Naturizam

Krk, ljeto 1986. godine. Vozimo gradom u kasno jutro i obilazimo dućane – više nigdje nema mlijeka. Netko drugi možda bi odustao od potpunog doručka taj dan, ali ne i moj djed, on jednostavno ne pristaje na kompromise. Izlazimo iz grada i parkiramo pred nekim dućanom koji prvi put vidim. Dok ulazimo unutra i krećemo se prema polici prepunoj mlijeka, primjećujem da to nije trgovina poput ostalih u kojima sam do tada bila. Nešto je drastično drugačije, takvo što nisam nikada vidjela… Mi smo drastično drugačiji, mi potpuno odskačemo od ostalih. U čitavom tom dućanu – djed, ja i blagajnice bili smo jedini odjeveni ljudi. Svi ostali su, bezbrižno i neopterećeno, hodali uokolo potpuno goli.

Tjelesna sloboda na FKK ”Politin”

Nije li ih sram hodati tako, sa svim tim golim penisima i vaginama? Kako se mogu suzdržati od buljenja jednih u druge? Ne osjećaju li se neugodno kada ih vlastita djeca gledaju takve, kao od majke rođene? Ne osjećaju li se ranjivo, izloženi pogledima drugih, sa svim svojim sitnim fizičkim nesavršenostima? Ne boje li se muškarci da će im se ”prijatelj” vinuti prema nebesima pri pogledu na zgodnu djevojku? Vidjeti velik broj ljudi nepokrivenih organa na jednom mjestu, u dućanu krčkog nudističkog kampa ”Politin”, djelovao je istovremeno šokantno i oslobađajuće. Blago njima, nemaju problema s presvlačenjem iz mokrog u suhi kupaći kostim, pomislim i sjetim se sebe kako balansiram na jednoj nozi, presvlačeći se na plaži zamotana u bapsku vreću, sašivenu specijalno za te potrebe.

Crvenim od srama pri pomisli da bi mi moglo izviriti nešto ”nepristojno” i imam osjećaj da svi zure u mene. No što bi zapravo tu bilo ”nepristojno”? Biti gol pred sobom, vlastitom djecom i drugima nije ništa drugo doli potpuno prihvaćanje svoga i tuđeg tijela. Svi smo isti i nećemo vidjeti ništa što već i sami nemamo. Nudisti i naturisti nisu, kao ja, inhibirani nametnutim civilizacijskim obrascima ponašanja i načinom razmišljanja, nego su u potpunom skladu sa sobom i s prirodom. Back to basics – rekli bi Amerikanci. Nisu li i Adam i Eva u raju ispočetka bili potpuno goli?

Lebensreform und FKK – Freikörperkultur

Fenomen nudizma u kolokvijalnom se govoru često izjednačava s naturizmom, ali on je zapravo tek jedan od mnogobrojnih njegovih aspekata. Naturizam je prvenstveno način života – povratak prirodi, uravnotežena prehrana, joga, nepušenje, tjelovježba, samopoštovanje i poštivanje drugih, dok je nudizam kao jedan od naturističkih elemenata, prakticiranje nenošenja odjeće. Iako se suvremeni naturizam najčešće povezuje s Njemačkom, on se kao fenomen provlači kroz čitavu povijest i teško je navesti točan datum i precizno utvrditi gdje je i kada nastao. Saune i kupanje kroz povijest prakticirali su se bez odjeće, Olimpijske igre, ustanovljene 776. g. pr. Kr., bile su rezervirane isključivo za gole muškarce, a Plutarh u 1. st. pr. Kr. opisuje susret Aleksandra Velikog sa skupinom golih brahmanističkih filozofa u Indiji, koji su u sklopu potpune askeze odbacili i odjeću, te ih prikladno naziva gymnosofima. No vratimo se nazad na Nijemce.

Sredinom 19. st. u Njemačkoj se javlja takozvani “Lebensreform Bewegung” ili pokret za promjenu života – kao reakcija na sve snažniju urbanizaciju i industrijalizaciju društva. Moderno društvo sámo sebe odvodi u bolest i propadanje, smatrali su lebensreformisti i pod motom “Povratak prirodi” (Zurück zur Natur) jedini spas vidjeli su u životu prema njezinim pravilima. Propagirali su ekološku poljoprivredu, vegetarijanstvo, reformu odjeće (žene su savjetovali da odbace suvišne odjevne predmete, kao i korzete koji deformiraju unutrašnje organe), prirodnu medicinu i uživanje u vodi, zraku i suncu. Ovo potonje prakticirali su, naravno, goli. Jedna od popularnih metoda liječenja raznih bolesti u to doba bila je i helioterapija, a prvu takvu kliniku za sunčanje otvorio je 1853. godine švicarski liječnik Arnold Rickli, i to ni više ni manje nego u susjednoj nam državi Sloveniji, točnije – na Bledu. Kako bi u potpunosti iskoristili blagodati sunca, pacijentima je savjetovao da se svakako sunčaju bez odjeće.

Počevši s onim 1903. godine u Essenu, diljem Njemačke počinju nicati organizirana FKK (Freikörperkultur) udruženja, koja povezujući higijenu, helioterapiju i lebensreformističke ideje, njeguju nudizam kao stil života. Na prekrasnom njemačkom otoku Syltu osniva se nešto kasnije i prva službena nudistička plaža te se u kratkom roku nudistički trend – u obliku organiziranih kampova i klubova – širi svijetom, od Francuske i Poljske sve do Kanade i Amerike. Zanimljivo je spomenuti i jedan utopistički roman iz toga doba, Die Nacktheit, autora Richarda Ungewittera, čiji su junaci – golišavi neporočni vegetarijanci, arijevski plave kose i očiju – prototip utopistički savršenog Čovjeka. Hitler, s druge strane, za savršenstvo je očito dovoljnim smatrao samo arijevske atribute, pa je tako dolaskom na vlast zabranio javni nudizam i nudističke plaže po Njemačkoj, koje su ponovno postale popularne tek nakon 1970-ih. Nakon pada Trećeg Reicha prakticiranje nudizma ostalo je jedna od rijetkih privilegija stanovnika DDR-a.

Naktivities

Hrvati nudizam najčešće percipiraju u formi FKK kampova i divljih nudističkih plaža (za čiju su pojavu također zaslužni Nijemci, kao većinska turistička populacija naše zemlje), no u razvijenijim društvima on se pojavljuje u nešto sofisticiranijim i razrađenijim oblicima i općenito je mnogo prihvaćeniji. Zamislite subotnju šetnju Zagrebom. Odlazite na Zrinjevac ili Francuz, a tamo vas, umjesto vlasnika pasa koji travnate površine koriste kao jedan veliki WC za svoje kućne ljubimce, dočeka mnoštvo sugrađana koji se sunčaju – goli. Takvo što vidjet ćete, primjerice, u minhenskom Engleskom vrtu. Ako se ne želite ograničiti samo na gradski travnjak, na francuskom otoku Levant na raspolaganju vam stoji jedan čitav grad – Héliopolis, a obavezni dress-code na Héliopolisu je le minimum.