Od tema najaveljene su: Cross media trendovi, smrt 30′ spota, Mobile TV, IP TV, Blog 2.0, Celebrity kultura, medijske agencije i novi mediji, hrvatski fenomen čitanosti tiskanih izdanja, javna televizija, TV bez granica, social networking. Predavača će biti velik broj, pa izdvajamo samo neke. Joseph Jaffe, predsjednik je i osnivač Jaffe LLC te autor knjige “Life after 30-second spot”, a radi se o jednom od najtraženijih savjetnika velikih globalnih korporacija i predavača u području novih medija. Ira Kurgan je chief of network business operations at Fox Broadcasting i u TV biznisu je već dvadeset godina. Očekuje se još pregršt kvalitetnih imena. Saznajte više na weekendmediafestival.com. (borja)

Zašto? Za razliku od tradicionalnih dućana čija profitabilnost ovisi o broju kupaca unutar određenog geografskog područja, internetski dućani nemaju to ograničenje. Upravo zbog toga internetski dućani mogu ponuditi svojim korisnicima mnogo širu ponudu. Long tail izravno možemo povezati s društvenim mrežama na Internetu. Dok je otvaranje kluba za ljubitelje vina u većini gradova neprofitabilno, otvaranje internetske zajednicu kojoj može pristupiti cijeli svijet – izvedivo je.

Svoj na svome

Kada bismo sa svojim somelijerskim tendencijama krenuli na Facebook, teško bismo našli mnogo istomišljenika. Zacijelo ih ima, ali ih je teže naći. Upravo zbog toga otvarate Cork’d (www.corkd.com) i pridružujete se više nego velikoj zajednici ljubitelja vina. Ne samo da ćete pronaći ljude s kojima možete ćaskati o vinu (uz vino!), već i one od kojih je moguće nešto naučiti. Odabir određene niše odnosno specijalizacija odredio je smjer u kojemu će se Cork’d razviti. Umjesto galerije fotografija i bloga, Cork’d nudi virtualni vinski podrum. Očekuje se da će Cork’d uskoro imati 100.000 korisnika, dok grupe posvećene vinu na velikim društvenim mrežama nemaju ni desetinu toga.

Psi i mačke…

…doslovno. Volite li svog psa odnosno mačku, zašto ne biste i omiljenoj životinji pružili virtualni dom? Pustite Flokija da napravi svoj profil, stavi na Internet svoje slike i druži se s drugim psima. Floki možda sam to ne može izvesti, ali zasigurno će vas pustiti da to učinite u njegovo ime. Dogster (www.dogster.com) je društvena mreža za pse odnosno njihove vlasnike. Registriravši se na stranicu, dodajete profil svog psa te njegove slike, navike… Što voli jesti? Voli li šetati? Dogster dokazuje da tako zagriženih ljubitelja pasa ima. Možda ne žive na istome području, ali – vole pse.

Catster (www.catster.com), Dogsterov sestrinski site namijenjen je pak mačkoljupcima. Ted Rheingold, koji je na čelu obje stranice, govori o tome kako im se specijalizacija kao društvenoj mreži svakako isplatila. U početku je Rheingold planirao da će servis odraditi mnogo suptilnije, ali na vrijeme su shvatili da kada ljudi vole svoje ljubimce, oni ih stvarno – jako, jako vole. U intervjuu za internetski časopis ThinkVitamin, Rheingold je spomenuo da ni velike oglašivačke mreže, kao što je Googleov AdSense (koji uvijek naglašavaju da su detaljno specijalizirani), nisu bili dovoljno specijalizirani za njihovo područje. Proizvođači pseće i mačje hrane su pak vrlo rado ponudili sponzorstva.

