Želeći utvrditi kako se nosimo sa zahtjevima koji se svakodnevno stavljaju pred naše pamćenje, agencija Puls provela je istraživanje na uzorku od 780 hrvatskih internetskih korisnika. Rezultati koje su dobili pokazuju da većina ispitanika nema poteškoća s pamćenjem važnih podataka. S druge strane, nije zanemariva ni petina onih koji se često ne mogu sjetiti važnih podataka ili naći gdje su ih zapisali. Preporuka je prvima – da ih pokušaju zapisivati, a svima zajedno – da pokušaju što bolje organizirati svoje bilješke.

Otprilike polovina ispitanika koristi neke mentalne tehnike za lakše zapamćivanje podataka; nešto manje od trećine ispitanih – tehnike uopće ne koristi, a petini ispitanika takve tehnike nisu ni poznate. Od pomagala pri pamćenju podataka najveći broj ispitanika, njih 77%, koristi podsjetnik ugrađen u mobilni telefon, a papirnati rokovnik i papiriće oko 50% ispitanika.

Gotovo 70% ispitanih tvrdi da dobro pamti lica, a nešto manje od trećine ispitanika izjašnjava se da dobro pameti imena. Taj je nalaz u skladu s psihologijskim istraživanjima, prema kojima pamćenje imena zahtijeva veći mentalni angažman.
Na temelju istraživanja može se također zaključiti da se ljudi mogu ugrubo podijeliti u dvije podjednako velike skupine: na one koji se u većoj mjeri oslanjaju na pamćenje, te na one koji se u većoj mjeri oslanjaju na zapisivanje.

Odakle se ono znamo…?

Unatoč važnosti svih oblika pamćenja, treba izdvojili dvije vrste pamćenja čiji utjecaj osobito dolazi do izražaja u nošenju sa svakodnevnim obvezama i društvenim odnosima. Radi se o pamćenju imena i lica, te o pamćenju svakodnevnih obveza.

“Ova mi je osoba odnekud poznata” – misao je koja mnogima od nas često pada na pamet. Ponekad nismo sigurni jesmo li neku osobu upoznali, ali nam se istodobno čini poznatom; ponekad smo sigurni da poznajemo osobu, ali nemamo pojma gdje smo je upoznali, a katkad se sjetimo i toga, ali ne i – primjerice – imena te osobe. Kao što se može vidjeti i iz ovakvog jednostavnog, svima poznatog primjera – pamćenje nije jednodimenzionalni fenomen.

Istraživanjima se pokazalo da lica ne prepoznajemo samo na temelju karakteristika pojedinih njihovih dijelova – poput duljine nosa, boje očiju i sličnog – nego na temelju cjelokupne strukture, tj. međusobnog odnosa pojedinih dijelova lica. Na sličan način funkcioniraju i neki biometrijski sustavi za prepoznavanje lica, koji mjere udaljenosti između određenih dijelova lica – poput razmaka između očiju ili širine nosa. Za sada takvi sustavi rade lošije nego ljudska percepcija jer ih je lako zavarati – sunčanim naočalama, primjerice.

Osim samih karakteristika lica, za prepoznavanje osoba jako je važan kontekst u kojem smo osobu upoznali ili je najčešće srećemo. Da prodavač iz vaše trgovine prošeće pokraj vas u policijskoj odori, možda ga ne biste odmah prepoznali. Često i promjena nekog detalja, poput frizure, može dovesti do zabune i neprepoznavanja osobe ili zamjene jedne osobe za drugu. Neki stručnjaci za takve situacije koriste gotovo kolokvijalni izraz “efekt Crvenkapice”, koja je vuka odjevenog u baku prepoznala kao baku, a ne kao vuka.

U prosincu ove godine u Velikom Varadinu, kamo bijaše pošla k sinu biskupu u svibnju prošle godine, umre u 74. godini života Pudencijana Barbara, barunica po rođenju i po udaji za pokojnog Nikolu Patačića. Prilično je govorila latinski, a pisala je i latinska pisma. Nekoć joj je bila zabava oružje, konji i lov, a narav joj je bila više muška nego ženska. Prema svojoj djeci bila je okrutna. Općenito se držalo ili da je bila androgin ili da je imala veliki klitoris. Čak mi je više plemenitaških žena, koje nisu imale razloge da izmišljaju, pripovijedalo, kad bi im se desilo da spavaju s Pudencijanom bilo na putu ili u njezinoj kući, kako ih je pozivala neka joj se podadu, i kako ih je katkada silovala. Neke su od njih tražile od mene savjeta, a neke su se snebivale što ta žena ima snažan muški ud. Prema njihovom prikazivanju čini se da je imala jako razvijen klitoris…

Ne niste pogriješili, nemate u rukama hrvatski žuti tisak ni erotsku reviju – prethodni citat dio je spisa napisanog perom Baltazara Adama Krčelića, zagrebačkog kanonika i rektora Hrvatskog kolegija u Beču, sredinom XVIII. stoljeća! Bez obzira na to bio on istinit ili se je sam kanonik odlučio ogriješiti na devetu Božju zapovijed, pred nama je prvorazredno svjedočanstvo o jednom aspektu hrvatskog mentaliteta i motiv za istraživanje seksualnog ponašanja dalekih hrvatskih predaka. Uostalom, ako ovako piše jedan kanonik, što možemo očekivati od ostatka društva? Pudencijana je žena, supruga, majka, lezbijka, silovateljica – sve ono što je sačinjavalo hrvatski seksualni život kroz stoljeća. Pa krenimo redom…

