Još davno su cinici govorili kako visina IQ-a kazuje samo koliki će kvocijent inteligencije netko postići na MENSA-inim testovima, a da s uspjehom i zadovoljstvom u životu isti taj IQ baš i nema mnogo veze. Zbog toga se pojavila nova mjera: emocionalna inteligencija (EQ). Jednostavno rečeno, emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihova jasnog identificiranja, razumijevanja, sposobnost njihova kontroliranja i korištenja za izražavanje misli. Koncept EQ pojavio se 1990. godine, kada su psiholozi John Mayer i Peter Salovey objavili tekst pod nazivom Emocionalna inteligencija, a svoju je svjetsku afirmaciju doživio 1995. istoimenim bestselerom dr. Daniela Golemana. Ovaj predavač na Harvardu iznio je mnoštvo dokaza u prilog tvrdnji kako visoki EQ (za razliku od visokog IQ-a) uglavnom jamči uspjeh u privatnom i poslovnom svijetu. Emocionalno inteligentna osoba neće se lako zbuniti, rijetko žali za svojim odlukama ili postupcima, te se vrlo dobro nosi sa stresom. Ona prihvaća izazove i ne slama se pod pritiskom, samoograničavajuća je, ali ima visoko samopouzdanje i zna prepoznati svoje vrijednosti. Uglavnom je zdravija i više zadovoljna životom.
IQ nasuprot EQ-a
Uspoređujući dva teoretski čista tipa – osobe s visokim IQ-om i one s visokim EQ-om – psiholog s Berkeleyja Jack Block ističe da se slika ponešto razlikuje kod muškaraca i žena. Muškarca s visokim IQ-om odlikuje širok raspon intelektualnih interesa i sposobnosti. Ambiciozan je i produktivan, predvidiv, ustrajan i ne muče ga pitanja o samome sebi. Nerijetko je kritičan i voli oko sebe gledati svisoka, sitničav je, osjeća nelagodu u vezi sa spolnošću, bezizražajan je i otuđen, emocionalno prazan i hladan. Za razliku od njega, muškarac s visokom razinom EQ-a društveno je uravnotežen, otvoren i vedar, nesklon strahovanjima i zabrinutim mozganjima. Veže se uz osobe i ciljeve, a u vezama je pun suosjećanja i brižnosti. Zadovoljan je sobom, drugima i društvenim svijetom u kojem živi.
Žene koje se odlikuju čistim visokim IQ-om imaju očekivano intelektualno samopouzdanje, bez poteškoća izražavaju misli, imaju širok spektar intelektualnih i estetskih interesa. Nerijetko su sklone introspekciji, tjeskobi, mozganju i osjećajima krivnje te nerado otvoreno pokazuju bijes (premda to čine neizravno). Emocionalno inteligentne žene često su energične i izravno izražavaju osjećaje te imaju pozitivne osjećaje o sebi. Život za njih ima određeno značenje, otvorene su i društvene. Osjećaje izražavaju na prikladan način i dobro se prilagođavaju stresnim situacijama. Razigrane su, spontane i otvorene za senzualna iskustva te rijetko osjećaju tjeskobu ili krivnju i rijetko tonu u duboke i mračne misli.
Čimbenici EQ-a
Među osnovne komponente emocionalne inteligencije spada:
1. Upoznavanje vlastitih emocija
Svijest o vlastitome biću (prepoznavanje osjećaja u trenutku kada do njega dolazi) ključ je emocionalne inteligencije. Sposobnost praćenja osjećaja iz trenutka u trenutak presudna je za psihološke spoznaje i razumijevanje vlastite ličnosti. Nemogućnost primjećivanja vlastitih osjećaja stavlja nas njima na milost i nemilost. Osobe koje poznaju svoje osjećaje bolje upravljaju vlastitim životom i bolje znaju što osjećaju o određenim osobnim odlukama, od toga s kime stupiti u brak do toga koji posao odabrati.
2. Upravljanje emocijama
Upravljati emocijama tako da odgovaraju situaciji sposobnost je koja se izgrađuje na temelju svijesti o vlastitoj ličnosti. To je sposobnost koja čovjeku omogućuje da tješi samoga sebe, da se oslobodi neobuzdane tjeskobe, potištenosti i razdraženosti. Osobe kojima ta vještina ne ide od ruke neprestano se bore protiv osjećaja uznemirenosti i patnje.
3. Motiviranje samoga sebe
Upravljanje emocijama u službi nekog cilja temeljna je sposobnost potrebna za ovladavanje vlastitim postupcima i za kreativnost. Ljudi koje krasi ova sposobnost produktivniji su i učinkovitiji, čega god da se prihvate.
4. Prepoznavanje emocija u drugima
Empatija (osobita vrsta suosjećanja, uživljavanja i razumijevanja položaja drugih) još je jedna sposobnost koja se temelji na emocionalnoj svijesti o vlastitoj ličnosti, a osnovna je vještina za ophođenje s ljudima. Empatija potiče altruizam; osobe koje iskazuju empatiju bolje su prilagođene suptilnim društvenim signalima koji pokazuju što drugi žele.
5. Snalaženje u vezama
Umijeće održavanja ljubavne veze u velikoj je mjeri vještina upravljanja emocijama u drugima. Tu spadaju razumijevanje, otvorenost, prijateljski odnos, brižnost, obzirnost te spremnost na dijeljenje i kompromis.