MySpace za pingvine

Ljubitelji Marsa, pisci kriminalističkih romana, knjižničari iz Texasa, modelari bespilotnih letjelica, herpes singles, vlasnici Samsung mobitela – samo je šest društvenih mreža od sveukupno 4370 na servisu Ning (www.ning.com). Ondje naime svatko, s gotovo nimalo elementarnog poznavanja izrade web stranice, može fino posložiti svoju društvenu mrežu i okupiti istomišljenike, kojih uvijek ima, ma kako se tema bizarnom činila. Sam Ning popriličan je hit jer nudi sve što i velike društvene mreže (od blogova preko dodavanja prijatelja do glazbenog playera, RSS-a i fotografija), pa je oformiti mrežu doista čas posla.

Psi i mačke, nekako normalno se to sve čini… Zašto ne istražiti nešto što je ipak drugačije, raznolikije? Boje, na primjer? Colourlovers (www.colourlovers.com) je zamišljen kao resurs za dizajnere i marketingaše, a pretvorio se u zajednicu svih onih koji vole lijepe boje i njihove dobre kombinacije. Razmjenjujte palete, odaberite svoje najdraže boje. Kreativnije od gledanja televizije? Svakako!

Mreža, mrežica po mrežica

Iako kamen po kamen kuća jest, mrežice su na vrhu virtualnog lanca zvanog Internet. Što više ljudi bude koristilo već “tradicionalne” mreže kao što su Myspace i Facebook, to će ih se sve više ljudi zasititi. Manje društvene mreže upravo kao što su Cork’d, Dogster ili pak Colourlovers imaju svijetlu budućnost. Korisnici shvaćaju da mogu naći ljude koji vole ono što i oni sami vole, a tvrtke shvaćaju da im određivanje specijalizirane marketinške kampanje smanjuje troškove i povećava prihod. Uzmemo li u obzir da mladi danas gledaju sve manje televizije, gdje im je izbor ograničen, te je zamjenjuju Internetom, možemo zaključiti da će proizvodi namijenjeni narodu teško konkurirati. Što je veći izbor, to više slobode ljudi imaju. Interesi su uvijek postojali, a sada se mogu i realizirati. Bila to demokracija, brak ili pak društvena mreža za štrikanje. Stoga, Myspaceu hvala, ali Snoopy mi krade miša. (Ivan Brezak Brkan, Plan B 1)

Jedno takvo bilo je i hrvatski g33koskop, u sklopu kojeg je Regine održala zanimljivo predavanje “Moja selekcija bioarta”. Na njemu je prikazala prilično zanimljive, ali i šokantne bioart radove, u kojima umjetnici upozoravaju na to kakve posljedice na svijet može ostaviti znanost i tehnologija.

Kako je autorica jednog od najutjecajnijih blogova u području preklapanja moderne umjetnosti, dizajna i tehnologije danas uopće počela blogati?
Hvala na komplimentu. Kako? Bila je to reakcija na činjenicu da sam do tada bila plaćena da praktički ne radim ništa. Moj tadašnji posao bio je izuzetno nekreativan, a ja sam kreativna osoba. Zanimljivo je da sam u početku bila protiv bloga kao forme izražavanja na internetu, nisam ga u potpunosti poznavala. No, kad sam se oslobodila tog straha i malo više ušla u blogerske vode, shvatila sam potencijal tog medija i spojila ga s umjetnošću, koja je moja ljubav i tako se rodio we-make-money-not-art.com.

Odakle vaše zanimanje za bioart?
Od početka mog rada zanimala me tehnologija i digitalna umjetnost, kao nešto novo i nešto cool u svijetu umjetnosti. Sviđalo mi se kako su ih umjetnici kombinirali i istraživali taj jedan novi svijet. Međutim, kako je sve više umjetnika ulazilo u taj svijet, i kvantiteta je počela gušiti kvalitetu, došlo je i do malog zasićenja s moje strane. Taj mi je svijet stoga postao i malčice dosadan i oduševila sam se kad sam otkrila bioart.

Kako biste zapravo definirali taj pojam?
Radi se o relativno novoj vrsti umjetnosti u kojoj umjetnici pokušavaju svojim radovima pokazati svijetu kamo bi nas nezaustavljivo istraživanje tehnologije i znanosti moglo odvesti, kako bi na nas kao čovječanstvo moglo djelovati – na primjer – kloniranje, istraživanje matičnih stanica i slično.