Ekonomija i vjera

Dva su osnovna faktora određivala seksualni život Hrvata: ekonomski poredak i kršćanski nauk. Može nam zazvučati grubo, ali brak gotovo do dvadesetoga stoljeća u hrvatskim zemljama nije bio ništa drugo nego poslovni ugovor između zainteresiranih strana, u kojemu se je vrlo detaljno određivalo koja se materijalna dobra brakom dobivaju, a koja se gube. Interes nije određivala ljubav potencijalnih mladenaca, nego roditeljska računica. Vlasnici niza feudalnih posjeda u hrvatskim i njoj susjednim zemljama, Đurad Branković i Ivan Hunjadi, sredinom XV. stoljeća sklapaju politički sporazum – do kojega ne bi došlo da Đurad nije bio “velikodušan” u ponudi: njegova tada desetogodišnja unuka, svijetla i blagonarodna djevica Elizabeta, postat će supruga Ivanovog sina.

Dubrovčani, određeno vrijeme ekonomski najnaprednija hrvatska zajednica, kategorički odbijaju ideju sklapanja braka bez dopuštenja roditelja kao grijeh protivan volji Stvoritelja, koji je još u Zemaljskom raju ustanovio brak među praroditeljima ljudi kao nešto sveto, čisto i bez mrlje. Ako bi došlo do sklapanja braka bez znanja roditelja, djeca bi bila razbaštinjena, a ponegdje i fizički kažnjena odsijecanjem uha ženiku, kao što je to bio slučaj na Korčuli. Različiti oblici ekonomskih interesa određivali su čak i različite vrste ugovora, pa su zato na hrvatskim prostorima i nastali npr. brak na istarski, riječki ili pak mletački način. Žena u Istri, kojoj je tada preminuo suprug, mogla se je slobodno udati za drugog muškarca, raspolažući s polovicom imovine iz prethodnog braka. Za Hrvate je definitivno vrijedilo da je posao jedno, a ljubav drugo.

S druge pak strane, moralni nauk kršćanstva bio je prilično jasan te je briga o prikladnom seksualnom ponašanju činila jedan od temeljnih zadataka moralnog pojedinca. A o tome što je prikladno – dovoljno su ilustrativne riječi moralnog autoriteta Aurelija Augustina: seks služi samo za prokreaciju! Užitak je proglašavan đavoljim izazovom kojega se je svakako trebalo riješiti, pa tako fond zabranjenih knjiga isusovačke knjižnice u Rijeci sadrži knjigu “Epikurov moral”. Naime, grčki filozof Epikur, čija je temeljna ideja bila da dobar život znači život u užicima, pa tako i onim seksualnim, bio je pismenim Hrvatima zabranjen za čitanje!

Djevičanstvo

Svećenstvo je seksualni život Hrvata pratilo od rođenja do smrti. Tako su župe vodile matične knjige, koje su nerijetko jedino svjedočanstvo o nečijem postojanju: bilježilo se krštenje, vjenčanje i smrt. U ovoj trilogiji vjenčanje je igralo ključnu ulogu – jer seksualnost bez njega nije bila opravdana! Svaki stanovnik hrvatskog prostora koji bi se upustio u seksualni odnos s osobom s kojom nije bio u braku – mogao je ući u crnu kroniku povijesti. U XVIII. st., u Buzetu – kći bogatog trgovca, 17-godišnja Meneghina Moretti i 24-godišnji markiz Giulio Gravisi upuštaju se u seksualni odnos koji završava Meneghininom trudnoćom. Njihovi bogati roditelji pokušavaju ozakoniti tu vezu, ali markiz odbija brak. Giulio je pod etiketom markiza razdjevičitelja zatim zatvoren u tamnicu, u kojoj će provesti četiri mjeseca. Sudbina Meneghine, međutim, bila je znatno tragičnija – odbacila ju je obitelj, brat ju je premlaćivao, a prema sudskoj presudi – ona je svojim koketnim ponašanjem izazvala dragovoljno silovanje! Sudbina Meneghine bila je tako zapečaćena: zajednica ju je potpuno odbacila, zbog čega je djevojka postala prostitutka.

Od tada pa do danas uspjelo mu je nagovoriti bečko kazalište Ronacher da izradi 35 unikatnih plakata, među kojima je bio i plakat s pravom zlatnom ribicom u akvariju, koja je uspjela preživjeti čitavu kampanju, oblijepiti čitav Lower East Side plakatima koji su pomogli njegovom prijatelju Reiniju da nađe curu, čestitati mami u Austriji 70. rođendan preko nacionalne televizije noseći majicu s natpisom “Liebe Mama! Alles Gute zum Siebzigsten Geburtstag”, realizirati plakat sa četiri gole guzice za konzervativni hongkonški AAAA (Advertising Agency Association Accredited), napraviti tipografiju od kokošjih nožica za AIGU, predložiti da na novčiću od 25 centi bude slika Donalda Trumpa ili hot dog, napraviti nebrojno mnogo golišavih plakata sa svojim likom, za koje uvijek spremno kaže/laže da nije koristio Photoshop, nagovoriti jednog zaposlenika da mu 8 sati urezuje skalpelom na tijelo natpis za plakat koji je najavljivao njegovo predavanje na akademiji Cranbrook, napuniti 2.500 punih šalica kave za Adobe Design Award plakat, udebljati se 11 kilograma u 7 dana za plakat koji je najavljivao izložbe u Tokyju i Osaki, fotografirati Lou Reeda dok masturbira i onda te fotografije iskoristiti za omot njegovog albuma Ecstasy, nagovoriti Micka Jaggera da mu izradi dizajn za album Bridges to Babylon, sakriti golišavu fotografiju dugogodišnje cure Anni Kuan u korice svoje monografije “Made you look”, 2000. zatvoriti studio na godinu dana i posvetiti se eksperimentima u dizajnu, te se nakon toga vratiti poslu intenzivnije nego prije.

