Ugodna topla noć polako me uvlači u svijet sjena. S moje lijeve strane na rubu otvorenog prozora, pripijenih tijela, sjede crno-bijeli brat i sestra, mačak Pupac i mačka Šimkica. Gledaju negdje u noć, pogleda kao da nam se približava žena mačka od dva i pol metra, koju samo njih dvoje mogu osjetiti. Jedina svjetlost na balkonu dolazi od praznog Word documenta s laptopa u mojim krilima.
Gledaju mačke u njihovu ženu mačku, a ja u bijelu svjetlost zaslona koja para oči. Pomislih: idealna atmosfera, sad ću osjetiti kako valja… Otvaram net browser, ukucavam www.myspace.com/musicklaus, loading, loading, aaaaaaaaaaaa-a-a-a-aa, odzvanja vrisak… Mačke odskočile kao da su na speedu, lijevo pa desno, gore-dolje, unezvjerenog pogleda, brzo vrteći repove, u pozi šunjam se krenuše se oprezno približavati laptopu, uz kratak mjauk. Gledaju u zaslon, spremne za fight sa ženom mačkom od dva i pol metra. Nema žene mačke od dva i pol metra, govorim im, to je “samo” sjajna Nora Turato iliti bend Klaus – riječka vriskodelija.
Klaus
Teško je danas naći mlađahnu Riječanku od osamnaest godina, kao što je Nora, koja za sobom ima odsviranih četrdesetak koncerata, pokupljenu prvu nagradu na Art&Music festivalu u Puli, a uz sve to kompletnu Klaus vriskodeliju sama komponira, programira, aranžira, snima, piše tekstove pjesama i svira bass-gitaru, uf! Sada je već jasnije da se praktički radi o one girl bandu Nora=Klaus, a samo na live-nastupima Bernard Blašković Bexx, gitarist riječkog kraut electro benda f.O.F Norinu vriskodeliju zasipa staklenim komadima noisea.
Moglo bi se reći da su Nora/žena mačka, industrial, No wave, post punk, Ri rock, Big black, Birthday party, Kraftwerk, Happy Mondays – krivci za zvuk koji izlazi iz Klauslendije. Međutim, ovakav opis bio bi suviše predvidljiv i suhoparan, što Klaus sigurno nije. Pokušat ću ispočetka, nadrealno, jer je tako realno…
Glas sa špilja, riverbom od kojega čavli ispadaju iz vrata, ozvučene šake koje udaraju po kamenim zidovima, grebanje noktima po rešetkama, fijuk vjetra s Urana, sve to semplirano dosad neviđenim semplerom Nikole Tesle, plus bijes, plus ljubav, a može se dodati i jedna ulica Berlina. Sada kada više ništa nije jasno vraćam se natrag na početak s pitanjem: što Klaus svira? Odgovor je: da je slavna Peaches imala barem dvije Klaus-pjesme na zadnjem albumu, ne bih ga tako jednostavno poslao u recycle bin.
Sampleri ritma
A kako ona to radi da zvuči bolje nego Peaches? Nora koristi samplere i ritam-mašine današnjice, Macbook sa softverom Ableton, Nuendo koje nerijetko puni field recordings semplovima, usnimljenim negdje na ulici, gradilištu, sobi. Preko vriskodelijski isprogramiranog bubnja ide procesuirani vokal i bass-gitara, instrument na kojem je Nora najviše pronašla sebe. Uglavnom snima doma običnom zvučnom karticom i ljuta je na Art&Music festival koji joj je dužan 60 sati korištenja studija kao nagradu za osvojeno prvo mjesto.
No nema veze, naša Nora u homemade uvjetima MySpace promocijom kao maestral glatko putuje naprijed prema svojoj zvijezdi, stvarajući odličnu glazbu daleko ispred prostora na kojima živimo. Stoga je i upisala akademiju dizajna Gerrit Rietveld Academie u Amsterdamu, kamo je otišla ove jeseni. A Klaus, vriskodelija, Nikola Tesla sampler – što će biti?! Nora odgovara: Mislim, Klaus se ne može raspasti, osim ako se ja ne raspadnem napola. Samo se nadajmo da neće uzeti nizozemsko državljanstvo i postati njihov bend. U tom slučaju Hrvatska definitivno neće ući u EU.
I samo da podsjetim, brat i sestra, one crno-bijele mačke s početka priče koje su se prepale od Norine vriskodelije, sada su dobro i slušaju Klaus odvrnut do kraja. Pupac pleše u breakbeatu, a Šimka skače stage diving s prvog kata i, naravno, vrišti (Nora joj je idol). (Nenad Borović, Plan B 22/23)
