Stil života
“Običan radni dan bio je dosta rastrgan. Važni su mi bili kontakti sa strankama. Ne moraš ga vidjeti svaki dan, ali okreni telefon, nabaci mu koji prijedlog, pa neka osjeti da misliš i o njemu. Za ono vrijeme imao sam jako dobru plaću, a penzija je, naravno, srozala primanja. Nikada u ovom poslu nisam bio zbog novca. Ipak, kada sam odlazio u mirovinu ’87., bio sam zasićen svega.
Žena mi je bila bolesna, a radili smo jako puno. Bio sam dečko za sve. Posao mi je postao hobi, i to je bio vrag. Bio sam takav da sam ga i kući nosio, pa je žena često vikala… U uredu smo puno pušili. E, baš ste me isprovocirali! Dok sam radio, pušio sam tri kutije dnevno! Radio sam u jednom oblaku dima. Kolege su također slobodno pušili u uredu i na sastancima. Alkohol nismo na poslu pili. Sva sreća, iako smo oko četiri kave tijekom radnog vremena popili. U ovom poslu potrebno je biti opušten. Nismo odijela voljeli, rijetko smo ih nosili. Bili smo ležerni i kada su mušterije dolazile. Bitna je bila sloboda rada. Klijenti su bili jako zahvalni. Pamtili su dobar rad. Čak sam upravo od njih dobio i oproštajni ručak.”
Uništavanje
“Razočarao sam se u mlade kolege. Bili su dobri dečki s fakultetom, a ja bez njega. Bila je to generacija koja je samo gledala na radno vrijeme i plaću. Morao si im govoriti da idu s tobom, a na sastancima su bili prisutni kao kufer. Nisu imali afiniteta prema kreativnom. Ili ste u ovom poslu ili niste. Nema između. Od svega što sam radio – jedino mi je ostao ovaj katalog pića i dva nacrta, a i to sam slučajno sačuvao. Ostavio sam sve kolegama i čak im odnio sve što sam doma imao jer sam mislio da će im trebati. Lijepo sam slagao arhivu, a imali smo i veliku fototeku. Kroz devedesete firma je propala, a uredi ispod ‘nebodera smrti’ postali su skladište. Arhiv je tako završio na otpadnom materijalu. A toliko je puno ideja bilo spremljeno…
Imam još samo ovu skicu dva vala i trojke, namijenjenu 3. maju. Bilo je puno takvih skica, nacrta… Radio sam tako iako nisam dizajner – jer uvijek kada sa slikarom razgovarate morate mu pobliže dati podatke o čemu se radi i o čemu treba voditi računa. Danas ustvari reklame niti ne rade akademski slikari, kao u moje vrijeme.”
Danas
“Rekao sam u firmi kolegama – sve je u našoj struci izmišljeno! Umijeće je znati kada se nešto u nekom trenutku može iskombinirati kako bi se opet objavilo. Sve je to već poznato, nema novog. Danas reklame kao da nisu vezane uz artikl. Pola ih ne razumijem. Ako nešto reklamiraš, uvijek mora biti vidljiv proizvod. Ako dajem poruku, ona je o tom proizvodu. Ako pročitaš poruku a ne vidiš proizvod, ne možeš ga identificirati u dućanu. Ljudi pamte slike, ne ime. Čak sam i u Ini govorio da se njihova neugledna kantica ulja mora vidjeti. A danas se pretjeruje. I nama nije humor bio toliko bitan.
Meni su čudni ti engleski nazivi koje vi spominjete, nekakvi copywriteri. Makar sam uvijek bio za novo, i tehnologija me danas čudi. Pita me jedan mladić zašto nemam internet. Kažem ja njemu – čuj, nemam ja ništa protiv mobitela i interneta, ali samo ne u mojoj kući. Završio sam posao, radio reklame i prodavao i dok sam šiljio olovku. Kretati se treba, a ne sjediti.” (Kristian Benić, Plan B 24)
Your time is done old man.
Svaka čast, dida!
sjajno, hvala na odličnom člnaku, svaka čast kreativcu.
Svaka cast,dajte mi pola svoje kreativnosti