Moji heroji

Sagmeister tvrdi da je u životu naučio 20-ak stvari, iako mi ozbiljno mislimo da je naučio i više, koje je uobličio u maksime i objavio na mjestima koja su inače rezervirana za oglase: na jumbo-plakatima, projekcijama, light-boxovima, u časopisima, godišnjim izvješćima.

Radio si s Tiborom Kalmanom, kojega nazivaš svojim herojem. Reci kako je rad s njim utjecao na tebe i što si naučio od njega u kreativnom i poslovnom smislu?

Kada sam otvorio svoj studio i tražio savjet, Tibor mi je rekao: “Najteža stvar je prokljuviti kako održati studio malim. Ako možeš to naučiti, sve ostalo je lako”. Poslušao sam ga – i to je bila fantastična odluka. Radio sam u jako velikim studijima, kao što je Leo Burnett (u Hong Kongu), no samo u rijetkim prilikama, kada je autorski tim bio sastavljen od dvoje ili troje ljudi, uspjelo im je napraviti dobar posao. Iz mog osobnog iskustva, šansa da mali dizajnerski studio napravi bolji posao sa stajališta kvalitete mnogo je veća nego da to učini golemi studio. Tako da mi je još uvijek zagonetka zašto se klijenti odlučuju raditi s velikim studijima.

Što se tiče kreativnog utjecaja, rekao bih da smo Tibor i ja više slično razmišljali nego što je on utjecao na mene, no sa strateške strane pomogao mi je neizmjerno; navest ću primjer kada sam odlazio u Hong Kong, a Tibor mi je rekao, znajući da ću zaraditi puno novca: “Nemoj ići tamo i potrošiti sve proklete novce koje zaradiš jer ćeš ostati marketinška kurva do kraja života”. I to se ispostavilo tako nevjerojatno istinitim. Svi moji kolege koji su odmah počeli kupovati skupe aute i otmjene stanove – još uvijek rade u agencijama; i dok su neki zadovoljni s tim, rekao bih da su oni koji su bili ambiciozni i željeli raditi kvalitetno – prilično frustrirani.

U svojoj knjizi napisao si da umjesto da odustaneš od grafičkog dizajna – želiš ga pokušati iznova osmisliti za sebe. Jesi li ikada ozbiljno razmišljao o odustajanju od dizajna i zašto?

Na početku godine u kojoj nisam radio s klijentima, prvih mjesec-dva intenzivno sam razmišljao o tome kako želim postati redatelj. To mi se činilo izuzetno interesantnim jer obožavam filmove. Postoji izreka koja kaže da je dugometražni igrani film katedrala dvadesetog stoljeća – i u tome sigurno ima istine. Gotovo sam osam tjedana planirao kako ću to učiniti, sastavio financijski plan, i izračunao da bi mi trebalo barem deset godina da mogu naučiti filmski jezik do te mjere kojom bi bio zadovoljan. Tada sam zaključio da bih se trebao vratiti jeziku grafičkog dizajna koji poznajem i pokušati ga ponovno osmisliti za sebe.

Koji su tvoji najdraži filmovi i jesu li neki od njih utjecali na tvoj rad?

Rekao bih da je Martin Scorcese izuzetno utjecao na moj rad preko intervjua koji sam pročitao. Studirao sam u Austriji i radio kazališne plakate za avangardno kazalište (Schauspielhaus Teatar) u kojem su režiseri bazirali sve na inovaciji, radu koji je kreativan. Moji prijatelji iz Beča nisu režirali zbog publike, nego da impresioniraju druge režisere – u biti samo su težili za tim da ih prijatelji potapšaju po leđima i kažu: “Oho, to si stvarno super napravio!”, a zaboravili su temeljnu svrhu kazališta, a to je publika.

Čim sam došao u New York pročitao sam veliki intervju s Scorceseom u New York Timesu, koji je govorio upravo suprotno – svaka odluka, ali baš svaka koju je donio radeći na filmu – bila je tu zbog publike; i nikada se nije postavilo pitanje je li upotrijebljeno nešto što nije potpuna inovacija – ako je to bilo potrebno da bi publika razumjela o čemu se radi. Od tada moj studio uzima svoju publiku jako ozbiljno, i izuzetno nam je važno da ono što dizajniramo zaista prenosi poruku publici.

Ako bih trebao izdvojiti jedan film koji mi je najdraži, to bi vjerojatno bila “Magnolija”. S jedne strane – jer me potpuno oduševila, a sa druge jer je potpomogla mojoj odluci da se držim grafičkog dizajna – jer ju je tada 28-godišnji redatelj napravio s takvom nevjerojatnom vještinom i umijećem da je to bilo gotovo frustrirajuće.

