duge, što uvjerava da je moguća u uvjetima doma. Performans stvaranja duge održat će se u galeriji u produkciji Kontejnera.
Isuse, ‘ajdmo sad malo nešto zabavno! Kad pričam o svojim konceptima imam osjećaj kao da čitam poeziju. Kao kad ti neko kaže – recitiraj. Mislim, naučio sam sve to već napamet.
Pa dobro, reci mi, kao modni dizajner…
I’m an artist as well…
… kako pristupaš svom oblačenju?
Volim konfekciju. Ne bih nosio svoj model jer sam vrlo samokritičan, mislim da bih bio nervozan. Neprestano bih ga analizirao. Vjerojatno sad ne bih držao mikrofon, gledao bih unutarnji šav. Volim odmarati oči od svog rada. Zapravo, ne volim gledati svoje radove… Nošenje vlastite garderobe mi je pomalo narcisoidan čin.
Reci nam što slušaš i što gledaš?
Novi projekt koji radim bavi se glazbenom poviješću, tako da slušam dosta Sonic Youth, Johna Cagea… Zadnje što sam čitao je Dior by Dior. Sad sam pokupovao ove edicije Absolutely Fabulous. S nećakinjom gledam crtiće, mislim da je to ok – s njom sam, a mogu misliti o svojoj kolekciji na kojoj sad intenzivno radim.
Nećakinja ti je, dakle, jedna od glavnih inspiracija?
Ma ne, nije. Ma volim svoju nećakinju, mislim, nekako je doziram…
Haha, super naslov: “Tomislav, 25, modni dizajner: Volim svoju nećakinju!“
Ni slučajno! Ovo postaje suludo! Još 10 pitanja i postat ću najpoželjniji neženja! Ne znam kako bih se nosio s ovim ako to objavite, ali ionako uskoro idem.
Je li istina da si dugo plesao balet?
Pa da, kad sam bio prvi razred mogao sam upisati rukomet ili balet, ali sam se ubrzo prebacio na balet. Vrlo Billy-Eliott-spika.
Kako si došao na ideju da se baviš time čime se baviš?
Nekako sam imao sreće i oduvijek znao čime ću se baviti. Zapravo, zamišljao sam se s nekom curom kao svojim modelom, to je neka Donatella Versace. Baka je bila šnajderica, zajedno smo šivali.
Što ste šivali?
Pa suknjice. Da. Ne samo za balet, nego za sve.
Što radiš kad ne možeš zaspati?
Surfam, čitam, deprimiram se…
Želiš li nam reći još nešto zanimljivo o sebi?
Pa hmm, nedavno sam otvarao jedan internet-profil i nisam se mogao registrirati dok ne popunim to polje o sebi, to mi je uvijek problem. Mislim, što bi ti rekla o sebi?
Fakat ne znam, mislim da bih se trudila ispasti normalna…
Na kraju sam napisao jednu rečenicu: Be my diary.
(Dora Budor i Maja Čule, Plan B 12)
