Rani scenarij Aliena pojavio se još 1976. godine, a redatelj je u početku trebao biti Walter Hill (Ratnici podzemlja). Međutim, Hill je na kraju zauzeo jednu od producentskih stolica, a projekt vrijedan tada solidnih 10 milijuna dolara dopao je britanskog redatelja Ridleyja Scotta, koji je dotad za sobom imao samo jedan film (Dvoboj do istrebljenja), ali i podosta iskustva u televizijskoj i reklamnoj industriji. Scenarij Dana O’Obannona i Rolanda Shusetta bio je dobrano inspiriran jeftinim B-hororcima iz 1950-ih, što dokazuje i osnovna priča: posada jednog teretnog svemirskog broda pri povratku na Zemlju s usputnog planetoida pokupi neprijateljsko izvanzemaljsko stvorenje – i krvoproliće počinje. Međutim, konačan rezultat na filmskom platnu bio je daleko od bilo kakve trivijalnosti ili trasha, ali i od većine tadašnjih žanrovskih filmova.

Umjetnički izvanzemaljac

Sasvim je očito da su za uspjeh i unikatnost Aliena zaslužna dva glavna faktora: vizualni pristup i tretman likova. Kukcoliko-reptilski izgled krvožednog izvanzemaljca proizvod je pomaknute mašte švicarskog umjetnika H. R. Gigera, i za ono je vrijeme bio uistinu originalan (premda kasnije, nažalost, besramno kopiran). Pritom je genijalan dizajnerski potez to što Alien uopće nema oči, barem ne vidljive, zbog čega još više djeluje kao nešto što je došlo s drugog svijeta. Čeljusti unutar čeljusti i kiselinu umjesto krvi da i ne spominjemo. Giger je bio zadužen i za sve aspekte nezemaljske scenografije, odnosno kreiranje krajnje bizarnog svemirskog broda na kojem posada Nostroma pronalazi tuđinsko gnijezdo.

Ali bez zanimljivih likova ne bi bilo ni zanimljivog filma, bez obzira na sav “eye candy”. Alien je uveo jedan vrlo svjež koncept u prikazu likova u SF žanru, odbacivši pritom ustaljene stereotipe iz popularnih space-opera kao što su npr. Ratovi zvijezda. Na Nostromu tako nema svemirskih pustolova koji spašavaju galaksiju – njegovu sedmočlanu posadu čine ipak obični, poprilično cinični ljudi, koji se žele samo što prije vratiti kući nakon dugotrajnog posla u svemiru i zaraditi svoje bonuse na plaću. Njihove svakodnevne radnje i dijalozi prikazani su u gotovo dokumentarističkom stilu, a kako se priča odvija postaje očito da među njima postoji svojevrsna klasna podjela.

Na prvi pogled možda stereotipno djeluje jedino lik znanstvenika Asha (Iam Holm), koji zbog svog opsesivnog zanimanja za osmog putnika podsjeća na nekog ludog znanstvenika iz klasičnih SF priča. Međutim, kasnije otkrivamo da je Ash zapravo android i produžena ruka beskompromisne korporacije koja izvanzemaljskog stvora želi iskoristiti kao biološko oružje. Zbog uvođenja motiva “zle kompanije” koja ne bira sredstva za postizanje svojih ciljeva, cijelim se filmom provlači prikrivena kritika (trulog) kapitalizma, što je pravilo i u kasnijim nastavcima.

Atmosferični svemir

Jedna od istaknutih osobina Scottovog remek-djela jest i pomno iskonstruirana atmosfera, dotad netipična za takvu vrstu filmova. Alien u svojoj suštini pripada SF žanru, ali s mnogo izrazitih elemenata filma strave, pa tako klaustrofobičan i mračan interijer Nostroma snažno podsjeća na ukletu kuću, što je svakako savršen ambijent za igru skrivača s nepoznatim čudovištem. Zato uopće ne čudi da su pojedini kritičari Aliena okarakterizirali kao “gotički horor u svemiru”. S time je sasvim u skladu polagani tempo radnje, čime više do izražaja dolaze nagle i u pravilu kratke scene izvanzemaljskog krvoprolića. Među njima je i ona famozna i iznimno krvava sekvenca “rađanja”, odnosno izlaska svemirca iz prsnog koša nesretnog Kanea (John Hurt), koja uvijek postigne efekt, bez obzira koliko puta gledali film.