Umjetnost protiv dizajna

U tvojim radovima može se primijetiti koncepcijski pristup, vizualne forme i utjecaji koji su inače karakteristični za umjetnički izričaj. Možeš li mi reći kakvo je tvoje stajalište prema vječnoj raspravi “umjetnost versus dizajn”?

Kao konzument i promatrač suvremene umjetnosti i dizajna nikad si ne postavljam pitanje je li nešto umjetnost ili dizajn, nego je li dobro ili loše, je li me to djelo na neki način uspjelo dirnuti, emocionalno utjecati na mene. U proteklih tridesetak godina mnogo je umjetnika koji su se približili mediju dizajna, ali i dizajnera koji su prešli u područje suvremene umjetnosti. Moja najdraža definicija razlike između toga dvoga jest rečenica Donalda Judda, koji kaže da dizajn mora funkcionirati, a umjetnost ne mora, svodeći to na razliku u funkcionalnosti.

Reci nam nešto više o svom novom projektu: kako si odlučio javno objaviti svoje osobne rečenice iz dnevnika i koji je bio razlog za smještanje svake izjave u određeni kontekst?

“Things I Have Learned…” odlučio sam prikazati na otvorenom, na billboardima i u časopisima, jer kao dizajner radim za široku publiku i mnogo sam zadovoljniji kada se stvari zbivaju među ljudima, a ne u muzejima, koji većinom ne predstavljaju dio života ljudi. Rečenice koje sam zapisao u dnevniku odabrao sam prema kontekstu, na primjer za modnu brošuru odabrao sam rečenicu: “Material luxuries are best enjoyed in small doses”, jer je to maksima koju moda gotovo nikada ne koristi i u opoziciji je s njihovim stavom. Rečenicu “Thinking life will be better in the future is stupid. I have to live now” iskoristio sam za plakate za School of Visual Art, čija je kampanja do tada bila potpuno suprotna i isticala: Studirajte umjetnost i vaš će život biti bolji – premisu koju sam smatrao dosta upitnom.

Jedna od tvojih poznatih izjava je “Having guts always worked for me”. Možeš li nam reći tri stvari koje si učinio u životu – a za koje je trebalo imati najviše hrabrosti?

Godina dana bez klijenata na vrhu karijere, što mi se isprva činilo kao vrlo neprofesionalna odluka, ali se na kraju ispostavilo kao izvrsna… I da, mislim da mi je za svaku djevojku koju sam pozvao van trebalo hrabrosti. Ja nisam tip muškarca koji lako priđe djevojci i počne pričati. Nije da je svaki put upalilo, ali čak i kad nije – uvijek mi je bilo drago da sam pokušao, nikad nisam požalio. A treća… vrlo sitne stvari koje mi se događaju svakodnevno, stvari koje odgađam, ali kada ih počnem propitivati – jednostavno se riješe.

U zadnjih nekoliko desetljeća stvaranje vizualnog zagađenja izuzetno je uznapredovalo. Što misliš, kako socijalno angažirani dizajner treba djelovati po tom pitanju?

Čudno je što se vizualno zagađenje toliko malo spominje u diskusiji o općem zagađenju. Dizajneri koji kreiraju stvari koje zagađuju – ambalažu koja nije potrebna ili služi samo da bi se proizvod bolje prodao, puneći vizualni krajolik nepotrebnim oglasima – rade loš posao, zasigurno. Marco Serpa, kralj oglašavanja u São Paulu, gradu koji je 2006. zabranio billboarde, rekao mi je nedavno da smatra da je ta odluka iznimno pozitivno utjecala na grad, čineći ga ljepšim – pa ako to kaže on koji je mnogo zarađivao na kreiranju billboarda, onda to puno govori.

Za kraj nam reci je li istina da se seliš na Bali?

Zadnju godinu bez klijenata proveo sam u New Yorku te sam odlučio to ponavljati svakih sedam godina. Budući da želim da ovaj put sve bude potpuno drukčije, odlučio sam otići na Bali, koji je potpuni antipod New Yorku.

(Dora Budor i Maja Čule, Plan B 10)

Vrijeme kruga: sedam minuta i 50 sekunda. Staza: Nürburgring Nordschleife. Automobil: redizajnirani porsche 911 (kodne oznake 997) carrera s PDK mjenjačem s dvije spojke i 3,8-litrenim bokser-motorom koji razvija 385 konja te ima ugrađeno izravno ubrizgavanje goriva. Model je prije redizajna (također kodne oznake 997, šesta generacija 911-ice) prošao najtežu trkaću stazu na svijetu za točno osam minuta prije četiri godine.

Porscheu su trebale četiri godine da ponovno doradi svoj najpoznatiji proizvod (koji je, uz dužno poštovanje svim ferraristima, sinonim za sportski automobil) te potvrdi da je tvrtka koja se tvrdoglavo drži svojih principa i stalno evoluira. Ona će ga odvesti prema dizelskom motoru (koji, sada je već neupitno, stiže u Cayenne), ali i natrag prema hibridima. Naime, cayenne i buduća limuzina panamera bit će dostupni kao hibridi. Donosimo kraći napis o ljudima, mjestima i obiteljima koji su obilježili ovog najvećeg proizvođača sportskih automobila – koji je pak svima nama uljepšao i olakšao život za upravljačem.

