Kako je počela tvoja švedsko-španjolska avantura?
Studirala sam u Švedskoj na Hyper Islandu, školi digitalnih medija, smještenoj u zgradi bivšeg zatvora u Karlskroni; off the record, to je naci-kapital Skandinavije, što sam tek kasnije otkrila jer moj rođendan koincidira s Hitlerovim. Malo scary. Iako sam došla s namjerom da se usredotočim na dizajn, odlučila sam specijalizirati project management; program je bio mnogo zanimljiviji, imao je neke sulude elemente, poput primjerice UGL treninga, koji je osmislila švedska vojska.
Inteligentna rješenja iz Švedske…
O da, u sklopu jednog programa nas dvanaestero bilo je zatvoreno sedam dana u jednoj prostoriji s dva psihologa, dobivali smo specijalne zadatke, a izvan grupe nismo smjeli komunicirati. Cilj je bio istražiti međusobne odnose u grupi, a pritom ne dobiti slom živaca. Nakon toga sam preselila s ledenog sjevera u Barcelonu, gdje sam sedam mjeseci radila u studiju Vasava Artworks. Super iskustvo – studio im nalikuje radionici u kojoj je kompjuter često marginalan instrument.
Nakon toga su te pozvali da dizajniraš i urediš knjigu Color in Graphics, novo izdanje maomao Publicationsa za Page One?
Da, inicijalna je ideja bila da se radi knjiga na temu color and emotions, što se meni osobno činilo malo newage-hippy-shit, tako da je finalni rezultat kompilacija radova koji kroz sedam poglavlja istražuju upotrebu i simboličko značenje boja u grafičkom dizajnu, ali i izvan tog konteksta. Poglavlja su ispresijecana intervjuima s raznim ljudima koje sam smatrala zanimljivima za projekt; Ryan Waller – art director, grafički dizajner i predavač, koji nam tumači kako doživljava boje s obzirom na to da je daltonist, prof. Uwe Loesch, dr. Li-Chen Ou – znanstvenik koji proučava odnose boja i osjetila, Alex Trochut, Airside, Andreas Samuelsson, Denny Schmikle, Inka Järvinen, Grandpeople, Ondrej Jób, Kustaa Saksi, RGB Studio, Studio Output, Maiko Gubler, Chris Bolton, Clara Ternei – samo su neki od uvrštenih. Nekako je neizbježno da kao urednica krenem od osobnih favorita za koje smatram da bi se dobro uklopili u koncept knjige, međutim ovdje su presudnije bile kombinacije boja, tako da sam jednostavno morala pročešljati sve i svašta.
Kakvo ti je iskustvo bilo uređivati knjigu o grafičkom dizajnu?
Većina knjiga o grafičkom dizajnu funkcionira kao junk food kojim se pune police knjižara, a onda se za mjesec dana zamijene drugim knjigama gotovo identičnog sadržaja. Nedostaje supstance. Svi pokušavaju napraviti idealan presjek dizajnerskih radova, pa se publika gubi u naslovima tipa Design Now vs. Design Now Now.
Što čitaš osim knjiga o grafičkom dizajnu?
Pokušavam završiti Freakonomics autora Stevena D. Levitta i Stephena J. Dubnera i zbirku kratkih priča The Book of Other People, koju je uredila Zadie Smith. Sa strane su mi još i neki stariji stripovi Daniela Clowesa i kuharica Kare Zuaro s receptima mojih najdražih bendova.
Kako je bilo raditi intervjue s nekima od najpoznatijih grafičkih dizajnera, kao npr. Irmom Boom?
Irma Boom je krasna. Malo je luda (pozitivno opsesivna oko posla) i brije na boje. Kao malu, roditelji su je oblačili u plavo. Pet godina je radila knjigu koja broji 2.136 stranica i teži 3,5 kg. Volim njezin rad i ugodno me iznenadila prilično iskrenim odgovorima – ne pati od kompleksa superstar-primadone, sve je materijale slala uredno i na vrijeme. U prosjeku od pet intervjua – samo jedan ili dva budu uistinu upotrebljivi. Jasno mi je da ne mogu svi dizajneri savršeno artikulirati svoj rad, ali koji put se razočaraš kad očekuješ neku “dublju” argumentaciju za neki projekt, a oni ti samo kažu da su to tako napravili jer im se htjelo.
Ipak si odlučila vratiti se u Zagreb?
Htjelo mi se, lijepo je biti ponovno u Zagrebu nakon četiri godine, manje je stresno, ne moram strepiti zato što nemam radnu dozvolu i razmišljati hoće li me izbaciti iz zemlje zbog prebrze vožnje biciklom. Zasad radim sama, ali planiram neke kolaboracije. Volim raditi u malom timu, to je za mene idealno okruženje, a i da po mogućnosti u tom timu postoji netko tko nije dizajner.
Upravo sam završila rad na novoj knjizi maomao Publicationsa za Rockport pod radnim naslovom The Field Guide for Graphic Designers. Trenutačno radim jedan natječaj, paralelno s tim nove materijale za Galeriju proširenih medija, monografiju i web za Antuna Maslu. Također pripremam izdati jednu knjigu u Hrvatskoj u suradnji s Ivanom Vukšić, koja – khm! ne smijem još reći ništa, ali – ima veze s Dubrovnikom.
(Dora Budor i Maja Čule, Plan B 15)
