Otvorena cesta
Jedino što me u tom trenutku sprječavalo da se vratim bila je pomisao da će, kad konačno izađem iz grada i dođem na otvoreni autoput, stvari biti bolje i da će sve krenuti onako kako sam sanjao da će biti. Tako je i… e, figu. Nije bilo. Još sam ranije bio odlučio krenuti prvo prema jugu, čisto da si dam malo vremena da se priviknem na drukčiji motor, i da – ako stvarno ne bude išlo – imam priliku vratiti ga i eventualno rentati neki drugi, ili pak sasvim odustati od puta. Prvi cilj – Oceanside – na putu između Los Angelesa i San Diega. Vrhunac razočaranja došao je u trenutku kad je pokraj mene koji sam se, prduckajući nekih 60 mp/h (blizu 100 km/h), borio sa sedamdesetak kila težim motorom od svojeg vlastitog te vjetrom koji je neprestance puhao – prozujao tip također na harleyju, brzinom od oko 80 mp/h (130 km/h), samo u tankoj košulji kratkih rukava (i hlačama, naravno) bez kacige, usprkos vjetrušini.
Očigledno uživajući. Da sam mogao – sustigao bih ga i upitao koja je tajna njegove moći. Kakav-takav došao sam u Oceanside, predahnuo i krenuo natrag, nadajući se da će se stvari ipak poboljšati. Bilo je negdje oko 9 navečer kad sam došao u gradić Huntington Beach, gdje sam odlučio naći prvi motel i prespavati. Jer bio sam prokleto umoran i bilo mi je svega dosta. Nadao sam se samo da je to sve posljedica jet-laga, novog motora, nepriviknutosti i iscrpljenosti, pa da će sutradan, kad se naspavam, sve biti bolje.
I bilo je. OK, ne sve, ali polako je kretalo prema boljem. Bio sam odmorniji, ceste su bile praznije i polako sam se privikavao na motor. Ustvari, sve mi je bio draži. Ipak je pod mojim dupetom brundala mrcina od kojih 330-340 kila. Ako vam kažem da najmodernije japanske pile danas uglavnom teže između 170 i 210 kilograma, imat ćete nekakvu predodžbu o tome što se nalazilo među mojim nogama. Još uvijek neugodno i bolno raširenim, jelte.
Vožnja nedjeljom ujutro po gradovima koji okružuju Los Angeles može biti sasvim pristojno iskustvo. Nisam morao paziti na gužvu, nego sam se mogao koncentrirati na upravljanje motorom i izbjegavanje toga da zbog nepoznavanja nekih pravila napravim glupost na cesti. Uz to, kad su mi i bajkeri iz suprotnog smjera konačno počeli odzdravljati – počeo sam se osjećati jako dobro. Tada sam i shvatio da je stav običnih Amerikanaca prema bajkerima ipak konzervativniji nego stav običnih Hrvata. Očito tamo ljudi još gaje nekakav strah (opravdan ili neopravdan, u to neću ulaziti) od motorista i imaju predodžbu da ovi samo rade probleme, krše zakone, opijaju se, razbijaju (se) i dio su organiziranog kriminala.
To shvatite kad primijetite da se nijednom, kad stanete paralelno s nekim automobilom na semaforu, vozači automobila neće okrenuti da vide kakav to motor brunda pokraj njih, nego uporno pilje naprijed, iščekujući da se upali zeleno. Iako me takve predrasude obično užasno smetaju, jer prije svega pokazuju zaostalost, na jednom su mi se semaforu tog jutra, kad sam krajičkom oka promatrao neku ženu za volanom, usta sama razvukla u osmijeh. Tristotinjak kila čelika mrmljalo je poda mnom, bio sam odjeven u crnu kožu, kaciga je bila nabijena na glavu, preda mnom su bila dva tjedna života na cesti sa svim nepoznanicama i iznenađenjima koje avantura donosi, a na semaforu u suprotnom smjeru stajao je brat-bajker, očito jednako spreman na sve što i njemu cesta može donijeti.
Počeo sam se osjećati kao neki bad-ass motherfucker koji je strah i trepet ulica južnog Los Angelesa i kojem nitko ništa niti može niti smije. A kad vam to kaže osoba od metar i šezdes’pet i od 65 kila, koja sjedeći na motoru jedva dotiče prstima asfalt, onda je nepotrebno dodatno objašnjavati kakvu promjenu u život donesu dva kotača spojena s nekoliko komada željeza. Mislim da sam u tom trenutku odlučio da idem do kraja, ma što to značilo. Milwaukee or bust. Čak i u slučaju da moram motor u dijelovima spakirati na leđa i dopješačiti do cilja. Upalilo se zeleno, ja sam mahnuo bratu-bajkeru, odvrnuo gas do kraja, harley je zagrmio, a teta je ostala na semaforu vjerojatno gledajući u retrovizor i čekajući da se valjda pojavi vlak koji je upravo zatresao zemlju ispod nje.