Tajna genijalnosti navedene scene, osim odlično odrađene montaže, leži i u činjenici da glumci za vrijeme njezina snimanja nisu u potpunosti znali što će se dogoditi niti kako će se to tehnički izvesti, pa je kamera praktički uhvatila njihove stvarne reakcije.

I dok opaki stvor redom tamani likove, na kraju se izvuče jedino Ripley, što je sigurno bilo veliko iznenađenje za prosječnog gledatelja iz sedamdesetih, naviklog da na kraju sličnih filmova uvijek preživi neki brkati “macho”. Visoka i koščata Sigourney Weaver, kojoj je to bila prva prava filmska uloga, dodatno će zacementirati svoj pop-kulturalni status sedam godina kasnije u nastavku Aliens, gdje će naoružana i opasna krenuti u rat do istrebljenja s tuđincima, da bi u finalnom okršaju sredila i njihovu “mamu”. Da nije bilo Ripley, vjerojatno kasnije ne bilo ni Sare Connor, Lare Croft, Tarantinove Mladenke iz Kill Billa i sličnih akcijskih junakinja.

Serijal

Nakon što je James Cameron (Terminator) snimio akcijom nabijen nastavak, po mnogima čak i bolji od originala, serijal se na početku devedesetih stilski vratio korijenima. Alien 3, pod redateljskom palicom debitanta Davida Finchera (Klub boraca), više se oslanjao na atmosferu, polagan tempo i vizualne stilizacije nego na nabrijanu akciju, ali je i podijelio publiku i kritiku. Na kraju tmurnog Fincherovog filma Ripley počini samoubojstvo i činilo se da je time njezina priča završena. Naravno, u filmskom svijetu to baš i ne ide tako lako. Francuski redatelj Jean-Pierre Jeunet, otprije poznat po kultnim djelima Delicatessen i Grad izgubljene djece, snimio je 1997. film Alien: Uskrsnuće, gdje je glavna junakinja, pomalo u stilu soap- opere, klonirana.

Međutim, nova Ripley u sebi ima i izvanzemaljske DNK, pa se cijela stvar malo zakomplicirala i krenula u izrazito groteskne vode. Jeunetov film definitivno ima duha i zabavnih trenutaka, premda je nesumnjivo najlošiji u serijalu.

Alien je manje-više uspješno zaživio i u drugim medijima, poput stripova i videoigara, a u novom se mileniju ponovno vratio na filmska platna, u “crossoveru” Alien protiv Predatora. Međutim, koncept koji je možda funkcionirao u stripu – na filmu je izgledao mlako i nelogično te se u pravilu ne smatra dijelom kanona, premda se to silno trudi biti. Ali i takav uradak imao je svoju publiku, pa je ubrzo snimljen i nastavak.

Nedavno je pak službeno potvrđena vijest o snimanju “prequela” Aliena, a najzanimljivije je u cijeloj priči to što se u redateljsku stolicu ponovno vraća Ridley Scott. S druge je strane pomalo razočaravajuće što u novom filmu očito neće biti mjesta za Ripley, budući da će se radnja, kako je Scott najavio, odvijati otprilike trideset godina prije originala. Film bi u kina trebao stići tek 2011. – i to je uglavnom sve što se trenutačno zna. Ipak, fanovi već sad gorljivo iščekuju premijeru jer se stari lisac Ridley zasigurno ne bi vraćao Alienu nakon toliko godina da nema nešto novo za reći. (Tomislav Hrastovčak, Plan B 27)

Top 30 SF filmova

1. ISTREBLJIVAČ (BLADE RUNNER)
Kultni film Ridleyja Scotta (kojem se jedva daju pobrojati verzije) snimljen je prema romanu Sanjaju li androidi električne ovce? Philipa K. Dicka. Istrebljivač Rick Deckard mora pronaći i uništiti odbjegle replikante, koji pod svaku cijenu žele pronaći svog “stvoritelja”.

