Goranu Turkoviću i Marku Šesniću ukrale smo barem tri sata, od kojih smo većinu proveli u jedinom mjestu za pušače (kuhinji) u njihovom studiju koji dijele i u kojem surađuju i s dizajnerskim Studiom Cuculić i ilustratoricom Booboo
Sad za ozbiljno, pokažite nam što ste sve radili!
Ma vid’le ste to sve!
Ali nisu drugi! Kako inače prezentirate kad vam dođu klijenti?
Ne dođu nam. Ili su čuli za nas ili nas je netko preporučio. (Dečki počinju pokazivati portfolio). Evo, ovo je identitet za SKIRU, architectural lighting design studio, te “štrafte” su njihov potpis – oni rade rasvjetu za arhitekturu tako da ne vidiš lampe, nego sva svjetlost dolazi iz procjepa na zidovima. A ovo smo s Vanjom (Cuculićem) radili identitet za Hrvatski audiovizualni centar, s njim još radimo i muzej A. G. Matoša u Tovarniku i postav muzeja čipke u Lepoglavi, za koji je Booboo napisala logo od konca, i ta nit te vodi kroz cijeli muzej.
Radite za Sveučilišnu smotru već četiri godine. Koja vam je bila najdraža?
Fora nam je raditi sve kaj ljudi vide, i kad nam dođu: uuu odurni su vam plakati, baš ste debili, ili baš su super! Najdraža nam je prošlogodišnja, koja je vizualno najmanje atraktivna, jedva smo ih nagovorili da podrapaju te plakate, došli smo nekom čiči u tiskaru pa smo rekli – ovak’ – i onda je on trgao. (Sad pak vade knjigu oko koje obojica počnu vriskati:) Uuu, evo ga, najdraži projekt koji smo ikada radili, za Dragicu Dragovac, ona radi u Povijesnom muzeju, pa nas je zvala da dizajniramo njezinu prvu knjigu poezije Kupanje u crvenim jabukama! Urednica je bila čuvarica izložbe, i došla je s debelim fasciklom punim papira, ilustracija, sve prelomljeno, točno je znala šta hoće, koji font, umjesto fusnota je htjela male jabučice, tamo fotka njene familije, kičasta slova…
Ispunjavate i inače želje klijentima?
Njoj smo ispunili sve želje. Bilo je zanimljivo jer se moraš prilagoditi nekome tko zna što hoće i napraviti nešto kvalitetno. Kužiš, to je njena prva knjiga koju će ona dijeliti svojim frendovima, pa šta ćeš tu forsirati svoje ideje – nego napraviš to najbolje šta može!
Osim za Dragicu, radite sad već četvrti projekt za Povijesni muzej. Za vizualni identitet izložbe El Shatt dobili ste priznanje Zgrafa 10, a izložba je proglašena najboljom u 2008.!
El Shatt je bio izbjeglički logor u pustinji, tako da je ovitak kataloga bio od šmirglpapira, što znači tisuću problema: bilo je dogovoreno da ide u sitotisak, no boja se nije primala, slova su otpadala, pa nije išlo ni u bigericu, i onda je neki čiča iz Povijesnog savijao jedan po jedan… Na kraju je uspjelo.
(Dolazi već prije spomenuti Cuculić)
Goran, ‘oš na pljugu? Kaj radite?
Intervju. Hoćeš ti nešto reći o njima?
Ne (i uvaljuje se u fatboya). Ja sam došao po Turkovića za cigaretu.
Kako si ih primio u poslovni prostor?
Jer me Turković nagovorio. Došao je raditi kod mene mjesec dana k’o fol i onda me pitao kako bi bilo da svi zajedno nađemo prostor. I tak’.
No, dečki, radili ste i neke naslovnice knjiga koje su bile opscene?
Da, za k. magazin, Turković siroti onda nije imao curu, pa je sve bilo dozvoljeno da privuče curu, makar bio gol na naslovnici.
Kako izgleda vaš dizajnerski proces od početka?
Radimo istraživanje, to nam je najzanimljivije, slušamo neku muziku koja jednog obavezno iritira, pa drugi pali radio, i onda kad više nemamo energije za saznavanje novih stvari – sjedimo u kuhinji i smišljamo. I ne krademo jer imamo stav da mi možemo bolje od svih, pa nekad uspije, a nekad ne. Onda se tužimo da je ovo najteže šta smo ikad radili. Trudimo se kod većine radova da imaju jaku koncepcijsku osnovu, da su kvalitetni po tome, da budu dobri bez obzira na estetiku. Za prvi si sastanak obučemo sakoe, ali ispod tenisice i traperice. A onda japanke i kratke hlače za drugi i dođemo s velikim fasciklom od neke druge firme. Većina klijenata su nam žene, starije žene u kojima mi pobuđujemo majčinske osjećaje – kažeš da si gladan, pa ti donesu čašu mlijeka. Žena ima više na planetu ionak’.
Što biste htjeli raditi za deset godina?
Isto ovako, samo bolje i skuplje. Ili da smislimo neki patent pa živimo od tantijema, na razini zastavica za svjetsko prvenstvo koje staviš na prozor pa vijore, samo još bolje. I ne bismo htjeli imati golemu agenciju, mislim da bi to bilo užasno stresno. (Dora Budor i Maja Čule, Plan B 20)
AU, AUUU…
Jedan prijatelj mi je rekao da je na Google utipkao Kupanje u crvenim jabukama i dobio što je tražio, bio oduševljen…
Ja sam to tek sinoć učinila i također bila oduševljena jer nisam znala KAO STE VRISKALI KAD STE SE KUPALI U CRVENIM JABUKAMA I NISAM ZNALA DA VAM JE TO KUPANJE OSTALO TAKO DUBOKO POD KOŽOM… Hvala od srca!
Imam idalje planove s vama. U pripremi je novi projekt, knjiga priča iz Bjelovarko – bilogorskog kraja. Obuhvatiti će mnoga životna područja – običaje preživjele i umrle, stare zanate, kulturu jela i stanovanja, mnoge intervjue s ljudima koji su vrlo, vrlo zanimljivi, po mojoj ocjeni, a na leđima nose vreće pune životnog iskustva… Knjiga ima naslov “ODVEZIVANJE PUPKA” , vjerujem da će vam biti zanimljivo i da će te istraživati skupa s menom kako da to odvežemo i uvežemo.
Dragica