U razgovoru sudjelovali: Igor Mijoljević, direktor; Hrvoje Boljkovac, producent; Renato Grgić, kreativni direktor; Kristijan Petrović, kreativni direktor; Željko Grgić, umjetnički direktor; Mirna Protrka, account manager
Oni su dečki iz susjedstva koji su osvojili dva Emmyja, jedan za uvodnu špicu dodjele Oscara, drugi za spot za NBA. Poznatiji su vani nego unutar granica Lijepe Naše, što je zanimljiv fenomen naših krajeva. No tome je kraj: nedavno su izazvali Hrvate da se nahrane varaždinskim kiselim zeljem i dali im uteg da ga probaju dignuti ispred zagrebačkog šoping-centra, uz pitanje “Misliš da možeš?” (što su upitani shvatili doslovno te ga odnijeli). Radili su za Kinder, NBC, MTV…, ali i mnoge hrvatske tvrtke. Upravo su završili petominutni crtić o gradu Varaždinu, koji obara s nogu. Imaju čak i sestrinsku tvrtku u Los Angelesu, kao i družina iz cvjećarnice koju volimo. I uz to sve – osvojili su naša srca još davnih dana, uvodnom špicom za Windays 2002.
Izvanredni ljudi
Odonda do danas nije im bilo lako, tvrdi uz širok osmijeh i pokoji hihot, dok priča o svojim usponima i padovima ekipa Luminus Studija. Prezabavni su, pa priče o njihovim naporima da se prehrane dok još nisu bili “slavni” ne zvuče tako strašno: trojica prijatelja se okupila i odlučila raditi što vole, pa se onda svima svidjeli ekspedicijom Windays. No to nije urodilo plodovima obilja: svi su se oduševili tim uratkom, no apsolutno ništa se nije dogodilo nakon toga! Naši junaci čamili su pored telefona, ali on nije zvonio – pa su se bacili na izradu TV reklama, što im, kažu, nije bilo mrsko. Iako – “ne možeš se uzbuditi zbog toga”, tvrde, a želja za izradom fantastičnih animacija ne gasi se lako, pa su s oduševljenjem prihvatili mig jednog prijatelja koji je pošao u SAD i saznao da MTV nije zadovoljan prijedlozima za novu uvodnu špicu.
“Sjedili smo pored telefona, čekajući kao da čekamo 18. rođendan” – još uvijek su uzbuđeni kad se sjete tih dana… I tako je počeo proboj Luminusa u svijet. Uskoro su, opet preko “tipa koji zna tipa koji zna tipa”, došli do američke filmske akademije te je uvjerili da joj je prijeko potrebna uvodna špica za dodjelu Oscara. Slijedio je NBA, a luđački tempo rada potrajao je devet mjeseci. “Ovo je težak šljakerski posao, a dobiti prve projekte je najteže.” Danas, nekoliko godina kasnije, sjede u otmjenoj zgradi, imaju 26 zaposlenika i nedavno su osnovali punokrvnu marketinšku agenciju, Luminus Creative. “Luminus je postao full-servis marketinška agencija, koja traži mecenu”, smiju se. Cilj je imati pod nadzorom kompletnu organizaciju cijelog procesa, izradu kreativnih rješenja, produkcije i postprodukcije.
Projekti koji su pošli po zlu
Na pitanje koji im je najdraži projekt – nije im lako odgovoriti. Windays i Oscar prirasli su im srcu, a i Varaždin im je drag. “Kad radiš neki projekt, taj ti je najvažniji na svijetu”, kažu. Najprofitabilniji projekti uglavnom su oni manje poznati, a pitanje koji je projekt pošao po zlu dočekano je ovacijama: toliko se stvari kompliciraju da je to moguće pojmiti samo iskustvom. “Većina ode ukrivo, vjerujem da i neurolog to kaže”, smiju se, a u pozadini se čuje gorčina zaostala od sada komičnih – tada tragičnih – radova. “Disney – to je bila diverzija da nas izlude! Svakog dana primali smo sulude zahtjeve”, kažu. “Ja taj projekt nikad nisam vidio” – veli Hrvoje bez po’ frke, dok se ostali drže za glavu. Sve sad to izgleda vrlo zabavno, kao da pričamo dogodovštine iz škole, no bilo je mnogo drugačije kad je, na primjer, Kris četiri sata prije roka za predaju špice za MTV zaključio da “neće ići”.
Ili kad su snimali reklamu za Vindiju u veljači s mačićem u glavnoj ulozi – a mačića u veljači ni za lijek! “Jedan poznanik je imao mačka, kaže – mali je, ima samo šest mjeseci – a kad tamo ogromna mačorčina, jedva nam je stala u kadar!” – umiru od smijeha. “A na reklami za kiselo zelje zeko nam je ostao bez uha večer prije, pa smo to morali dotjerati u postprodukciji!” -”NBC nam je zaboravio poslati sve logotipe, pa smo onaj uvodni radili nakon što su nas nazvali u panici – a gdje nam je to?! – ne, ne događa se to samo u Hrvatskoj.