2. 2001: ODISEJA U SVEMIRU (2001: A SPACE ODYSSEY)
140 minuta filma, a samo 40 minuta dijaloga. Pa ipak, riječ je o jednom od najboljih filmskih ostvarenja svih vremena. Ideja za film došla je od kratke priče The Sentinel Arthura C. Clarkea, a dok je Stanley Kubrick pisao scenarij, Clarke se bacio na pisanje knjige. Film kojem dan-danas, nakon 40 godina, nema premca.

3. ZELENI SOYLENT (SOYLENT GREEN)
Distopijski film o njujorškom policajcu koji pokušava riješiti ubojstvo člana moćne korporacije. Radnja se odvija u 2022. godini na Zemlji, na kojoj vlada prenapučenost, globalno zatopljenje i nestašica prirodnih resursa, zbog čega se većina siromašnog stanovništva hrani jestivim pločicama, od kojih su najnovije nazvane zeleni soylent.

4. ALIEN: OSMI PUTNIK (ALIEN)
Još jedno remek-djelo Ridleyja Scotta, koje po prvi put spaja žanrove horora i znanstvene fantastike. Uznemirujuća priča, klaustrofobična atmosfera, grozomorno izvanzemaljsko čudovište u nadahnutoj kreaciji H. R. Gigera i fantastična Sigourney Weaver, koja je stvorila jednu od najvećih filmskih heroina svih vremena, zapečatili su kultni status ovoga filma.

5. PROPIS 46 (CODE 46)
Code 46 odvija se u multikulturalnom globaliziranom svijetu, u kojem se stanovništvo dijeli na one koji žive “unutra” (u gradovima, civilizaciji) i one koji žive “vani”. Cijelo je društvo strogo kontrolirano nizom propisa, od kojih je najstroži Propis 46, koji zabranjuje “genetski incestuoznu reprodukciju”.

6. DONNIE DARKO
Film o problematičnom ali natprosječno inteligentnom tinejdžeru po imenu Donnie Darko, koji hoda u snu i posjećuje psihijatra. Jedne mu se noći ukazuje osoba odjevena u kostim nakaradnog zeca po imenu Frank, koji mu kaže da će za 28 dana, 6 sati, 42 minute i 12 sekundi doći do smaka svijeta.

7. DJECA ČOVJEČANSTVA (CHILDREN OF MEN)
Ovaj je film iz 2006. godine, u režiji Alfonsa Cuaróna, proglašen instant klasikom. Snimljen prema romanu P. D. James, govori o bliskoj budućnosti Zemlje na kojoj čovječanstvu prijeti izumiranje jer je ženska populacija postala neplodna.

8. EXISTENZ
Zbunjeni Ted Pikul i zgodna Allegra Geller (najpoznatija dizajnerica virtualnih igara na svijetu i istovremeno meta fanatika koji je žele ubiti), lutaju kroz njezino novo ostvarenje – igru eXistenZ. Film prati njihovu bizarnu pustolovinu u kojoj je katkad teško razlučiti pravu stvarnost od virtualne.

9. REPLIKATOR (A SCANNER DARKLY)
Još jedan film, ovaj put animirani, napravljen prema romanu Philipa K. Dicka. Tajni agent Bob Arctor dobiva zadatak infiltrirati se među raspačivače nove i vrlo moćne halucinogene droge nazvane “supstanca D”. Bob, čiji identitet nije poznat nikome s njegova odjela, dobije zapovijed da slijedi sumnjivca, za kojeg se ispostavi da je on sam.

10. MATRIX
Jednoga dana kompjutorski haker Thomas Anderson sazna da zapravo ne živi u 1999. godini, nego 200 godina u budućnosti, i da nije ništa drugo nego baterija iz koje strojevi koji su pokorili Zemlju crpe energiju, a sve što osjeća i vidi oko sebe je virtualna stvarnost zvana Matrica. Odličan film ako mu zanemarimo nastavke.

