Antonio je origami-kirurg, prvi i posljednji od svoje vrste. Vještim i preciznim rukama reže, savija, izvija i stvara papirnata srca, pluća i ostale organe, čak i najsitnije spletove krvnih žilica kroz koje kola prava pravcata krv. Njegovo remek-djelo nije nastalo od gline ili muškarčeva rebra, nego od papira. I to nikomu nije problem i to funkcionira, ali svi koji zavole njegovu papirnatu ženu ili joj se približe, zarade porezotine. Katkad su duboke i krvave, katkad plitke i bezopasne, ali uvijek s posljedicama. Papir pamti i ne oprašta. Tataram-tam-tam!
Tako se otvara The People of Paper, roman prvijenac Salvadora Plascencije, Amerikanca meksičkog podrijetla koga nazivaju novim Italom Calvinom, Borgesom, poboljšanom verzijom Garcíje Márqueza. Tek godinu dana stariji od Jonathana Safrana Foera, Plascencia je polaznik iste mentalne škole i ne uzrujava ga što je već davno prije njegova vremena sve napisano i rečeno, jer postoje načini da se znane stvari izreknu na nov način i pokažu u drukčijem svjetlu. Primjerice, nakon što pročitate njegov roman, papir sigurno više nećete gledati istim očima. I mada je origami kirurgija ekstreman primjer, ideja nadomještanja živog tkiva papirom veoma je intrigantna. Natjera vas da se zapitate što se sve s papirom može i zadivite se svemu što neki drugi s papirom umiju.
Umjetnost papirnatih izrezaka
Najstariji poznati pokušaj oblikovanja papira s umjetničkim pretenzijama zabilježen je oko 6. stoljeća u Kini, zemlji iz koje je papir i potekao. Kinezi su tajnu o proizvodnji papira čuvali dugo i ljubomorno, tako da ga se Europa dokopala tek u 12. stoljeću. Uslijedilo je razdoblje u kojem su svi bili obuzeti pisanjem i tiskanjem po papiru, a intenzivno oblikovanje i rezuckanje počelo je tek u 16. stoljeću. Europske kolijevke tzv. scherenschnitta, umjetnosti papirnatih izrezaka, bile su Švicarska i Njemačka, gdje su se mnogi genijalni umjetnici (a posebno umjetnice) bavili izrezivanjem papirnatih silueta. Adele Schopenhauer, književnica i sestra poznatog filozofa, pisala je bajke, romane i poeziju i bila umjetnica scherenschnitta. Posebno je dobra bila u siluetama, crno-bijelim profilnim portretima u kojima je ovjekovječila mnoge velikane svoga doba, pa i samu sebe.
Stotinu godina nakon Adele i mnogih bezimenih mladih i starijih žena koje su rezuckale umjetnička djela u skrovitosti svojih domova i salona, u zemlji filozofa i pjesnika živjela je poduzetna i spretna Lotte Reiniger, koja se od malih nogu sprijateljila sa škarama i papirom i počela stvarati glavne likove svojih siluetnih filmova. Kad je imala četrnaest, Lotte je očarao kineski teatar sjena, pa je praktično izradila jedan takav samo za sebe. Cijenili su je suvremenici, posebno Renoir i Brecht, i u svoje je vrijeme bila znana i slavna, a danas se spominje tek usput, kao kreatorica marginalnog žanra siluetnog filma. Zasluge za prvi dugometražni animirani film pobrao je razvikani Disney svojom Snjeguljicom, a malo je poznato da je Lotte Reiniger čak deset godina prije njega, 1926. godine, snimila Pustolovine princa Ahmeda, prvi animirani film utemeljen na siluetnim izrescima. Od sedamdesetak njezinih filmova, danas ih je sačuvano veoma malo i nažalost su dostupne samo kopije kopija iz kojih su se izgubili suptilni, minuciozno razrađeni detalji.
Papir je u modi
Tako je umjetnost papirnatih izrezaka izgledala nekad, a kako izgleda danas? Kao i obično, kad god stari medij promatramo u novim realizacijama i interpretacijama, začuđujuće je koliko se mnogo toga (nije) promijenilo. Trenutačna izložba Slash: Paper Under the Knife u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti i dizajna vrvi provokativnim i političnim ostvarenjima i dokazuje da je papir kreativan medij i izvor umjetničkog nadahnuća za umjetnike širom svijeta. Postav se može razgledavati do travnja 2010., a uključuje mnoge tradicionalne umjetnosti i tehnike i promatra njihovu evoluciju: od papirnatih izrezaka kao prirodne ekstenzije crtanja (jer najprije se crtaju predlošci) do neobičnog tretiranja papira laserom, spaljivanjem i paranjem.
