30 savjeta za turizam

Turizam je doslovce jedina gospodarska grana koja Hrvatsku može izvući iz gospodarske krize. Ponukani činjenicom da ta naša turistička Hrvatska još uvijek nema dugoročnu strategiju razvoja turizma te u promociju još jedne turističke sezone kreće stihijski, u travnju (!), pobrojali smo 30-ak stvari koje odmah sada moramo napraviti ako želimo kapitalizirati naše prirodne, kulturne, povijesne i društvene znamenitosti

Činjenica 1: Turističkom djelatnošću neke se sredine u Hrvatskoj bave više od 150 godina, većinom zahvaljujući blagoj mediteranskoj klimi na obali, na pokojem otoku i tek rijetko u unutrašnjosti.

Činjenica 2: Organizirani razvoj turizma na ovim se prostorima sustavno prati od kraja 50-ih godina 20. stoljeća, a najveći dio hotelske i druge turističke infrastrukture izgrađen je 70-ih godina. Od tada do danas uglavnom se samo obnavljalo, renoviralo, i mijenjalo vlasnike.

Činjenica 3: Turistička ponuda nije se u osnovi mnogo promijenila od 50-ih do danas, pa ni percepcija Hrvatske kao turistički jeftinije zemlje s primarno ljetnom ponudom. Osim par časnih izuzetaka koji su, uz velike investicije, trud i maštovitost uspjeli organizirati cjelogodišnju ponudu, većina turističkih potencijala primarno je fokusirana na blagodati sunca i mora. Ni nakon 150 godina bavljenja turizmom Hrvatska još uvijek ne zna vrednovati, upakirati i prodati ni to svoje sunce i more.

Činjenica 4: Ukupni financijski prihod od turizma jest rastao iz godine u godinu (od 2000. do 2008.), ali ovakvim turizmom teško će se prijeći rekordnih 7,5 milijarda eura, koliko je uprihodio državnom proračunu 2008. godine. Uz ovakav turizam nema šanse da ostvarimo više od 50-ak milijuna noćenja (11 milijuna turista). Pritom nije problem u broju dolazaka ili noćenja. Optimalni hrvatski prihvatni kapaciteti procjenjuju se na maksimalno 60 milijuna noćenja, pa Hrvatskoj ne treba brojčano znatno više turista, nego joj trebaju turisti koji će dolaziti cijele godine i rado trošiti svoj novac.

Činjenica 5: Kako bi se turisti (oni više platežne moći) rado vraćali u Hrvatsku i u njoj ostavljali dio svog teško stečenog novca, prvo ih trebamo prestati pljačkati, a one koji to rade – najoštrije sankcionirati. S jedne strane bezobrazno i nerealno precjenjujemo neka blaga (hrana, vino, smještaj…), dok s druge ne znamo prodati kulturne, prirodne i povijesne znamenitosti na kojima mediteranske zemlje zarađuju milijune. Ne stanemo li na kraj onim djelatnicima u turizmu koji smatraju da turistima treba oderati kožu, svijetom će se vrlo brzo pronijeti glas o tome i od turističke Hrvatske neće ostati ni “t”.

Činjenica 6: Inozemni gosti, usprkos našim manama, još uvijek čine više od 80 posto domaćeg turističkog prometa. Pitanje je može li Hrvatska dobiti goste više platežne goste ili će se i u idućih 50 godina kod nas odmarati oni niže ili srednje platežne moći. Da se razumijemo, svi turisti, svih dobi, spola, rasa, vjere, platežnih moći, iz cijelog svijeta – dobrodošli su u Hrvatsku, i to je ono prvo o čemu moramo razmišljati, no imamo mi što ponuditi i onima koji raspolažu većim monetarnim sredstvima, a ne nudimo im ništa.

30 POTEZA – ODMAH I SADA

POREZI, NAMETI, UVJETI
Turizam, kao i cijelo hrvatsko gospodarstvo, iznimno su opterećeni raznoraznim poreznim, fiskalnim i parafiskalnim nametima. Sadašnje dubioze i gubici, primjerice hotelijera, rezultat su prije svega prevelike količine novca koju moraju davati državi. Treba hitno smanjiti državnu presiju, olabaviti uvjete, jer ako se ovako nastavi uskoro više nećemo imati nijednog ulagača u turizam. A iskreno govoreći, ni do sada ih nije bilo previše, barem ne ozbiljnih i dugoročnih.