Većina bioart uradaka pokazuje znanost i tehnologiju, odnosno njihove produkte, na dosta ružan i negativan način. Zašto?
Bioart je pun i lijepih i afirmativnih radova o znanosti i tehnologiji. Međutim, ako su radovi šokantni i provokativni, izazovu mnogo veću pozornost publike i više ih tjeraju na razmišljanja oko toga što i kako tehnologija i znanost donose čovječanstvu. To je i izraz aktivizma, a mene baš aktivizam jako zanima.

Kao ljubiteljica bioarta i osoba koju zanima aktivizam, smatrate li da će tehnologija i znanost na kraju promijeniti svijet na bolje ili na gore?
Teško je reći, jer tehnologija i znanost nose toliko dobrog, ali i nešto lošeg. Sigurno je da će biti mnogo onih koji će pokušati zloupotrijebiti dosege tehnologije, ali ni oni dobri, koji zaista žele promijeniti svijet na bolje, neće spavati. Ali na žalost, dovoljan je jedan koji želi poremetiti svijet na svoj način – da pokopa mnogo onih dobrih.

Vratimo se na dizajnerske i umjetničke doživljaje utjecaja znanosti i tehnologije na čovječanstvo. Mislite li da su bioart umjetnici dovoljno “glasni”, odnosno eksponirani da se njihova poruka čuje u široj javnosti?
Jasno da nisu previše eksponirani, jer se ipak radi o alternativcima i aktivistima, koji izlažu na mjestima koja posjećuju pretežno osobe koje vole i prate bioart, ne i šira javnost. Ali ne bih ja minorizirala njihovu mogućnost da svijetu pošalju poruku na druge načine – na ovakvim predavanjima i putem interneta, čime se njihov glas daleko čuje, a onda njihove radove prenose i tradicionalni mediji i time ih otvaraju široj javnosti. Osim toga, mnogi od tih umjetnika imaju svoje načine kako se probiti u javnost. Na primjer, projekt BioPresence ima “ideju” ugraditi čovjekov DNA u DNA drva i tako zapravo produljiti “život” čovjek. Naime, ako se mali fragment neaktivne DNA čovjeka ugradi u drvo, on će živjeti koliko živi i samo drvo, pa će samim time i čovjek, na neki način, živjeti jednako dugo. I BioPresence je za svoj projekt obavijestio medije, koji su skočili na priču, premda je zapravo sve to bila varka – nikad nisu imali namjeru zaista ugraditi ljudski DNA u DNA drva, ali su tom, nazovimo je PR makinacijom, i te kako probudili zanimanje medija i tako prenijeli svoju poruku o zabrinutosti zbog kloniranja i manipuliranja ljudskog DNA.

Mislite li da šira javnost može shvatiti radove bioart umjetnika i njihovu poruku? Oni su ipak poprilično šokantni.
Da, mislim da mogu. Ljudi su pametni i kad im se servira nešto šokantno, kao što su neki radovi bioart umjetnika, mogu to shvatiti i vide poruku. Ipak, zapravo je na umjetnicima najveća odgovornost da kroz svoj rad, ali i nastup, komuniciraju te poruke.

A te poruke koje umjetnici komuniciraju su, za znanost i tehnologiju, prilično negativne. Postoji li opasnost da se na taj način šira javnost zapravo okrene protiv znanosti i tehnologije, koji, unatoč svemu, još uvijek donose jako puno dobra?
Ne, ne mislim da će se to dogoditi. Jer, većina umjetnika zapravo na utjecaj znanosti i tehnologije na svijet gleda neutralno, ne doživljavaju to kao nešto pozitivno ili negativno. Samo kroz svoje radove pokušavaju pokazati što se događa i kakve bi posljedice toga mogle biti na život ljudi. Mnogi od tih umjetnika zapravo surađuju sa znanstvenicima, razgovaraju s njima, čak u svojim radovima prenose dio njihovih razmišljanja. Javnost je sama ta koja će na kraju donijeti odluku o tome je li neki znanstveni ili tehnološki projekt dobar ili loš.