1. BARBARELLA (film Barbarella)

Kada se spominju SF junakinje, većini će vjerojatno prva na um pasti zanosna i slobodoumna, seksi i bajkovita, prpošna i odlučna Barbarella: svemirska djeva koja je pobijedila Orgasmatron (stroj za mučenje orgazmima, dakako) negdje oko 40.000. godine. Istoimeni film iz 1968. godine Rogera Vadima (koji je bio poznatiji po svojim brakovima s Brigitte Bardot i Jane Fondom nego po svojem filmskom opusu), snimljen prema francuskom stripu Jean-Claudea Foresta, bio je jedan od prvih – a i danas je jedan od rijetkih – erotskih SF filmova, koji je, doduše propao i na box officu i kod kritike, unatoč čestim, ali ne i eksplicitnim scenama seksa. Pa ipak je dosegao kultni status i još desetljećima poslije imao ogroman utjecaj na pop-kulturu, a posebice glazbu (tko još ne zna da je grupa Duran Duran ime uzela od ludog znanstvenika Duranda Duranda, Barbarellinog mučitelja?).

U pripremi je i remake “Barbarelle”, a redateljske će se palice latiti ni manje ni više nego Robert Rodriguez (“Sin City”, “From Dusk Till Dawn”, “Desperado”). Jedino se još ne zna tko će zamijeniti Jane Fondu u ulozi anđela koji pronosi ljubav kroz svemirska prostranstva: spomenute su Erica Durance (“Smallville”), Sienna Miller (“Stardust”) i Rose McGowan (“Charmed”). Specijalni efekti teško da mogu biti gori nego u originalu, jedino je upitno hoće li remake pogoditi pomalo otkačenu, poremećenu i psihodeličnu atmosferu iz 1968., koja je ključna za ukupan dojam filma, budući da su se scenarija latili pomalo suhoparni autori nekoliko zadnjih Bondova: Neal Purvis i Robert Wade. Jedan od producenata je poznati Dino De Laurentiis, koji je producirao i originalnu “Barbarellu”, a remake se željno očekuje krajem 2008.

2. BUFFY (serija Buffy, ubojica vampira)

Teško bi bilo zamisliti ikakav popis TV junakinja, a da se o Buffy ne napiše barem omanji panegirik. Tinejdžerska serija o djevojci iz susjedstva, pretvorenoj u opaku ubojicu vampira, demona i ostale gamadi iz tamnog podzemlja, kultni je status stekla još od samog početka prikazivanja 1997. godine, a danas se o njoj pišu članci, stručni radovi (samo do 2006. godine bilo ih je više od 800!) i knjige o sociološkim, psihološkim i filozofskim aspektima serije “Buffy, ubojica vampira”. Usto postoji i ogromna fanovska baza koja stvara vlastite književne i filmske verzije Buffy, kao i brojne parodije u obliku komičnih skečeva, stripova i čak glazbenih satira.
Buffy je slatka, plava curka koju bi svaki frajer poželio primiti u svoj zaštitnički zagrljaj, no ono što se na prvi pogled ne vidi jest to da je ona hladnokrvni ubojica ogromne fizičke snage, izdržljivosti, okretnosti i intuicije.

Ona je odlučni borac protiv zla i bolje vam je da joj ne stanete na put, inače će vas jednim preciznim udarcem raspršiti u onostranost. Buffy je istinska heroina u svakom smislu te riječi: ona ne samo da ruši i podriva rodne i žanrovske stereotipe, ona ujedno predstavlja “novu, oslobođenu ženskost” – ne kao Xena, Lara Croft ili Tank Girl, već kao tipična tinejdžerka, koju bi se prema izgledu i imenu dalo ocijeniti kao površnu i praznoglavu, no koja nije ni popularna ni intelektualno superiorna, a ipak, unatoč svim svojim prosječnostima, rastura zločestobe uzduž i poprijeko ekrana. Ona možda izgleda kao cura koja će uletjeti u zabačenu uličicu gdje će je presresti gladan vampir, te joj, ignorirajući njezine krikove, slatko ispiti krv, a zapravo će u tu istu uličicu uletjeti s predumišljajem i kolcem u ruci te uz pokoju sarkastičnu primjedbu jednim potezom izbrisati iz postojanja i vampira i sve kanone (čitaj: stereotipe) horora, pretvarajući borbu protiv zla u borbu protiv svega što uzimamo zdravo za gotovo u životu i fikciji.