Porsche – obiteljsko stablo:

1. Ferdinand Porsche (1875.-1951.)
Iako je osnovao tvrtku, sportski automobili koje ona proizvodi imali su malo veze s njim. Proizvodnja modela 356, koji je kreirao njegov sin, počela je tri godine prije nego što je umro; tada je već bio lošeg zdravlja. Kao izvanredan inženjer – te kao i većina uglednih Nijemca između dva svjetska rata – bio je povezan s Hitlerom. Bez obzira na to što nikad nije bio član Nacionalsocijalističke stranke, Hitler je toliko cijenio njegova dostignuća u konstruiranju automobila – porsche-lohner hybrid! (1905. godine), trkaći bolidi auto uniona s V16 motorima – da je upravo njemu povjerio posao konstruiranja automobila koji će motorizirati Njemačku (a kasnije i ostatak svijeta), originalne Volkswagenove bube. Veze Porschea i VW-a, dakle, sežu još u same početke obje tvrtke. Taj ga je posao koštao zdravlja, jer ga je Francuska (zajedno sa zetom Antonom Piechom) nakon rata zatvorila, tražeći da u njoj otvori tvornicu bube, kao reparaciju za njemačke ratne zločine.

2. Ferdinand Anton Ernst “Ferry” Porsche  (1909.-1998.)
Nakon Drugoga svjetskog rata postavio je Porsche na temelje na kojima tvrtka i danas stoji. Osim kreiranja 356-ice, te nakon toga 911-ice (“Napravio sam je jer nisam nigdje mogao naći dovoljno dobar sportski automobil.”), najpametniji potez bila mu je veza s Volkswagenom. To je obitelji Porsche odmah donijelo vrlo unosno pravo na distribuciju automobila Volkswagen grupe u Austriji. No s vremenom se posao širio, pa je tako obitelj Porsche danas glavni distributer Volkswagena u Austriji, Sloveniji, BiH, Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj (naš zastupnik je PZ Auto, prva dva slova skraćenica su od Porsche i Zubak). Dakle, kada danas kupite škodu octaviju u npr. Slavonskome Brodu, indirektno ulažete u Porsche.

3. Louise Porsche  (1904.-1999.)
Nije značajno sudjelovala u obiteljskom poslu, no njezin je sin (iz braka s bečkim odvjetnikom Antonom Piechom), Ferdinand Piech, trenutačno najmoćniji čovjek europske automobilske industrije – predsjednik nadzornog odbora Volkswagena.

4. Ferdinand Alexander “Butzi” Porsche  (1935.-)
Dizajnirao 911. Sasvim dovoljno. No, nakon restrukturiranja tvrtke pokrenuo Porsche Design (www.porsche-design.com), jednu od najznačajnijih tvrtki koje se bave tim poslom u Europi. Izrađuju sve i svašta, od sunčanih naočala do kuhinja, pri čemu cijena kuhinje iznosi oko 120.000 eura.

5. Gerhard Porsche  (1938.-)
Značajni dioničar Porschea – otkako je spojio svoj vlasnički udio s udjelom svoga brata Butzija i sestre Ferdinanda Piecha, Louise – dajući tako obitelji Porsche premoć nad Piechovima.

6. Hans-Peter Porsche  (1940.-)
Jedan od glavnih menadžera u Porscheu do 1970. godine (kad se obitelj ostavila upravnih funkcija u tvrtki), a nakon toga organizacijski mag, koji je pomogao bratu Butziju u podizanju Porsche Designa.

7. Wolfgang Porsche   (1944.-)
Predsjednik nadzornog odbora Porschea, upravitelj dioničarskim udjelom obitelji Porsche, uskoro će postati član nadzornog odbora Volkswagena, prijatelj glavnog direktora Porschea Wendelina Wiedekinga, kojega je doveo njegov bratić Ferdinand Piech, a s kojim je Wiedeking posljednjih godinu dana u zavadi.

8. Ferdinand Piech
Unuk Ferdinanda Porschea s drugim prezimenom, stravičan control freak, makijavelist najvećeg tipa, briljantan inženjer i osoba koja cijeli život pokušava steći kontrolu nad Porscheom, na ovaj ili onaj način. Iako nema (a kako sada stvari stoje – nikada neće niti imati) kontrolni paket dionica Porschea, donedavno je njegov čovjek (Wendelin Wiedeking) bio na mjestu glavnog direktora tvrtke – no ljubav među njima pukla je zbog prevelikog upletanja Piecha u Wiedekingov posao. Kao inženjer bio je dio projektnog tima originalne 911-ice, možda najljepšeg i zasigurno najopakijeg trkaćeg automobila svih vremena – porschea 917, te audija quattro. Kao glavni direktor Volkswagena kupio je Lamborghini, Bentley i Bugatti, te osobno insistirao na konstruiranju bugatti veyrona. Ima 71 godinu, želi natjerati obitelj Porsche da kupi Volkswagen grupu, a potom od nje napraviti najvećeg svjetskog proizvođača automobila. Kontrolira udio obitelji Piech, koji je manji od udjela obitelji Porsche.