Mislite li da ipak umjetnici u tim svojim prikazima ponekad i pretjeraju? Za vrijeme predavanja vidjeli smo i radove nekih umjetnika koji su poprilično negativno pokazivali istraživanje matičnih stanica, koje ima potencijal promijeniti medicinu i spasiti mnoge živote.
Da, istraživanje matičnih stanica ima velik potencijal, slažem se. Međutim, ti radovi umjetnika nisu ciljali na to da pokažu da je istraživanje matičnih stanica loše, već samo da u njemu postoje i etičke i moralne i društvene, pa i ekonomske i političke posljedice o kojima se možda ne vodi dovoljno računa i kojih možda većina nije svjesna, a s kojima ćemo se prije ili kasnije morati susresti. To umjetnici komuniciraju – razmislite o posljedicama!

Tehnologija definitivno može promijeniti svijet nabolje. Mogu li to napraviti i umjetnici?
Nadam se da mogu. Meni su umjetnici definitivno promijenili život nabolje, kao i većini ljudi. Osim toga, pogledate li kroz povijest, vidjet ćete velik utjecaj umjetnosti i dizajna na razvoj ljudskog društva. Danas je ta značajka pomalo izgubljena, ali ljudi su kreativne osobe i ne mogu bez umjetnosti. Vjerujem da će i umjetnost i tehnologija igrati važnu i pozitivnu ulogu u našim životima i u budućnosti.

Belgijska čokolada
Ostavimo na trenutak bioart po strani. Odajte nam jednu tajnu – kao Belgijka, koju biste nam vrstu belgijske čokolade preporučili?
O, bez daljnjeg – Marcolini. Piere Marcolini je majstor u proizvodnji čokolade i zaista uživam u svakoj Marcolinijevoj kockici. Osim njega, draga mi je i Godiva, koja će zasigurno biti poznatija Hrvatima, jer je jedan od zaštitnih znakova belgijskog turizma. Inače, preskočite Leonidas. Znam da je i ta marka dosta popularna u Hrvatskoj, ali to je baš za turiste koji ne znaju puno o belgijskoj čokoladi. Oni obično biraju Leonidas zato što je jeftina.

(Plan B 1, razgovarao: Dražen Jurman, Foto: Ognjen Maravić)

I umjesto da odmore, Niklas i Janus bacili se na novi posao i u vrlo kratkom vremenu stvorili Joost, neki kažu ubojicu YouTubea, a mi dodajemo – možda i klasičnog TV programa. Joost, naravno, nije ni prvi ni jedini, ali svi pričaju o njemu i ima poprilično jaku pozadinu. Ne samo da su dva genijalca iz Skandinavije investirali dio novaca u projekt, nego su to učinili i drugi. U svibnju protekle godine skupljeno je 45 milijuna dolara od različitih investitora, među kojima su Viacom (MTV, VH1), CBS pa i Sequoia Capital, koja je 1999. godine investirala u Google (dali su prvih dvadesetak milijuna dolara da Larry i Sergey mogu prodisati) dok su još 1995. uložili u Yahoo. Iako poslovično skeptične prema ovakvim internetskim mogućnostima, ni velike medijske kuće nisu odoljele ideji. Joost ima potpisane ugovore s Viacomom (po kojima će licencirati njihov program), kao i s Ministry of Sound TV-om, Warner Musicom, Endemolom, Diversion Mediom, kao i NHL-om (National Hockey League).