3. ELLIE (film Kontakt)

Punim imenom i titulom dr. Elleanor Arroway, vrhunski je odglumila Jodie Foster u jednom od najinovativnijih i istovremeno znanstveno najortodoksnijih SF filmova, što nije ni čudno budući da je nastao prema istoimenom romanu istaknutog astronoma i astrobiologa Carla Sagana. Ona je mlada, zgodna znanstvenica koja je svoj život posvetila potrazi za izvanzemaljskim životom, i to čini s toliko žara i odlučnosti da katkad zapostavlja vlastiti osobni život, a ne može je pokolebati ni podsmijeh struke ni njezinog mentora, do čijeg joj je odobravanja izuzetno stalo.

Vodi se jednostavnom logikom da izvanzemaljskog života mora biti negdje u svemiru, inače je to ogromno traćenje prostora. Izuzetno je inteligentna i fokusirana na svoj posao, ujedno vrlo emotivna i strastvena, čak se čini da se u svojoj potrazi više vodi svojim srcem negoli umom. Toliko je nepokolebljiva u svojoj životnoj ambiciji da i kad na scenu stupi neodoljiv i pomalo tajanstven Palmer Joss u liku Matthewa McConaugheyja, koji je po svaku cijenu želi zadržati za sebe i na Zemlji, ona ni u jednom trenutku ne dvoji hoće li odabrati njega ili svemir. A kada konačno ode među zvijezde, ostane bez riječi pred ljepotom svemirskog prostranstva, shvaćajući da ga dostojno ne može opisati nijedan znanstvenik, već samo pjesnik …

Iako se Ellie jasno i glasno deklarira ateistkinjom, što ju je skoro koštalo i više nego kad su je samo smatrali ćaknutom jer vjeruje u male zelene, temom filma mogla bi se proglasiti upravo vjera. Jer Elliena vjera u vlastitu logiku i razum ono je što je tjera naprijed, a na kraju, kada pokušaju osporiti njezino otkriće i njezino putovanje, upravo je vjera ta koja njezinu poruku pretvori u istinu.

4. LEELOO (film Peti element)

Leeloo je još jedna simpatična i naočigled nježna djevojka koja te razbije dok si rekao keksić. Međutim, ona nije ljudsko biće, ona je Peti element: vrhovno biće čija je jedina svrha i uloga borba protiv ultimativnog zla koje svakih pet tisuća godina poprima fizički oblik, te nastoji pretvoriti svjetlo u mrak i život u smrt. Ona je istovremeno moćno oružje, koje uz pomoć ostala četiri elementa (zemlje, zraka, vatre i vode) može donijeti spas čovječanstvu, ali je istovremeno krhka i ranjiva, te joj je potrebna zaštita od vanjskoga svijeta koji ne razumije.

Ona je mudra i superinteligentna, može naučiti devetsto jezika u pet minuta i cijelu povijest čovječanstva brzim skrolanjem kroz enciklopediju, ali je istovremeno naivna i ima poteškoća sa shvaćanjem pojmova kao što su multipass ili ljubav. Ona je savršeno umjetno stvoreno biće, ali je nepripremljena i neprilagođena budućnosti u kojoj se iznenada nađe i koju, ne shvaćajući zašto, treba sačuvati. Ona za jedan obrok može pojesti cijela dva pečena pileta, ali ima 45 kila zajedno s krevetom. Ima otkačenu jarko narančastu kosu, ali ne zna što je to šminkanje. Ima prostodušan, djetinji osmijeh i instinkte životinje. Svojeglava je i vesela, snalažljiva i zbunjena, nedužna i ponosna, jednom riječju: savršena.