Struktura kompanije Porsche: obiteljski posao

50% obitelji Piech i Porsche (ne zna se koja obitelj ima veći udio jedino je poznato da Porscheovi kontroliraju više)

25% privatni investitori

25% institucionalni investitori

Osobe koje su obilježile Porsche

Wendelin Wiedeking, glavni direktor tvrtke

Nije član obitelji Porsche (ni Piech), no držimo kako bi ga i jedni i drugi rado usvojili. Postao je glavni direktor tvrtke 1993. godine, kada je imao 40 godina. Porsche je tada imao žiro-račun na kojem se svake godine gomilalo 130 milijuna maraka gubitaka, a godišnja proizvodnja iznosila je 14.000 primjeraka automobila. Tijekom njegove vladavine uvedeni su boxster, cayenne i cayman, uskoro stiže i panamera, a tvrtka zarađuje toliko da je prošle godine povećala svoj udio u Volkswagenu s 21 na 33 posto, uz 100.000 proizvedenih automobila. Usporedo s tim, Wiedeking je počeo s procesom skupljanja 10 milijardi eura od investicijskih banaka, koliko će mu trebati kako bi kupio dodatnih 22 posto i učinio Porsche vlasnikom Volkswagena.

Walter Rohrl, test-vozač

Od njegovih titula za upravljačem trkaćih automobila dovoljno je reći da je dvaput bio pobjednik Svjetskog prvenstva u reliju. Prvu pobjedu ostvario je u audiju quattro, koji je bio projekt Piecha. On ga je polako počeo gurati u Porsche, s kojim surađuje od 1980., a službeno mjesto starijeg test-vozača ima tijekom posljednjih dvadeset godina. Svi porschei proizvedeni u tom vremenu prošli su kroz njegove ruke, te je on osobno odgovoran za fino ugađanje voznih osobina vozila.

James Dean, glumac

Jedna od ikona pop-kulture skončala je život u porscheu 550 RS spyderu i tako od njega napravila drugu ikonu pop-kulture. James Dean bio je ljubitelj automobila i utrka. Dana 30. rujna 1955. godine krenuo je s trkaćom izvedbom svog porschea na utrku u Salinas po cesti 46. Na njega je naletio student Donald Turnupseed. Dean je poginuo u svom automobilu, kojega je za života od milja zvao Little Bastard.

Jerry Seinfeld, komičar

Jedan od najvećih ljubitelja porschea na svijetu – ima ih više od 40, a od te kolekcije tri primjerka drži u garaži na Manhattnu, na čije je preuređenje potrošio milijun dolara. Istu je svotu dao za posljednji proizvedeni primjerak modela 911 carrera 4S (serija 993), i to 1998. godine.

Mjesta koja su obilježila porsche:

Le Mans, Francuska - lokacija na kojoj se održava najslavnija 24-satna utrka izdržljivosti na svijetu, mjesto je najvećih Porscheovih uspjeha. Tvrtka ukupno ima 16 pobjeda (drugi je Ferrari s devet), a cjelokupno znanje koje je ondje stjecala – primjenjivala je na cestovne automobile. Jedina je (uz Ford) pobijedila dvije godine zaredom s istom šasijom (956 – 1984. i 1985. godine), a na plakatu kojim su proslavljali uspjeh 1983. godine stajalo je: “Nobody’s perfect”. Te je godine, naime, Porsche osvojio “samo” devet od prvih deset mjesta; na devetom mjestu završio je sauber-BMW. Le Mans je odgovoran i za poziciju ključa za paljenje na svim porscheima, koja se nalazi s lijeve strane upravljača. Razlog – prilikom uskakanja u automobile prilikom starta vozači su mogli upaliti automobil i krenuti – desetinku brže od ostalih. Motor za carreru GT, istinski Porscheov superautomobil, stigao je ravno iz Porscheovog razvojnog odjela, bio je pripreman za 24 sata Le Mansa 2000., no te godine Porsche ipak nije nastupio sa svojom tvorničkom momčadi.

Nürburgring Nordschleife, Njemačka – 22 kilometra duga staza koju je zbog njezine zahtjevne konfiguracije uvjetovane terenom u Alpama vozač Formule 1 Jackie Stewart prozvao “Zelenim paklom”, mjesto je na kojem se svaki porsche kali prije nego što izađe u javnost. Najbrži serijski automobil homologiran za cestovnu upotrebu prošao je stazu za sedam minuta i dvadeset i osam sekundi. Riječ je o porscheu carrera GT, za čijim je upravljačem bio Walter Rohrl.

Mexico – Najopasnija cestovna utrka na svijetu, Carrera Panamericana, bila je duga 3.300 kilometara i održavala se od 1950. do 1955. godine. Premda ranije nije pobijedio u generalnom poretku, pobjeda modela 550 RS spyder dokazala je vrijednost Porschea sjevernoameričkom tržištu, pa je odlučeno da se neke 911-ice nazovu carrera.

Palermo, Italija – Targa Florio također je bila izazovna i opasna cestovna utrka, a Porsche je na njoj osvojio 11 naslova. Tome su u čast polukabrioletske izvedbe 911 nazvane targa, što se zadržalo i do danas.