POTIČITE TURIZAM, A NE POLJOPRIVREDU
Samo se deklarativno govori o pomoći i važnosti turizma, dok je on ustvari vječna “krava muzara” čijom se zaradom krpaju proračunske rupe svih nesposobnih dosadašnjih vlada. U turizam se premalo ulaže, i on nema status (primjerice izvozni) ni moć kakvu zaslužuje (kao što turizam, primjerice, “drma” Turskom, u kojoj država daje ogromne poticaje svima u turizmu, premda nisu primarno turistička zemlja). Uz više skrbi, od turizma bismo mogli zarađivati dvostruko više novca nego sada.

SEZONSKI PRISTUP
U hrvatskom se turizmu skoro ništa ne radi (ili tek malo i tek ponegdje) na eliminiranju sezonskog pristupa, a sezona bi bitno dulje trajala da ponudimo nešto izvan glavnog ljetnog dijela (od lipnja do rujna). Ponuda nam je uglavnom nikakva, iako su svijetli primjer zadnjih par godina Mali Lošinj s Miomirisnim festivalima i sličnim manifestacijama tijekom cijele godine, pa i Opatijska rivijera, uključujući Rijeku s karnevalima i drugim događanjima.

SPREGA MEĐU INDUSTRIJAMA
Upravo zbog nesposobnih političkih – a ne stručnih – vlada i resornih ministarstava, još uvijek nisu gotovo nikako povezani turizam i poljoprivreda (kao što je to, primjerice, slučaj u Španjolskoj, koja fenomenalno živi od sprege turizma i poljoprivrede). Naprotiv, kod nas se proizvodi za turističku trpezu uglavnom uvoze (jer su jeftiniji), dok zastarjela poljoprivreda istodobno propada, uzalud trošeći silne državne poticaje koje nitko ne kontrolira.

EKOPROIZVODI
Ako išta turistima možemo ponuditi, to je zdrava hrana. Stoga unutar strategije svakako treba insistirati na proizvodnji i ponudi ekoproizvoda, što je apsolutni svjetski trend. U Hrvatskoj ovi su proizvođači u povojima, a ono malo hrane s ekopredznakom koja im se nudi – odveć je skupa za prosječnog turista.

DRŽAVNO VLASNIŠTVO
Hitno treba riješiti problem ruiniranih hotela u državnom vlasništvu, glavnih generatora ukupnih hotelijerskih gubitaka i lošeg hotelskog imidža. Još je 16 hotelskih kuća u većinskom državnom vlasništvu, a zbog ogromnih gubitaka i dugovanja nitko ih ne želi kupiti, pa većina skupa sa zemljištem propada i postaje doslovno mrtvi kapital. Zbog afere Maestro u privatizacijskom fondu u posljednje tri godine nijedna od tih tvrtki nije prodana, a i ono malo natječaja što je organizirano – neslavno je propalo.

TAKSI-SLUŽBE
Utjecati – ili bolje rečeno – liberalizirati taksi-službe. Taksisti hitno moraju spustiti cijene jer su taksi-usluge u Hrvatskoj, a posebno na Jadranu, među najskupljima u Europi. “Kao da su suho zlato” – slikovito je opisao jedan nezadovoljan turist koji se u staroj opel vectri u Dubrovniku vozio 5 km za skoro 200 kn! Taksi-vozila trebala bi biti barem donekle održavana i uniformirana – ako već ne iste boje u cijeloj Hrvatskoj, a ono barem da se raspoznaju po gradovima.

RENT-A-CAR
I cijene rent-a-car usluga treba prilagoditi činjenici da smo turistička država, pa bi i one morale biti niže, pogotovo za najam malih automobila. Njih bi u svakom slučaju trebalo biti više u ponudi, s obzirom na to da Hrvatska nije velika i da je za dva ili tri sata vožnje moguće prevaliti pozamašan put. Vezano uz ovu uslugu, ne bi bila naodmet ni veća ponuda skutera i bicikala jer bi to utjecalo i na nižu cijenu njihovog najma po danu i satu, koja je također previsoka.

ČISTO I BISTRO
U promociji definitivno moramo više koristiti činjenicu da je hrvatska strana Jadrana najčišće more Mediterana, što se sada ni izdaleka ne koristi dovoljno.

SIGURNOST IZNAD SVEGA
Ne koristi se dovoljno ni činjenica da je Hrvatska u odnosu na gotovo sve druge zemlje Mediterana sigurna država. U njoj nema terorističkih i vjerskih napada, u njoj ne postoje organizirane bande lopova, a i domaće je stanovništvo, ma tko što mislio, ipak još prilično “pitomo” i nepokvareno, odnosno pošteno prema svojim gostima.