Prvu verziju scenarija za “Peti element”, koji je 1997. godine, kad je izašao, bio najskuplji film ikad napravljen izvan Hollywooda, napisao je Luc Besson još kao tinejdžer. On je zajedno sa svojom muzom Millom Jovovich, koja glumi Leeloo, izmislio jezik kojim ona govori u filmu, za umjetnički dojam i izgled filma obratio se poznatim autorima stripa Jeanu Giraudu (Moebiusu) i Jean-Claudeu Mézièresu, dok je za kostime – njih ukupno 954 – bio zadužen ni manje ni više nego Jean-Paul Gaultier.

5. LEIA (originalna trilogija Star Wars)

Princeza Leia Organa, kasnije udana Solo, bila je vođa Pobunjeničkog saveza, Jedi vitez, ambasadorica i najmlađi senator u povijesti Republike. Seksipilna i dotjerana u svakom trenutku, kao što jednoj princezi i priliči, pametna, drska, ponekad pomalo i zločesta, izravna i nepopustljiva, izvrsno se nosi s vječnim dječarcima Lukeom i Hanom, katkad ih podnoseći, katkad mazeći, a po potrebi i spašavajući.

Poznata po svom tvrdoglavom pogledu, besprijekornom izgledu u svakoj situaciji, frizuri “dva okrugla peciva” i zlatnom bikiniju, Leia je predana ratnica, ali prije svega žena, isprva naizgled rastrzana između svoja dva nova prijatelja, a zapravo od prvog trenutka zaljubljena u prgavog zločestog dečka Hana Soloa.
Bila je to uloga koja je proslavila Carrie Fisher, a scene kada Leia bez razmišljanja hvata priliku i ubija svog mučitelja Jabbu, odjevena u seksi zlatni bikini i noseći lanac oko vrata, proglašene su najdojmljivijim scenama u povijesti filma, ovjekovječivši tako obje zauvijek na filmskom zvjezdanom nebu.

6. RIPLEY (filmovi Alien)

Ellen Ripley je po mnogima najjači, najdojmljiviji i najbolji ženski lik ne samo u SF-u, nego i općenito. Ona je ultimativni ženski akcijski heroj. Visoka, krakata, ravna k’o daska i ne pretjerano privlačna, ali ni Jennifer Garner kao Elektra, ni Halle Berry kao Catwoman, pa ni Milla Jovovich kao Leeloo nisu joj ni do koljena. Hrabra je, razumna i sabrana, prirodni vođa, podnosi nadljudske napore u borbi protiv zastrašujuće izvanzemaljske vrste, ali u svakom trenutku smo svjesni da ona nije robot, da je strah taj koji joj neprekidno pumpa adrenalin u tijelo, i da je čista, rafinirana želja za preživljavanjem ta koja je drži na životu. Ona možda bježi i sakriva se, ali Ripley nije žrtva, već borac i spasiteljica.

Riplyjevoj nije u potpunosti ogoljena sva njezina ženstvenost, čak ni kada “vozi” robota-viličara ili kad je ošišana na ćelavo. Inteligentna je i suosjećajna, snažnih majčinskih instinkata, poželjna i ne samo kao jedina žena na rudarskoj kažnjeničkoj koloniji.

Zanimljivo je da je superheroina Ripley iz filma u film bila upitan lik. U ranoj verziji scenarija za Aliena – Ripley je bio muškarac. Za nastavak “Aliens” Sigourney Weaver se dvoumila opet zaigrati Ripley jer se bojala da će lik biti ofrlje napisan i tako naštetiti kultnom statusu prvoga filma, dok za treći dio ispočetka lik Ripley nije ni postojao, tj. u scenariju koji je napisao poznati pisac William Gibson, Ripley je većinu filma trebala provesti u komi. Da se pojavi i u četvrtom nastavku, Weaverici je plaćeno 11 milijuna dolara – više nego što je stajala cijela produkcija originalnog filma – a njezin je utjecaj bio tolik da je zaprijetila kako neće sudjelovati u promociji filma ako izbace scene kad Ripleyin klon susreće svoje neuspješne verzije, kako je bilo planirano. Godine 2003. Ripley je proglašena osmim po redu najvećim herojem u američkoj filmskoj povijesti.