U suvremenom se kontekstu papercutting često povezuje s izradom šablona pomoću kojih se izrađuju grafiti. Oni se tradicionalno crtaju ručno ili tiskaju te potom režu, a na umjetničku i političku važnost papirnatih šablona ukazao je gerilac Banksy. U njegovu je poluilegalnom poslu brzina vrlina, a šablone su maksimizirale učinkovitost i minimizirale mogućnost da ga zbog narušavanja javnog reda dohvati ruka pravde.
Kako je papir našao svoje mjesto u svijetu dizajnerske mode u nas vidjeli smo proljetos na predstavljanju Fjabine capsule kolekcije, napravljene isključivo od papira. Projekt je nastao u suradnji s tvrtkom Europapier i istaknuo papir kao pravi kreativni medij koji se dade konstruirati, slagati i savijati jednako dobro kao nosive tkanine, ako ne i bolje. Ova kolekcija nije, kažu, trajna, ali jest originalna i bajna, posebno za one modno i ekološki osviještene.
Uradi sam: antistres-terapija
Adele Schopenhauer bila je fristajlerica među papirorezačima: njegovala je tzv. slobodan rez, bez bilo kakvih predložaka. Isto je radio i Hans Christian Andersen, koji je svoje bajke često znao popratiti impromptu rezovima: savijao bi papir i oblikovao ga škarama dok je pripovijedao. U ta drukčija, salonska vremena, svi su nekako manje čekali da ih zabavljaju, a više bili spremni aktivno sudjelovati u proizvodnji zabave i društvenih aktivnosti. Ili su jednostavno imali višak slobodnog vremena, a manje žderača koncentracije i mašte. Pa ima li nade za nas danas?
Svi priručnici, blogovi i filmići na You Tubeu koje sam proučila složno tvrde da itekako ima: smisleno rezuckati papir vrlo je jednostavno, samo treba malo vježbe. (Prilično sam sigurna da isto tvrde i steampunkeri koji izrađuju vlastite gadgete – malo šarafa, opruga, zavariš, i čiča-miča, gotova priča.)
Kao i u svemu, postoji nekoliko škola koje se koriste različitim papirima za sjeckanje i različitim sjeckalicama. Švicarski scherenschnitteri vole motive iz prirode, bogato razgranata stabla i ostalo raslinje, nešto à la naša naiva, pa zamislite Generalića ili Lackovića u negativu. Za optimalan rezultat najbolje je uzeti male papirorezačke škare, koje imaju oštar vrh i dobro probadaju papir, a navodno će poslužiti i obične škarice za nokte ili one za vezenje. Alternativa škaricama je skalpel, a od papira je najbolje uzeti onaj za origami, jer je čvrst i dobro se reže. Oprema se može naći u svim boljim hobi-art dućanima, a detaljne upute u bespućima mreže svih mreža. Profesionalci i strastveni laici kunu se da se rezanje papira može razviti u pravu ovisnost, a može biti i sjajna antistres-terapija za strpljive tipove. Pažnja: ako ste nestrpljivi po prirodi i horoskopu, i sam pokušaj mogao bi se pretvoriti u izvor stresa. Provjereno.
Srećom, papir nudi široku lepezu opcija i mogućnosti stvaranja i uživanja u ostvarenome, pa će svatko naći svoju nišu. Sretno u potrazi, i upamtite: bilo škaricama ili skalpelom, krenite odrješito i uvijek režite iznutra prema van.
Linkovi
Blog posvećen umjetnosti papirnatih izrezaka
http://bit.ly/5eUoNV
Scherenschnitt studio i online shop
http://bit.ly/5kVGZ7
Izložba Slash: Paper Under the Knife
http://bit.ly/E6Dyc
Salvador Plascencia: The People of Paper – sjajan dar za bibliofile i fanove pametne pomaknute proze (uskoro i u hrvatskom prijevodu)
http://bit.ly/65MG9H
(Anda Bukvić, Plan B 27)