Što je Porsche učinio za nas:

Izmislio je mjenjač sa sinhronima na modelu 356, što je svima nama omogućilo da izmjene stupnjeva prijenosa na ručnom mjenjaču obavljamo bez dvostrukog pritiskanja papučice mjenjača, uz istovremeno dodavanje gasa. Mislite da to nije velika stvar? Pokušajte voziti neki automobil bez sinhrona…

Izmislio je mjenjač s dvije spojke, prvi put viđen na trkaćem modelu 956. Isti je usavršio Volkswagen, u svojoj ponudi (pod raznim imenima) nude ga i svi značajniji proizvođači automobila, te se čini kako će kroz desetak godina upravo ovaj mjenjač biti dominantan. Nema papučicu spojke (tako da omogućuje udobnu vožnju kroz gradske gužve), štedi gorivo (do 15 posto u odnosu na standardne mjenjače), a na otvorenoj cesti omogućava izmjene kao da je riječ o ručnom mjenjaču.

Prvi je uveo prekidač brisača putem male poluge smještene na upravljaču; prije se nalazio na raznim mjestima u automobilu.

Što je Porsche učinio za druge proizvođače automobila:

Mercedes – proizvodnja modela 500E (serija W124)

Audi – Proizvodnja modela avant RS2

Seat – proizvodnja motora za prvu generaciju seat ibize

Studebaker – razvoj modela studebaker Z-87 (Porscheova oznaka typ 547)

Opel – razvoj zafire iz koncepta u serijski model

911 je najuspješniji trkaći automobil u povijesti, nastao na osnovi serijskog (touring) automobila – osvojio je više od 15.000 pobjeda.

(Goran Vuzem, Plan B 10/11)

Charles Seife: “Nula: biografija opasne ideje”
Tko bi rekao da jedna obična nula može imati knjigu?! Ali, tako je, danas je svatko slavan i opjevan, pa i ova ništica. Samo što se – za razliku od brojnih bezvrijednih lica žednih slave – za ovu brojku ipak ne bi moglo reći da je nitko i ništa. Nula je odigrala značajnu ulogu u povijesti civilizacije i tako zaslužila da se o njoj piše. Bila je zabranjivana i obožavana, a danas se bez nje ne može. Charles Seife, američki matematičar i novinar časopisa Science, otkriva nam njezin paradoks i značaj te što je sve predstavljala brojnim učenjacima i zanesenjacima koji su cijeli život pokušavali razumjeti jednu nulu.
Gdje: Knjižara Ljevak, www.naklada-ljevak.hr
Koliko: 135 kn

Slavoj Žižek: “Pervertitov vodič kroz film”
Istoimeni dokumentarac (koji smo prošle godine imali prilike gledati u Motovunu) i ova knjiga (koja je ove godine izašla u hrvatskom prijevodu), nezaobilazni su za sve ljubitelje filma. Žižek nam otkriva što nam filmovi mogu reći o nama samima, a saznat ćete i zašto Hitchcockove ptice napadaju, zašto je fantazija esencijalna u seksualnim odnosima ljudi, zašto je iluzija realnija od stvarnosti – te dobiti odgovore i na mnoga druga pitanja i potpitanja koje Žižek nudi kroz primjere iz kinematografije.
Gdje: www.superknjizara.hr
Koliko: 140 kn

Mark Kurlansky: “1968. – godina koja je uzdrmala svijet”
Ove se godine obilježava obljetnica revolucionarne 1968. godine. Praško proljeće, ubojstvo Martina Luthera Kinga, Black Power, studentski prosvjedi diljem svijeta, uzlet ženskog pokreta i pokreta protiv rata u Vijetnamu, te sveprisutni seks, droge i rock’n'roll, bili su, kaže Kurlansky, prijelomni u oblikovanju svijeta u kojem danas živimo. Knjiga na pristupačan i zanimljiv način daje pregled političkih, društvenih i kulturnih zbivanja i prevrata u jednoj od najburnijih godina prošloga stoljeća.
Gdje: Knjižara Ljevak, www.naklada-ljevak.hr
Koliko: 189 kn

Elijah Wald: “Narcocorrido: putovanje u glazbu oružja, droge i gerile”
Spoj staromodne, seoske glazbe u stilu polki i valcera u harmonikaškoj izvedbi te grubih stihova koji govore o dilerima droge, ubojstvima i banditima – moguć je samo u Meksiku. Ime mu je narcocorrido, a ako ćemo biti romantični, opisat ćemo taj glazbeni stil kao balade o trgovini drogom. Ne bi zapravo trebalo čuditi da u zemlji koja je rastrgana suprotnostima – u nimalo priprostom i idealiziranom Meksiku iz telenovela – gdje većina očajnika raj zamišlja kao ilegalan posao za minimalnu plaću u SAD-u i gdje je bijeg svakodnevica - postoji glazba koja je istovremeno nježna i gruba, baš poput fotografije s naslovnice, na kojoj djevojčica u bijeloj haljini i s bijelom mašnom u kosi u rukama drži oružje, a na licu joj lebdi osmijeh…
Gdje: www.superknjizara.hr
Koliko: 150 kn

Christopher Hitchens (ur.): “The Portable Atheist – Essential Readings for the Nonbeliever”
Albert Einstein, Salman Rushdie, Charles Darwin, Karl Marx, Mark Twain i Richard Dawkins – samo su neka imena čija su razmišljanja o ateizmu i agnosticizmu skupljena u ovoj pozamašnoj knjizi. Nije važno jeste li vjernik, nevjernik ili se jednostavno ne možete odlučiti; budite sigurni da vas ova knjiga neće ostaviti ravnodušnima. Ako očekujete kontroverzu, dobit ćete je, a možda stigne i prosvjetljenje.
Gdje: Algoritam
Koliko: 125 kn