7. SAM (serija Stargate SG-1)

Samantha Carter je središnji ženski lik u SF seriji “Stargate SG-1″, inspiriranoj filmom “Zvjezdana vrata” iz 1994. godine. Serija se počela prikazivati 1997. godine, a nakon deset sezona i više od dvjesto epizoda, završila je u proljeće ove godine kao jedna od najdugovječnijih i najkultnijih SF serija svih vremena.
Sam (glumi je kanadska glumica Amanda Tapping) je znanstvenica i vojnikinja u vodećem istraživačkom timu koji kroz Zvjezdana vrata odlazi u istraživačke misije na daleke svjetove i bori se protiv zlih izvanzemaljaca koji žele pokoriti Zemlju. Prije priključivanja timu bila je pilotkinja u američkim zračnim snagama, inače astrofizičarka s izvrsnim poznavanjem kvantne mehanike, kompjutorskog programiranja i biologije, te će se tijekom serije pretvoriti u vodećeg stručnjaka za sustav i tehnologiju Zvjezdanih vrata. Sam je ultimativna gikuša, svoje radno, ali i slobodno vrijeme uglavnom provodi s nosom zabijenim u ekran kompjutera, no ona je i iskusni borac koji spretno barata bilo kojim oružjem koje joj proturiš u ruku.

Sam je i vrlo privlačna žena – ne baš klišeizirana obdarena plavuša genijalka koja trepće okicama i glupavo se smješka kao da to nije – već samosvjesna i odlučna obdarena plavuša genijalka koja zna što želi. Imala je nekoliko veza i dosta ljubavnih interesa i čak je postala poznata kao “crna udovica Carter”, budući da su mnogi muškarci (i izvanzemaljci) zainteresirani za nju, završili mrtvi, neki i opetovano. No, kroz cijelu se seriju provlači tema zabranjene ljubavi između nje i glavnog lika, nadređenog joj Jacka O’Neilla (kojeg izvrsno portretira Richard Dean Anderson), čineći interakciju među likovima još dubljom i interesantnijom kako sezone promiču dalje.

“Stargate” se, kako to već ide, pretvorio u franšizu, pa tako već postoji spin-off serija “Stargate Atlantis”, koja se prikazuje od 2004. i u kojoj također postoji pregršt zanimljivih i snažnih ženskih likova, a za 2008. godinu najavljena je i treća, još neimenovana serija, te dva filma – “Stargate: The Ark of Truth” i “Stargate: Continuum” – od kojih bi se prvi na DVD-u trebao naći već ovu jesen.

8. SARAH (filmovi Terminator i Terminator 2: Sudnji dan)

Sarah Connor, koja se često spominje kao Ripleyina nasljednica, prešla je zavidan put od sramežljive i prestravljene ženice iz prvog filma do zastrašujućeg borca u nastavku. U prvom je filmu Sarah krhka i nesigurna, ovisna o muškarcu da je brani, no kako film odmiče – ona uspijeva u sebi pronaći snagu i hrabrost, pogotovo nakon što shvati da je trudna i da svoju bebu mora zaštititi po svaku cijenu. U drugom dijelu ona postaje komandos, svjesna da se ni na koga ne može osloniti osim na samu sebe, hladna, proračunata i ubojita, kao da se sama pretvorila u robota. No briga za svog sina i činjenica da ne može hladnokrvno ubiti čovjeka gledajući ga u oči, pokazuju da je zadržala svoju ljudskost, te u konačnici prihvaća da joj je ipak potrebna pomoć nekoga sa strane da izvede stvari na čistac.

