Tko se od vas sjeća i pamti zvučna imena domaće blogosfere, kada je ona bila u punom jeku svojeg postojanja? Tada su knjige koje sada imamo na policama tek trebale biti napisane, a novinari su prstom upirali na blog kao na pojavu koja još nema svoje ime ni značenje, ali ni mjesto u internetskoj povijesti. Danas, možda i s nekom sjetom, prisjećamo se nekih blogera koji su imali sve: stil, originalnost i dnevni ritam za koje bi dobivali stotine komentara, tisuće posjeta i još više pohvala. Većina njih danas nije aktivna na blogu, a gdje su i što rade, kako im je blog promijenio život i što danas misle o toj fazi svog života - saznali smo za vas.

Jezdimir Uskoković
Život poslije bloga? Ispostavilo se da je ipak moguć. Nakon krize odvikavanja od ovisnosti, praćene povremenim ispadima črčkanja po nebuloznim mjestima - poput ogledala u liftu ili obavijesti o kućnim režijama za tekući mjesec, a sve kako bi mi nepoznati ljudi ostavili komentar i tako potvrdili da postojim - mogu reći da sam izliječena. Jesam li otišla da bih se vratila ili sam otišla da bih ostala dio arhive, vrijeme će pokazati. Iz prikrajka i dalje čitam iste ljude, barem onih nekoliko koji još uvijek pišu. Suprotno općem mišljenju u vrijeme mog odlaska, nisam se udala. Porezno rješenje iz zadnjeg posta platila sam bez mnogo čerupanja. I dalje živim i radim u Zagrebu.
http://jezdimir.blog.hr

Lebowski
Počeo sam pisati blog jer sam izuzetno antisocijalan, a usto i debel, ružan i glup. Blog mi se činio kao jedino moguće mjesto na kojem ću pronaći kakvog prijatelja, a možda i ozbiljnog dečka za vezu, da mi skrati besane noći koje sam provodio sa svojim jedinim prijateljem laptopom. Ako odgovorim da sam bilo što izvukao od pisanja bloga, ispast će da nagovaram mlade da krenu s pisanjem bloga, a takav teret ne mogu nositi. Izvukao sam živu glavu, nekoliko kolumni i knjigu. Stojim iza svega što sam napisao. Blog sam pisao intenzivno jer nisam imao pametnijeg posla. Sljedeći put kad neću imati pametnijeg posla pisat ću intenzivnije. Nikad nisam pretjerano komentirao druge blogove, a nisam ih pretjerano niti pratio. Ta situacija nije se promijenila.
http://leb.mojblog.hr/

Rock Roll
Kad sam došao na blog, imao sam namjeru samo reći stvari koje su mi se dugo motale po glavi. Stvaranje stalne publike, postajanje tuđom publikom i pogotovo prijateljevanje s blogerima - iznenadilo je i mene. Danas, nakon "blogerske ere", imam solidan broj dragih blogera s kojima sam u kontaktu i u prijateljskim odnosima. Osim toga, ovako s vremenske distance rekao bih da glavni doprinos bloga mom životu leži u spoznaji da mnogo kvalitetnije mogu posložiti misli ako ih se potrudim staviti na papir. Zašto to više ne radim? Nije da nemam ništa za reći, jednostavno sam se predozirao blogom i izgubio volju. No kad je nađem... :-) Inače, izgleda da to nije samo moj slučaj: redovito pratim sve drage mi blogere, ali (gotovo) nitko od njih više ne posta redovito.
http://rockroll.blog.hr/  

Ptica Trkachica
Iskoristila sam blog i napustila ga k'o vražjeg ljubavnika. Našao mi je posao i zaradio hrpe zlih glasina, pa je bilo vrijeme za time out. Ekskluzivna kategorija tzv. "blog frendova"? Nema toga. Ekipa koju sam upoznala posredstvom bloga - bili su mi i ostali poznanici. Mnogo je važnija ona kategorija "izgubili smo se bili tijekom godina, a onda nas je blog opet spojio, pa sad tu i tamo opet odemo na kavu". Ukratko, nikakav spektakl. Al' da ne bude sve dosadno, tu je ona divna kategorija "hejtera". Iznošenje vlastitih mišljenja na pladnju donese punu košaru onih koji bi bacali trulo voće i povrće na tebe.

