Priča je započela sasvim bezazleno, davne 1961. godine, kada je Eugene F. Lally, NASA-in znanstvenik zaposlen u glasovitome Jet Propulsion laboratoriju, kratio vrijeme mozganjem o robotizaciji istraživanja svemira. Zašto, pitao se Eugene, umjesto dugotrajnoga i skupog treniranja astronauta ne bismo poslali kameru i jednostavno “iz prve ruke” snimili sve što možemo vidjeti gore? Plod Lallyjeve dokolice danas je antologijski dopis izvornoga naziva Mosaic Guidance for Interplanetary Travel. Čičica je još vitalan i, ako je kome bitno, već se trideset godina služi samo Nikonovim kamerama.
Od ideje do realizacije
Nažalost, Eugeneove zamisli morale su oživotvorenje čekati punih četrnaest godina, kada je zaposlenik Kodaka Steve Sasson doslovno iz smeća pokupio stare dijelove Kodakove “superosmice”. Od otpada je domišljati Steve sastavio crno-bijeli digitalac koji je fotke snimao na audiokasetu. Kako smo još u godini 1975., za prikaz fotografija potrebno je i mikroračunalo, što je onomad značilo komad hardvera veličine vojnoga sanduka. Kodak pak nije htio financirati “čudnu ideju”, pa su Sassonovu kameru proglasili – gle čuda! – nepraktičnom. Sony je 1981. svoje mjesto u muzeju zaslužio prvom “magnetskom digitalnom kamerom” Mavica. Ona je slike razlučivosti 570×490 točaka snimala na 2-inčne diskete zvane Mavipaks.
Tek godine 1986. svijet je uzdrmao prvi mainstream digitalac, namijenjen profesionalcima. Zvao se Tessera, a nije ga krasio Canonov, Nikonov ni Casiov logo nego – MegaVisionov. Začudo, malena je tvrtka i dan-danas živa i zdrava (premda bi njihovu krilaticu “prvo ime u digitalnoj fotografiji” Lallyjevi odvjetnici mogli lako osporiti), a uz fotografsku opremu proizvodi i softver za retuširanje digitalnih fotki.
Široke potrošačke mase došle su na svoje zahvaljujući, dakako, Japancima. Fuji je za manje od godinu dana obavio “reverzni inženjering” na MegaVisionovoj kameri i izbacio DS-1P, prvu kameru namijenjenu “običnome čovjeku”. Ovu je ljepoticu krasio čip od čak četiri stotine kilopiksela i SRAM flash kartica na koju se snimalo, a koštala je tek desetak tisuća dolara! Bolji su modeli, ovisno o optici, stajali do četrdesetak tisuća. Baterija se, naravno, nije mogla odvojiti od aparata. A kako i bi – služila je za održavanje svega snimljenoga u memoriji aparata…
Prva mobilna kamera
Nije trebalo dugo čekati da se digitalne kamere presele i u druge sfere. Već 2001. godine, Japanci željni prestiža po prvi put uguravaju CCD čip u mobilni telefon. Model se zvao Sharp J-SH04, a premda je danas lako okriviti tehnološku konvergenciju za njegov nastanak, moramo mu priznati originalnost.
No, evolucija digitalne fotografije nije na tome stala. Dapače, nadrasla je i samu majčicu Zemlju. Godine 2002. teleskop Hubble dodao je još jedno oružje svojemu znanstvenome arsenalu. Ovo se zvalo “Advanced Camera for Surveys”, iliti “napredna kamera za promatranje”. Iako zasnovana na jednostavnim načelima koje je prije gotovo pola stoljeća postavio Lally, ACS je zaslužna za otkrivanje dalekih sustava sa masivnim planetima, mapiranje raspodjele tamne tvari u svemiru te evolucije galaktičkih skupina. Uistinu malen korak za kameru, ali velik za čovječanstvo…
Zašto stati tako blizu Zemlje? Tri digitalne kamere Mars Global Surveyora proputovale su svemirska prostranstva do Crvenoga planeta i natrag do Zemlje, nakon devet dugih godina provedenih u Marsovoj orbiti. Jednom uskokutnom crno-bijelom kamerom i dvama širokokutnima MGS je okinuo više od 240 tisuća fotografija površine našega svemirskog susjeda.
Budućnost nije nimalo manje uzbudljiva: već iduće godine planira se lansiranje Pan-STARRS teleskopa. Ovaj bi sustav za panoramsko promatranje i brzo reagiranje (punoga imena Panoramic Survey Telescope and Rapid Response System) trebao služiti kao Zemljin “stražar”. Naime, zadaća Pan-STARRS-a jest orbitiranje našega planeta, promatranje nebesa i traženje opasnih asteroida koji bi se mogli sudariti sa Zemljom. Dio su projekta i četiri teleskopa na tlu, od kojih samo onaj na Havajima ima kameru razlučivosti 1,4 milijarde točaka. Drugim riječima, ako ogroman kamen zvizne u nas, barem ćemo prije toga imati fenomenalne slike na pozadini desktopa.
Vremeplov
1961. Eugene F. Lally napisao Mosaic Guidance for Interplanetary Travel
1975. Kodak napravio prvi prototip digitalne kamere
1981. Sony izradio prvu magnetsku digitalnu kameru
1986. MegaVision predstavio prvi mainstream digitalac
1987. Fuji na tržište izbacio DS-1P digitalnu kameru
2001. Svjetlo dana ugledao prvi mobitel s digitalnom kamerom, Sharp J-SH04
2002. Hubble dobio naprednu kameru za promatranje
2006. Izgubljen kontakt s letjelicom Mars Global Surveyor, koja je s Marsa poslala 240 tisuća fotografija
(Toni Đugum, Plan B 18)