Linda Hamilton se intenzivno pripremala za svoju ulogu u drugom dijelu, pa je tako naučila obijati brave (čime će se uistinu poslužiti u sceni bijega iz ludnice) te prošla obuku za rukovanje oružjem bivšeg izraelskog komandosa i tehničkog savjetnika na filmu. Tijekom snimanja nije se ustručavala pošteno izbatinati glumca koji je glumio čuvara u ludnici, sve u svrhu što veće uvjerljivosti filma, a uspjela je trajno oštetiti sluh nakon što je zaboravila staviti čepiće u uši prije snimanja jedne od scena pucačine.

Za 2008. godinu najavljen je početak prikazivanja dugo najavljivane serije “The Sarah Connor Chronicles”, koja nastavlja radnju iz “Sudnjega dana”. Sarah, koju će glumiti britanska glumica Lena Headey (300), i njezin sin John pokušat će uz pomoć novog Terminatora spriječiti rođenje Skyneta, progonjeni FBI-jem i novim neprijateljima iz budućnosti.

9. SCULLY (serija i film Dosjei X)

Skeptična crvenokosa i zelenooka specijalna agentica FBI-a Dana Scully, isprva je uštogljena i pomalo nepristupačna, odbijajući sve što nema veze sa znanstveno prihvaćenim i dokazanim činjenicama, ali kako svjedoči sve većem broju neobjašnjivih fenomena, misterija i konspiracija, s vremenom odbacuje racionaliziranje i logiku te postaje “vjernik”. Natprosječno je inteligentna, svoju ženstvenost uglavnom skriva bezličnim odijelima, no svoju ukočenost ublažava ironičnim smislom za humor koji raste kako se njezin skepticizam topi. Preživjela je otmicu izvanzemaljaca, ubojstvo svoje sestre, smrt svog djeteta, rak i Muldera, kojemu je sušta suprotnost i protuteža. Pa ipak, dijametralno suprotstavljeni, glavni likovi se zbližuju, najprije kao partneri i prijatelji, a kasnije i kao ljubavnici.
Višestruko nagrađivani “Dosjei X” prikazivali su se od 1993. do 2002. godine i bili drugi na ljestvici kultnih televizijskih serija te u svoje vrijeme i najdugovječnija SF serija. Godine 1998. prikazan je i istoimeni film, čiji je nastavak već snimljen, ali zbog pravnih zavrzlama još uvijek nije dospio na veliko platno. Glumici Gillian Anderson to je još uvijek najpoznatija uloga, koju ne namjerava nadmašiti nekom drugom televizijskom serijom ili filmom, već se nada plodnoj karijeri na kazališnim daskama.

10. UHURA (originalna serija Star Trek)

Uhura bi, zapravo, trebala stajati na prvom mjestu ovog popisa, premda nije ni približno tako zaokruženi ženski lik, poput nekih drugih iz “Star Trek” franšize, ali da ona nije prokrčila put – ni Sedam od Devet, ni kapetanica Janeway, ni Deanna Troi, između ostalih, vjerojatno ne bi imale šanse postati televizijske heroine.
Bila je jedini tamnoputi lik u seriji i jedini ženski član zapovjednog osoblja, iako ne previše iskorištena i često marginalizirana. No, za ono vrijeme i to je bio revolucionaran korak naprijed na američkoj televiziji. Nichelle Nichols, koja ju je odglumila, srušila je mnoge rodne i rasne barijere, pretvarajući Uhuru, okretnu, spretnu i seksi časnicu za vezu, obično odjevenu u izrazito minijaturne suknje, u pravu akcijsku heroinu, doguravši je čak do čina zapovjednice.

Ujedno je svjetskoj televizijskoj publici, zajedno s Williamom Shatnerom u ulozi kapetana Jamesa T. Kirka, priuštila i prvi međurasni poljubac na američkoj televiziji. Njezin je lik bio toliko značajan da ju je, kad je najavila povlačenje iz serije nakon prve sezone, na ostanak nagovorio Martin Luther King glavom i bradom, uvjerivši je u njezin pozitivan utjecaj na afro-američku zajednicu, posebice mlade žene i djecu. Nakon prve sezone Uhurina se uloga proširuje i tako pretvara u ono što ona danas predstavlja: istinsku i vrhunsku SF junakinju. (Irena Rašeta, Plan B 1)