I po čemu je točno Joost ubojica HRT-a, RTL-a, Nove TV i ostalih domaćih programa? Nama je najvažnija stavka, da ne kažemo metak u srce tih TV kuća, činjenica da se radi o gledanju na zahtjev. Nema čekanja neke serije u 22:30, jednostavno otvorite Joost (riječ je o aplikaciji koja zahtjeva instalaciju na računalo, skinite na www.joost.com), odaberete željeni kanal, određenu seriju, i lijepo je pogledate. Ako usred serije morate obaviti nešto, tipa napisati tekst o Joostu za Plan B, zaustavite je, odradite posao i nastavite gdje ste stali. Korisnik u odjel My Channels dodaje kanale koje prati, ima mogućnost chata s ostalim korisnicima koji gledaju program, a tu je i čitav niz malih stvari koje čovjeka vesele. Na primjer, moguće je odrediti da osoba koja želi pogledati program mora biti starija od određenog broja godina, odnosno da je gledanje moguće samo ukoliko se ukuca PIN, koji korisnik sam određuje.

Ako se bojite da, ne daj Bože, netko ne apdejta blog/site a da vi prvi to ne pročitate, tu je News Ticker iliti integrirani RSS čitač. Obzirom da je servis u beta fazi, odnosno da se još uvijek razvija, kanala je već sad dovoljan broj, no tek će bliska budućnost (taman kad se svi vratimo s godišnjih) pokazati pravu snagu Joosta.

Što smo gledali

U našem odricanju od velikog televizijskog prijemnika i svih kanala koje čuva, na Joostu smo odabrali te gledali sljedeće kanale:

The Fence Docs kanal – Dokumentarni film “The Science of Diving” koji se, dobro će primijetiti poznavatelji engleskog jezika, bavi ronjenjem. I to ne bilo kakvim, već onim u duubookom moru. Naravno, s pripremama u zaleđenim jezerima i sličnim okruženjima u kojima vladaju ekstremni uvjeti. Pripreme ih vode do finala, a to je spuštanje do olupine broda RMS Niagara koji leži na 122 metara dubine, a koji je potopila njemačka (Z German) podvodna mina na sjevernoj obali Novog Zelanda.

Alliance Atlantis Sci-Fi kanal – Ovo je hura, hura! Pogledasmo “Totall recal 2070″, seriju s kraja devedesetih o dva policijska detektiva u potrazi za androidima ubojicama, povezanima s korumpiranom korporacijom! Malo je trashy za današnje vrijeme, ali neka. Osim ove serije, na kanalu se prikazuju i serije Starhunter, Lexx, filmovi RiverWorld i Ravager.

Silent Movie Channel – Charlie Chaplin vraća nas u djetinjstvo, u vrijeme kad je u jutarnjem programu bio aktualan zimski bioskop (hrv. kino). Od ostalih junaka tu su Stanio i Olio te Buster Keaton. Ako vam je ovaj kanal pretih, prebacite na kanal Horror, posvećen tom filmskom žanru.

Reuters - Na Reutersovom je kanalu moguće gledati Reuters Showbiz Week, Reuters Technology Week i Reuters Oddly Enough. Sve od navedenog toplo preporučujemo, jer ne traje dugo, a dovoljno je zabavno i informativno.

GamestarTV – U godinama smo kad se od nas očekuje neka ozbiljnost, možda kakva kravata i “život je ozbiljan” pogled na licu, ali nećemo vas lagati, jer tako lažemo sebe: najviše smo gledali GameStarTV. Kanal je to posvećen videoigrama i totalni je gušt gledati ga. Ali to već i sami znate (ili barem pretpostavljate).

Classica Channel – Kad su nam igre dosadile, prebacismo na Classica kanal na kojem svira povremeno melankolična klasična glazba (Tschaikowsky, Violin concerto in D-Major op. 35, dirigent Leonard Bernstein). Odličan izbor za pozadinski zvuk tijekom obavljanja kakvog posla, samo ugasite prije toga Last.fm.

XL Recordings kanal – Za one koji vole elektronsku glazbu predviđen je XL Recordings kanal, no za sada se mogu čuti samo Basement Jaxx i Prodigy, pa će ipak raznovrsniji izbor biti Ministry of Sound TV.

