Spadate li među one koji strogo razdvajaju poslovno i privatno? Treba li ta raspodjela biti prisutna i na webu ili je blogere nemoguće razgraničiti od njihova posla? Nije trebalo dugo da tvrtke angažiraju PR stručnjake i blogere koji će im voditi korporacijski blog i promovirati njihov proizvod na tada nov način. Velike su korporacije shvatile da put do malog čovjeka (kupca) vodi putem drugog malog čovjeka. Povijest se ponovila. U eri mikroblogera među kojima informacije kolaju nekoliko puta brže nego kod klasičnih blogova, korporacije, manje ili veće, traže svoje mjesto najčešće pod mikroblogerskim suncem. No je li im tamo mjesto? Želite li na svojem profilu stalno biti bombardirani novim proizvodom neke tvrtke ili pak želite neometanu komunikaciju s prijateljima – pitanje je koje smo postavili Marinu Ostojiću (nekoć poznatijem kao “blog jednog robota”) i web tvrtki Shout’Em, koja ima svoj profil na Twitteru.
ZA
Shout’Em
Bloganje je svojedobno viđeno kao pravo sredstvo za komunikaciju tvrtki s korisnicima, ali mnogima se pokazalo kao prevelik zahtjev, što zbog znanja, što zbog vremena. Živimo u doba u kojem ljudi očekuju mnogo više od brendova čije proizvode koriste. Mikrobloganje je mnogo jednostavnije za korištenje, a razni alati poput CoTweeta (koji omogućuje da više korisnika koristi jedan profil na Twitteru) tvrtkama olakšavaju djelovanje. Najčešće se radi o distribuciji informacija, bile to novosti ili npr. nagradne igre. Jedan od najboljih primjera korištenja Twittera dolazi nam od tima Firefox. Naime, spomenete li na Twitteru da imate problem s tim internetskim preglednikom, očekujte brz odgovor. U Shout’Emu pak pomažemo ljudima kada god imaju bilo kakav mikroblogerski problem, što, dakako, pomaže u osvještavanju o našoj vlastitoj platformi. Tvrtke moraju postati ravnopravan sudionik dijaloga ako očekuju ikakvo poštovanje –kako na internetu, tako i u “stvarnom” svijetu.
PROTIV
Obožavam Netvibes. Jednoga dana kada budem imao 80 godina svoje ću unuke daviti dosadnim pričama o tome kako je bilo “u moje vrijeme kad smo samo Netvibese imali”, a dječica će me morati pozorno slušati – jer inače ništa od žetona za holodeck. Ipak ima jedna stvar koju ne volim kod Netvibesa, a to su njihovi tweetovi. Ne, ne zanima me vijest o novom featureu koji je još u beti, još manje me briga za novi widget koji nikad neću koristiti i nekako se ne uspijevam strastveno uključiti u njihovu live help konverzaciju s nekim Dancem koji ne uspijeva dodati RSS feed Danske udruge mljekara na svoju Netvibes stranicu… Kao i većina, tweetam zbog povezivanja s ljudima, dijeljenja ideja, linkova, dogodovština, videa, fotki i tema koje nas zaokupljaju u svakodnevnom životu. Problema s korporativnim tweetanjem u načelu nemam, ali kada ono nema osobnu i ljudsku komponentu tretiram ga kao spam. To je ujedno i poruka domaćim korporativnim spamerima koje sam ovdje namjerno zaobišao. Možemo se družiti i bez toliko spama.
(Plan B 22/23, Nebojša Grbačić)