Emocionalno fobičan Zapad
Ako se i vama čini da pred sobom imate dugačak put u svladavanju nekih ovih sposobnosti i vještina, ne očajavajte. Samo se sasvim mala djeca ne boje onoga što osjećaju. Od urlikanja do zadovoljnog gugutanja, od ljutnje do radosti, od straha do žalosti u vremenu od pet minuta ne čini se nimalo čudnim. No kako djeca rastu, većina njih dobije poruku da nije u redu dati oduška svojoj ljutnji i osjećajima kada to žele. Na taj je način većina naših roditelja dobila emocionalno školovanje i – ne znajući za bolje – prenijela svoje neznanje na nas. “Emocionalno obuzdavanje postalo je toliko uobičajeno da nije pretjerano opisati zapadno društvo kao emocionalno fobično” – ističu Barbara i Terry Tebo, autori bestselera Budi to što jesi. Društvo u kojem živimo također nam u tom smislu ne pomaže puno. Akademsko obrazovanje i obučavanje strogo je i temeljito u svim područjima osim jednog: emocionalnog obrazovanja. Naglasak je uvijek na intelektualnoj i akademskoj razini, pa postoji nemali broj inteligentnih, obrazovanih i kvalificiranih ljudi koji znaju vrlo malo o svojim osjećajima te žive neuravnotežene, nesretne i neuspješne živote.
Primjerice, većina nas naučila je od svojih roditelja da je osjećati sreću i optimizam u redu, no osjećati ljutnju ili strah – nije. Mnogi roditelji još uvijek uče svoju djecu kako je moguće nikada ne osjećati “loše” osjećaje. Tako se svi školujemo u potiskivanju emocija, ne vodeći računa o posljedicama, koje su katastrofalne: ljudi koji potiskuju “negativne” emocije često na kraju postanu ljuti, tužni i loše volje cijelo vrijeme. Dozvoliti svim osjećajima da izađu i ne budu iza mentalnog zida – osnovni je ključ da bismo postali uspješni. Zapanjujuće, no suvremena istraživanja dokazuju i da potisnuti osjećaji ostaju zaključani u našim stanicama i organima, gdje uzrokuju stresove i bolesti. Paradoksalno je, dakle, da upravo ti, potisnuti osjećaji, na kraju na indirektan način postaju glavni pokretači naših vanjskih akcija.
Vježbom do uspjeha
Ljudi se razlikuju po sposobnostima na svim područjima koje obuhvaća EQ; neki su od nas vrlo uspješni u obuzdavanju vlastite uzrujanosti, a razmjerno nesposobni kada je riječ o umirivanju drugih. Temelj na kojem počiva naša razina sposobnosti nesumnjivo je živčane naravi, ali mozak je iznimno podatan i neprestano uči, pa je nedostatke u emocionalnim vještinama moguće popraviti. U velikoj je mjeri svako od ovih područja zapravo skup navika i reakcija koje je uz ponešto truda moguće poboljšati.
Evo kako to možete učiniti:
1. Naučite prepoznati osjećaje
Stalno sami sebi pojašnjavajte svoje osjećaje. Često se zapitajte: “Kako se osjećam?”, a ako osjećate čitav niz različitih emocija, razlučite ih i rangirajte. Nikad ih nemojte preuveličavati, ali niti minimalizirati.
2. Preuzmite odgovornost za svoje osjećaje
Nemojte tražiti vanjska objašnjenja za ono što osjećate ili stalno sebe prikazivati kao žrtvu. Prepoznajte što osjećate i pokušajte razumjeti zbog čega to osjećate.
3. Predvidite svoje osjećaje
Naučite unaprijed predvidjeti kako ćete reagirati nakon određenog događaja ili akcije. Izbjegavajte raditi stvari koje će inspirirati negativne osjećaje.
4. Pitajte druge kako se osjećaju
Ne možete znati kako se ljudi osjećaju ako ih ne pitate, osim ako imate izrazito razvijenu empatiju. U svakom slučaju, morate ih prvo razumjeti da biste mogli suosjećati s njima. Slušajte ih pažljivo, bez predrasuda.
5. Budite manje osjetljivi
Ako netko kaže nešto sa čim se ne slažete, nemojte se odmah povlačiti ili napadati. Ovakve reakcije govore samo kako se ne možete nositi s kriticizmom. Umjesto toga zahvalite na iskrenosti i usredotočite se na vrijednost njihovih komentara.
6. Probleme sagledajte cjelovito
Kada vam se nešto loše dogodi i mislite kako propada cijeli svijet, razmislite o tome koliko je vaš problem zaista ozbiljan. Koliko će on važnosti imati za deset mjeseci ili deset godina?
Emocionalno inteligentan optimizam
Za kraj, ne zaboravite kako se moći pozitivnog mišljenja također pridaje sve veća pozornost. Ona u životu igra iznenađujuće veliku ulogu. Optimistični ljudi kao da su predodređeni za životni uspjeh – imaju sposobnost motiviranja sebe, osjećaj o sposobnosti iznalaženja načina za postizanje cilja, moć uvjeravanja sebe da će se situacija popraviti, fleksibilnost za pronalaženje različitih načina za postizanje ciljeva te sposobnost raščlanjivanja neke zastrašujuće velike zadaće u manje, praktičnije dijelove. Optimizam je emocionalno inteligentan stav, jer u teškim situacijama štiti od zapadanja u stanja bezvoljnosti i depresije. Ako je vaša čaša češće napola prazna nego napola puna, pokušajte usvojiti uvjerenje da sami upravljate događajima u svom životu, da u svakome trenutku možete promijeniti pravac kretanja i da ste sposobni suočavati se s izazovima kada se pojave. I nemojte tremariti; u učenju emocionalne inteligencije nema ocjena jer je sam život – završni ispit!
(Vladimira Paleček, Plan B 18)