Plan B
Već danas, Joost mijenja način na koji konzumiramo TV program, a to će tek napraviti u budućnosti. Uz toliku gomilu besplatnog sadržaja i povećanje broja brzih internetskih veza, nema nimalo sumnje da će ga narod voljeti. Sigurni smo i kako će se u dogledno vrijeme pojaviti i premium servisi: platite pola dolara i pogledate posljednju epizodu omiljene serije koja će na domaće programe stići za godinu-dvije.

Za one koji žele znati više: Kako radi Joost?
Joost se temelji na modificiranoj peer-to-peer (P2PTV) tehnologiji, na kojoj se temeljio i mnogima dobro poznati Napster, s kojeg smo bjesomučno downloadali sadržaje. U televizijskom slučaju, to znači da će kvaliteta signala varirati ovisno o broju korisnika koji neki kanal gledaju. Što nas više gleda kakav science ficition, bolji je prijem. Svaki korisnik, dakle, istovremeno obavlja download i upload, što će biti važno onim korisnicima na bržim Internet vezama koji imaju limitiran promet. Ako ste na flat rateu, problema neće biti, no ako niste pripazite da se ne zaigrate.

Televizija za aktiviste
Ako vam je Joost previše mainstream, slobodno se poslužite Democracy Playerom, koji je također Internet televizija. Nudi malo drugačiji pristup, no tu je poveći broj kanala koji s ovim playerom možete gledati: od javno dostupnih filmova, preko Open source kinematografije do Home Made znanosti i AstroAdventure Weekly programa. Kažu da ima preko tisuću kanala, omogućeno je pretraživanje različitih videoservisa, podržava High Definition, a nudi i podršku za Bittorent. Za one stvarno aktivne, tu je i odlična opcija MakeTv kojom možete od svojih videozapisa složiti – vlastiti kanal. Možda ste baš vi sljedeći, a ne MTV ili Discovery, ali opet, tko zna.

Kuda idem po to: www.getdemocracy.com

(borja, plan b 0)

Sutra nas očekuje Biz day, posvećen je poslovnom aspektu Web aplikacija, konkretno pokretanju i financiranju startupa. Kompletan raspored predavanja, događanja i druženja možete vidjeti na službenim Web Start stranicama. (borja)

Pošto je Primorac odlučio odgoditi pokuse sa državnom maturom nakon što je vidio masu učenika na trgovima, ova demonstracija dokazala je nekoliko stvari. Dokazala je prvenstveno da je internet postao moćan medij, za novu generaciju definitivno glavni mainstream. Možda će konačno ljudi početi shvaćati internet kao pravi medij a ne kao “ono gdje mi dijete chata i igra igrice”.

Druga stvar koju su ovi prosvjedi dokazali a koja je možda i važnija je da su djeca 2.0 generacije ovce. Lako ih je manipulirati putem interneta i ne razmišljaju vlastitom glavom. Ja sam uvjeren da su pokušali napraviti demonstraciju protiv nečeg totalno bezveznog da bi svejedno uspjeli. Mladi su puni entuzijazma i potrebe da sudjeluju u nečem velikom, slagali se oni s tim ili ne. Državna matura je u principu gotovo jedina dobra stvar koja se trebala dogoditi našem školstvu u zadnjih mnogo godina, a na žalost, ovim prosvjedima uspjeli su ju uništiti.

Zašto prosvjedovati protiv istih kriterija svima? Pričao sam s mnogim srednjoškolcima i mnogi se slažu sa mnom, izašli su na prosvjed tek toliko da prosvjeduju i da se osjećaju djelom nečeg velikog. Državna matura nije neka velika kletva koju je “zli ministar Primorac” bacio na ovu generaciju. Ona je zapravo jedna vrlo kvalitetna ideja kojoj je cilj postići jednake kriterije prilikom upisa na fakultet za sve. Kriterije o kojima ne odlučuju subjektivna razmišljanja vaših profesora već samo vaše stvarno znanje.