U mojem slučaju - virtualnom truleži gađale su me samo žene. Neslaganje stavova ili ljubomora? Neka odluče one. Sad bi me još više mrzile da znaju kako sam zbog bloga dobila posao koji danas radim i koji mi otplaćuje kredit za stan. Šef  iz tada konkurentske firme je čitao blog, valjda skužio da "mala nije glupa" i pružio mi poslovnu šansu kakva se ne odbija. To mi je bila svojevrsna odskočna daska. Preporuka drugim blogerima: uvijek vidljivo istaknuti e-mail, tko zna tko vas sve čita. Ali budite oprezni što pišete ako ste osjetljivi na hejterske komentare. Ja sam prije tri godine naivno mislila da te napisano ne može odijeliti od drugih ljudi, da riječima koje su upućene samoj sebi ili nekom nepoznatom ne možeš stvoriti krug ljudi koji će te u stvarnom životu mrziti i pokušati ti podvaliti... Jer su u međuvremenu doznali sve o tebi. Ime, profesiju, ime dečka... Užasno je koliko ima ljudi kojima je tvoj život zanimljiv. A opet, to laska. Bolje da pričaju o tebi nego da ne pričaju uopće.
http://pticatrkachica.blog.hr/

Zeko zna
Uz rizik da me se okarakterizira  kao osobu bez života prije pojave bloga, moram reći da je isti uvelike utjecao na moju svakodnevnicu. Ne samo da je znatno proširio krug prijatelja i poznanika, nego je indirektnim putem i glavni krivac za posao kojim se danas bavim. Nadalje, poznati web servis aboogy.com također se izrodio iz suradnje s blogerom. Pogled na svijet isključivo kroz zezanciju u svrhu podizanja raspoloženja čitatelja bila je svojevremeno misao-vodilja. Vjerujem da je svako stanje u životu dio prolazne faze (osim opsesije velikim sisama), pa tako i ova blogerska. Nakon više bezuspješnih gašenja bloga odlučih ga ostaviti da visi tamo za rijetke trenutke inspiracije. Danas od blogova većinom čitam one edukativnog karaktera i nešto rjeđe bacim oko na blogove stare ekipe, koji - na sreću - također nisu previše aktivni, pa sam još uvijek in, dok je komentiranje svedeno na minimum s tendencijom pada. :)
http://blogtemazo.blog.hr/

Trilian
Još pišem blog i još me veseli. Mnogo manje nego prije, ali poslije početničkog entuzijazma i blogoovisnosti - došlo je do zatišja. Ustvari, blog sam svela na razumnu mjeru koja meni odgovara i koju mogu uskladiti s obiteljskim i poslovnim obavezama. Volim blog i sve ono što on donosi. A donio mi je čudo dobrih stvari. Osim blog-prijatelja koji su postali i pravi, pronašla sam rođaka za kojega nisam uopće znala da postoji, proširila zone interesa, čak mi se i pravopis popravio. Zbog pisanja (i to kritičkog) bila sam pozvana u Sabor kao gost, skupa s Rock Rollom. Blog mi je zasad i više nego dovoljan. Djeca su na novim internetskim trendovima, a blog je dio interneta koji je prepušten meni. I s tim sam savršeno zadovoljna.
http://trillian.blog.hr/

Eugen Vidrić
Kao i svaka propala zvijezda, ni ja se više ne bavim onim što me "proslavilo" (što je u neku ruku i logično, jer da i dalje pišem bio bih megaslavan, poput Matije Babića, i znao bih prekinuti sa zarezima, ne kao sada, kada jednostavno ne mogu prestati). Blogeri su generalno retaji i ne družim se s njima. I dalje očekujem da mi se javi neka izdavačka kuća i da sklopim deal za tiskanje Mirne i postanem planetarno poznat. Eugen Vidrić je i dalje jednako živčan i netolerantan kao prije, ali s potpuno drugom filozofijom, koja je preopširna za ovaj mali ulomak u kojem ne stignem više ništa napisati osim da sam prejak. Jer sam prejak.
http://pjesmeomirni.blog.hr/

Sisajed
Nakon tri godine terapije javnim ogoljivanjem i pokazivanjem žuto-smeđeg veša - našao sam pravog psihijatra, pa mi je bloganje postalo naporno. Ustvari, sad više ne pišem na poslu, što se odrazilo na produktivnost i materijalna dobra. Sa svojih 34 godine postajem milijunaš, a sa četrdeset ću vjerojatno gledati svisoka na autora ove rubrike. Što se tiče prijatelja, da, stekao sam druga do groba, živio rad i seljačka sloga. Jest da mi se ponekad nuždi od njega, ali bože moj, jeste li ikada upoznali nekoga preko interneta? Ako jeste, onda znate da vas svakakve nimfomanke mogu obrlatiti i zajašiti vas dok vi to najmanje očekujete. Pustimo na stranu ozbiljnost, ne leži mi. Ne želim više biti bloger zato jer se svakakve demagoške gamadi nakotilo na blogu.
http://sisa.blog.hr/

(Nebojša Grbačić, Plan B 4)