Slali smo ga zadnjim letom preko Aljaske u SAD…” Mnoštvo je projekata koji su postali dogodovštine i koji izazivaju salve smijeha, pa čak i situacija kad su snimili dvije reklame za Vindiju i poslali filmove na razvijanje u Sloveniju, a onda primili sretnu vijest: Imali smo peh, uništili smo vam filmove. – “To je morbidno, snimati ponovno”, grče se naši sugovornici. No kad ih pitate koliko vole svoj posao, vidite zašto se zovu Luminus: sve se oko njih osvijetli kao da dobiju aureolu. “Kad nešto napraviš, to je čarolija za koju se nadaš da će je i publika osjetiti”, kaže Renato, gnječeći svoju antistresnu lopticu u ruci. Čini to stalno, nesvjesno. Podsjeća na Matta iz showa Studio 60 on the Sunset Strip (samo je mnogo zgodniji). “No za tu čaroliju moraš mahati štapićem 12 dana bez prestanka!” – i svi se grohotom nasmijaše.
Čarobna škrinja
Oči su im se zacaklile kad sam ih pitala bi li željeli postati hrvatski Pixar, no budući da Pixaru treba i po pet godina da naprave crtić – “autsorsat ćemo mi njih”, umiru od smijeha. Nisu bili na dodjeli Emmyja, nisu osjetili glamur Hollywooda, iako su baš oni u uvodnoj špici Oscara (na slici, iza kamiona). Skromni su, dragi, simpatični i nepokvareni. Zahvaljuju Vindiji što ih je hranila dok nitko drugi nije htio, i Red Bullu, koji im je htio dati rabat u teškim danima kad se radilo bez prestanka.
Pitali smo ih malo i o najnovijem uratku, Čarobnoj škrinji. Luminus je sudjelovao u osmišljavanju novog vizualnog identiteta Varaždina, a na projektu se radilo više od godinu i pol dana. Ideja je bila snimiti i film, pa iz njega “čupati” segmente koji bi samostalno promovirali npr. Barokne večeri ili Špancirfest u formi TV reklame. “Uprava grada nas je naelektrizirala i ‘nabrijala’ viziju Varaždina kao grada u kojem se sreću kultura i povijest s biznisom i budućnošću… Gradu možemo uputiti samo riječi hvale, i to bez imalo dodvoravanja. Dobili smo njihovo puno povjerenje, a takva je vrsta slobode rijetka i dragocjena”, kažu Renato i Hrvoje. “Šarmirani smo neposrednošću i ležernošću ljudi, entuzijazam iskri na sve strane; problem se javio kad je trebalo odlučiti o onome što se neće uvrstiti u film. Počašćeni smo do koje se mjere grad otkrio pred nama. Gotovo pa ‘full monty’ – jer se nisu skrivale ni mane”, oduševljeni su.
No nije bilo lako osmisliti varaždinsku bajku. Trebalo je naći platformu koja će izdržati kolažni pristup, povezati sve u smislenu narativnu cjelinu i pretvoriti pomalo arbitrarne elemente u emotivno putovanje. “Bilo nas je frka da će se sve pretvoriti u eklektičnu nabrajalicu…”, a onda su se dosjetili čarobne škrinje. “Uz mali prostor koji skriva bogatstvo lako je asocirati i povijest i kulturu, a kako je svaki grad zapravo složen mehanizam, zupčanici – inspirirani steam-punkom i Julesom Verneom – i Rube-Goldberg mašina stvaraju sklop kompleksnih međuovisnosti kakve pripisujemo životu općenito.” Priča se razvila u začudni viktorijanski stroj koji se rastvara u živu slikovnicu, mehanički igrokaz, kompilaciju cijele godine sabijene u jedan varaždinski dan. “Kako bismo ublažili mehanički kontekst, art-direkciju smo gurnuli u smjeru karikature” – trebalo je izbjeći Orwella i asociranje na determinizam, jer smisao priče je da u Varaždinu ima mjesta za sve. “Najveći nam je motiv izrade filma za Varaždin bio – konačno raditi nešto domaće! Proradili su nam patriotski osjećaji.”
Želimo i znamo raditi!
“Pronašli smo nišu između propagandnog i kratkog filma”, ponosni su. Budući da je “najveća nagrada i smisao ovog posla – reakcija publike”, od Luminusa očekujemo još mnogo toga. “Pomaknuti čovjeka s mjesta, ‘ukrasti’ mu koju minutu nije nimalo jednostavno, a kamoli ‘gurnuti ga’ u sugestivno stanje u kojem nema mjesta za grubu manipulaciju, nego za naraciju. Kod svakog projekta puzzle se drugačije slaže: negdje želiš ljude animirati ili pripremiti, drugdje intrigirati, povezati… Zadatak nam je uvijek pogoditi ‘rezonantnu frekvenciju’ proizvoda, a nakon toga napraviti nešto zanimljivo.”
S obzirom na to da je bojni poklič ovih izvanrednih ljudi Želimo i znamo raditi! – ne sumnjamo da ćemo uskoro ponovno odvaliti na neki novi projekt Luminusa. (Sanja Radović, Plan B17)
a sad daju otkaze…