Na žalost ima mnogo onih kojima zapravo odgovara da nemaju svi jednake kriterije prilikom upisa na fakultet. Zbog njih nećemo imati državnu maturu. Zbog njih i zbog toga što generacija 2.0 ne zna razmišljati svojom glavom već guta sve što im se putem medija servira.

Razlozi prosvjedovanja protiv državne mature svakom tko iole promisli svojom glavom učinit će se potpuno besmislenima. Kao jedan od glavnih razloga navodi se razlike u udžbenicima po kojima su učenici učili u različitim školama i postojanje gradiva na državnoj maturi koje neki učenici nisu učili. Gdje je tu razlika od dosadašnjeg sistema sa prijamnim ispitima na fakultetima? Hoće li vas netko pitati na prijamnom ispitu jeste li možda radili po ovom ili onom udžbeniku? Neće. Hoće li vas pitati jeste li učili neko gradivo? Neće. Dobit ćete pitanja na koja morate znati odgovor. Ako niste učili to gradivo koje vam je potrebno za upisati određeni fakultet trebali ste ga sami naučiti sa strane u slobodno vrijeme jer očito ste promašili prilikom upisa srednje škole. Ono što se na državnoj maturi nalazi uči se u gimnazijama. Gimnazije su namijenjene tome da se nakon njih upiše fakultet. Ako u vašoj strukovnoj školi neko gradivo koje vam je potrebno za upis na fakultet ne postoji, zašto ste upisali tu školu? Nije greška u Primorcu, ni u državnoj maturi. Greška je dragi moji srednjoškolci u vašem načinu razmišljanja. (ta)

Kreator serije, ujedno i redatelj pilot epizode je Predrag Ličina, a kompletna se serija snima u koprodukciji Continental filma i B-produkcije. Glavne uloge u pilot epizodi podijeljene su Csilli Barath-Bastaić (Sonja), Živku Anočiću (Hans), Marku Makovičiću (Filip) i Dušanu Bučanu (Srbin). Sporedne uloge tumače Iva Mihalić (Tina), Žarko Savić (Nedeljković), Božidar Smiljanić (gospodin Hofman) i Marija Kohn (gospođa Lungić). U pilot epizodi pojavljuju se i dva policajca blizanca koje glumi Robert Plemić. (ap)

Boje po vašem ukusu

Problem je u tome što većina tuning tvrtki ima svoja sjedišta u Njemačkoj, a teutonski smisao za lijepo, naročito na vozilima, može biti strašan. Boje koje jedne s drugom nemaju nikakve veze, spojleri sa svih strana, preveliki naplatci i spuštanje automobila gotovo ‘na pod’ – odlika je većine pravih njemačkih tunera. Naravno, u Hrvatskoj još postoji i varijanta ‘Budu dečki malo sredili auto, niko u kvartu neće imat takvog’, dostupna u svim opskurnim automehaničarskim radionicama u kojima vlasnici često ne znaju razlikovati suzuki od toyote.

Osim toga, mnogi vozači ne žele više snage, oni žele samo optički tuning, odnosno estetske dodatke koji će ih razlikovati od ostalih koji imaju model automobila identičan njihovom. Stoga su se Francuzi i Talijani, narodi koji su tradicionalno snažni u proizvodnji i osmišljavanju malih automobila, dosjetili i ponudili svima nama mogućnost personalizacije. Ok, budimo pošteni i recimo da su se toga ustvari prvi dosjetili Nijemci, kad je BMW proizveo minija kakvoga danas poznajemo, te ponudio krovove s Union Jack zastavama, dvobojnu karoseriju, itd. Na žalost, dragi Nijemci, moramo vam reći kako je već sad sigurno da će Renault i Fiat to učiniti bolje od vas.

