Električni automobili

Ekološki automobili stigli su u Hrvatsku. Ustvari, nisu baš stigli oni, nego njihovi pobornici. Dečki su okupljeni u udrugu GREENERGO (www.greenergo.hr), a organizirali su, malo prije ljeta, i prvi međunarodni skup ekoloških vozila u Zagrebu. Kao i uvijek, najava događanja na kojem će biti moguće vidjeti električne automobile zagolicala je maštu mainstream medija, pa je i samo zbivanje bilo dosta ekstenzivno popraćeno. Bez obzira na činjenicu što električnih automobila ondje gotovo da i nije bilo (svaka čast dvjema samogradnjama), organizacija samog događanja bila je vrlo dobra te zaslužuje sve pohvale.

Građani su prvog dana dvodnevnog skupa na glavnom zagrebačkom trgu mogli vidjeti električni trabant, peglicu i peugeot, bi-fuel ladu nivu i fiat punto, hondu civic hybrid i vozilo na tri kotača – “pedalu”, koje ima i elektropogon. Zainteresiranima koji su se okupili na predavanju o električnim automobilima videolinkom se obratio naš poznati fizičar dr. Davor Pavuna, a osim izlaganja Matthiasa Köchla, austrijskog stručnjaka za električne automobile i predsjednika zelenih iz Klagenfurta, na skupu je govorio i Igor Jurić iz zagrebačke tvrtke DOK-ING. On je predstavio projekt “Na putu do prvog hrvatskog električnog automobila” – o prvom moguće serijski proizvedenom električnom automobilu u Hrvatskoj. Najviše se govorilo o dizajnu, ali konkretnih podataka o tome tko bi proizvodio električni automobil i s kojom tehnologijom – zasad nema.

Spas za planet

Sudeći po dosad viđenim reportažama i tekstovima u medijima, električni automobil spasit će Zemlju i uvesti nas u blagostanje neviđeno od baby booma. No je li sve baš takvo kakvim se prikazuje? Nažalost, nije. Električni auto još je uvijek, a tako će i ostati još barem desetak godina, “rijetka zvjerka”. Međutim, možda je najvažnije da je iz današnje perspektive električni automobil hit budućnosti, ali sutra bi to mogao biti automobil na vodik, ili na ćelije goriva (ne gorive ćelije, kako se to krivo navodi u mnogim našim medijima), ili na solarnu energiju, ili na… Činjenica da punokrvni električni automobili imaju status poput snježnog leoparda zapravo je splet nesretnih okolnosti.

Naime, do početka Prvog svjetskog rata električni su automobili u Sjedinjenim Državama (zemlji koja je oduvijek bila najveće svjetsko tržište automobila) bili popularniji nego benzinski. No od 1914. do početka dvadesetih godina otkrivaju se velika nalazišta nafte u Teksasu i benzin postaje dostupan svima, izum alternatora šalje ručno pokretanje automobila na benzin u prošlost, a Henry Ford pokretnom trakom uspijeva značajno smanjiti troškove proizvodnje benzinaca u odnosu na električne automobile. Usporedbe radi, benzinci su stajali od 500 do 1.000 dolara, a električni automobili od 1.500 dolara naviše. No ono što je zabilo čavao u već pripremljeni lijes električnog automobila početkom stoljeća bio je razvoj cestovne mreže. Bolje ceste značile su da je postalo lakše prelaziti velike udaljenosti, a tu svaki električni automobil gubi bitku s motorom koji koristi izvedbe nafte.

Električni minusi

Upravo je to ono što i danas najviše muči električne automobile: domet. Naime, domet im je malen, gotovo nikakav. Moderan dizelaš sa spremnikom veće zapremnine bez ikakvih problema prijeđe i do 1.000 kilometara. Poštujete li ograničenja brzine na autocesti, naravno. S bilo kakvim električnim automobilom takvo što nije moguće. Pa čak ni s hibridom, namjeravate li se koristiti samo električnom energijom kao pokretačem pogonskih kotača. Ipak, rješenje postoji, barem tako kažu Francuzi. Naime, čini se da će prvi serijski proizveden i prodavan električni automobil biti renault, a prve ceste po kojima će voziti – izraelske. Naime, na svojoj bliskoistočnoj turneji Carlos Ghosn, glavni direktor Renault-Nissana potpisao je sporazum o razvoju električnog automobila sa Shaijem Agassijem, izvršnim direktorom kompanije Project Better Place.

Prema sporazumu (čijem je potpisivanju prisustvovao i Shimon Peres, predsjednik Izraela) Project Better Place i Renault-Nissan zajednički će razviti prvi velikoserijski automobil koji će za pogon u potpunosti koristiti električnu energiju, a država Izrael subvencionirat će kupce. Zašto baš Izrael? Zato jer, prema riječima Ghosna, predstavlja idealno prvo tržište za taj automobil. Naime, u toj zemlji 90 posto vozača dnevno vozi manje od 70 kilometara, a svi veliki urbani centri nalaze se na razdaljini manjoj od 150 kilometara; stoga ne bi bilo nikakvih poteškoća s autonomijom. Osim što će zajedno s Renaultom razviti vozilo, Project Better Place postavit će i održavati električnu mrežu za punjenje tih automobila. Renault-Nissan obećava da će automobil imati performanse identične onima modernih benzinaca obujma 1,6 litara, a moći će se puniti na bilo kojoj od pola milijuna postaja koje će Project Better Place postaviti po Izraelu. Nadalje, zanimljiv je i model po kojem Renault namjerava prodavati automobile.

Samo bi se vozilo kupovalo, dok bi se trošak električne energije obračunavao ovisno o upotrebi baterija, odnosno prijeđenih kilometara. Dakle, gotovo isto kao i kućni računi za struju. Prema najavama Renaulta, automobil bi mogao biti na tržištu do 2011. godine. Jedino što Renault nije naveo – niti u cijeloj ovoj priči namjerava navoditi – jest domet. Koliko će njegov električni automobil, kako se god zvao, moći prijeći prije nego što vozač stane kako bi se punila (ili izmijenila baterija), nije poznato. Pretpostavljamo da domet neće biti značajno veći od 100 kilometara, koliko, prema navodima Nissana, traje baterija koju on zajedno s NEC-om razvija za Pivo II, električni koncept budućnosti. Budući da je Renault povezan s Nissanom, sigurno je da će se ta baterija naći i u Renaultovim automobilima.