Nosač za snowboard

Twingo II I fiat 500 ponudit će kupcima nebrojeno mnogo mogućnosti da se izdvoje iz mase i prilagode automobil svom ukusu. Kako? Optičkim tuningom, i to na cool način. Stvar je vrlo jednostavna. Kod naručivanja novog twinga npr. (automobil je već u prodaji) bit će moguće kupiti npr. naljepnice raznih boja i dizajna, te ih staviti na automobil u neograničenim količinama i na mjesta na koja to god želite. Naravno, za sve one koji sanjaju o karijeri profesionalnog vozača utrka, tu su i trkaće pruge, te naljepnice s uzorkom zastave kojom se na kružnim utrkama označava prolazak kroz cilj.

Međutim, mogućnost personalizacije ne staje izvana, nego je moguća i iznutra. Posebno prilagođeni držači za mobitele, ruž, te mali ‘tepih’ s plastičnim resicama na vrhu središnje konzole koji drži sve sitnice tako da ne padaju po autu – dio su opcionalne opreme, isto kao i presvlake u velikom broju boja. Fiat je otišao nešto drugačijim smjerom, no koncepcija je ista. Zasad nije poznato kad će 500-tka stići na tržište, no kad stigne, moći će se naručiti s nekoliko različitih dizajna krovova, bočnih traka koje idu odmah ispod linije krova, kao i nosačem snowboarda. Iako mrzim zimu i sve sportove koji se uz nju vežu, moram priznati da je to detalj koji je jednostavno fenomenalan.

Želite li ići u ekstreme, možete odabrati i nekoliko različitih dizajna navlake za ključ. Možda je najgenijalnija opcija presvlaka od tkanine, koja ne samo da će moderni fiat 500 štititi od kiše i snijega, već će ga i vizualno pretvoriti u originalni model. Na žalost, ne mislimo da ju je pametno kupovati ako ne posjedujete vlastito dvorište i vjernog psa čuvara. (Goran Vuzem, Plan B 2)

U usporedbi s prošlogodišnjim istraživanjem, ispitanici procjenjuju kako je njihovo poznavanje pojedinih informatičkih tehnologija i proizvoda poraslo u svim segmentima: Internetu (47 posto ispitanih tvrdi da ga poznaje odlično, u usporedbi s 45 posto godinu dana ranije), poznavanju operacijskog sustava Windows (porast s 35 na 36 posto), te poznavanju Office aplikacija (primjerice, poznavanje rada s Wordom ove godine 42 posto ispitanih ocjenjuje odličnim, u usporedbi s 35 posto godinu dana ranije).

Gledano po županijama, računalo se za poslovne svrhe koristi više od ostalih kategorija samo u zagrebačkoj županiji i gradu Zagrebu, dok se u svim ostalim županijama bitno podigla razina korištenja računala za zabavu. Segment ljudi koji se koriste računalom za zabavu uvećan je “regrutacijom” ljudi iz segmenta onih koji do ove godine uopće nisu koristili računalo, što je vrlo pozitivna činjenica, međutim ukazuje i na oprez jer je najčešće riječ o korisnicima koji nisu svjesni opasnosti koje vrebaju s Interneta.

Učilište Algebra, prema podacima objavljenim na jučerašnjoj konferenciji za medije, u 2007. godini ostvarilo je ukupni rast od 31 posto, u pogledu broja održanih seminara i educiranih pojedinaca. Ukupan broj polaznika na seminarima bio je veći od 15 tisuća (porast od 22 posto u odnosu na godinu ranije), a programa specijalističke edukacije održano je više od 1200 (porast od 50 posto u odnosu na godinu ranije). (cpb)

Nedavno je pak provedeno istraživanje na temu 2.0 generacije koje je pokazalo da trošenje vremena mladih zaposlenika na Facebook, ne znači da gube vrijeme, već da tehnologiju stavljaju na prvo mjesto. Također je utvrđeno da njihovi poslodavci ne iskorištavaju na najbolji način znanje o tehnologiji koje imaju pa im se preporučuje da to svakako učine. Kad smo već kod radnog mjesta, ne propustite stariji post Alexandera Kjerulfa (kojeg smo intervjuirali u Planu B 2) u kojem piše o superkul mjestima za rad. (borja)