Mirjana Polić-Bobić: “Rađanje hispanoameričkog svijeta”
Hispanoamerički svijet obuhvaća zemlje Sjeverne i Južne Amerike u kojima je španjolski jezik ili jedini nacionalni i službeni ili jedan od dva nacionalna i službena jezika. Ova nam knjiga daje sažet prikaz razvoja društva i kulture Hispanske Amerike od prvog Kolumbova putovanja 1492. godine do početka 20. stoljeća. Autorica je redovita profesorica španjolske i hispansko-američke književnosti i predstojnica Katedre za hispanske književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, i kao što je navedeno – knjiga je namijenjena primarno studentima hispanistike, ali i svima onima koje zanima šaroliki svijet američkog španjolskog govornog područja.
Gdje: Knjižara Ljevak, www.naklada-ljevak.hr
Koliko: 429 kn

Clive James: “Cultural amnesia – Necessary Memories From History and the Arts”
Ova knjižurina (koja itekako dobro može poslužiti u samoobrani ako vas netko napadne) neka je vrsta enciklopedije eseja o najznačajnijim osobama 20. stoljeća, ali i ranije. Intelektualci, umjetnici i mislioci, prema izboru autora, predstavljeni su od A do Z u esejima koji su manje biografije a više kulturološke studije ljudi, prostora i vremena. Osim o Jeanu-Paulu Sartreu, Jorgeu Luisu Borgesu, Terryju Gilliamu ili Adolfu Hitleru, između ostalih, možete čitati i o Dubravki Ugrešić, koja je opisana kao briljantna novinarka i aktivistica za ženska prava.
Gdje: Profil Megastore
Koliko: 149 kn

David Mitchell: “Atlas oblaka”
U nagrađivanom romanu cijenjenog britanskog autora kojega je časopis Time uvrstio na popis 100 najutjecajnijih osoba na svijetu, isprepleću se povijest i budućnost. Od dalekih pacifičkih otočja u 19. stoljeću pa do postapokaliptičkih Havaja u dalekoj budućnosti, kroz priču nas vodi šest likova, svaki u svojem vremenu i prostoru. Uz pregršt simbolike i dirljivih priča, Mitchell nas vodi na jedno dugo, zanimljivo i krajnje neobično putovanje kroz vjekove.
Gdje: Vuković&Runjić, www.dzepna.com
Koliko: 129 kn

Jack Dann & Gardner Dozois (ur.): “Dark Alchemy – Magical Tales from Masters of Modern Fantasy”
Ako u ovom trenutku razmišljate kako bi vam dobro došlo malo magije da uklonite vrućinu, onda je ovo prava knjiga za vas. Riječ je o zbirci sastavljenoj od 18 kratkih fantasy priča o čarobnjacima i vješticama. Činjenice da je jedan od urednika Gardner Dozois – jedan od najpoznatijih i nagrađivanijih SF urednika na svijetu, te da se među autorima nalaze istaknuta imena svjetskog SF-a i fantasyja - poput Neila Gaimana, Tada Williamsa, Nancy Kress, Terryja Bissona, Genea Wolfa i Orsona Scotta Carda – dovoljno govore same za sebe: knjiga se praktički preporučuje sama. Ima nečeg magičnog u tome…
Gdje: Profil Megastore
Koliko: 129 kn

Bill Bryson: “Shakespeare”
Velik dio Shakespeareova života – nepoznanica je povjesničarima književnosti. Ova kratka i zabavna biografija pokazuje kako je “veliki bard” bio opisivan kroz povijest, što se o njemu pisalo i pričalo, a ocrtava i Englesku i London toga doba. Također otkriva i neke zanimljive činjenice o Shakespeareu, kao npr. zašto je šest do sada pronađenih Shakespeareovih potpisa drugačije napisano i različito od današnjeg načina pisanja njegova imena. Nimalo suhoparno i sasvim zadovoljavajuće ljetno štivo.
Gdje: Planetopija, www.planetopija.hr
Koliko: 119 kn

Elizabeth Bear: “Hammered”, “Scardown”, “Worldwired”
Elizabeth Bear hvaljena je mlada američka spisateljica SF-a i fantasyja, a prvi dio trilogije koju vam preporučujemo – njezin je prvijenac. Protagonistica svih triju romana je pedesetogodišnja bivša vojnikinja Jenny Casey, koja je u borbama izgubila ruku i nogu pa ima kibernetičke nadomjeske. Ona živi u svijetu u kojem su najveće svjetske sile Kina i Kanada, gdje su korporacije i vlade usko povezane i gdje ljudi sve više pribjegavaju virtualnoj realnosti i nanotehnologiji jer je stvarnost krcata bandama, trgovinom droge i nasiljem. Odlično napisano – i čita se u jednom dahu.
Gdje: Profil Megastore
Koliko: svaka knjiga po 75 kn

Sam Gosling: “Snoop – What Your Stuff Says About You”
Psiholog Sam Gosling proveo je deset godina proučavajući kako sve ljudi projiciraju sami sebe. Što o nama govore naše spavaće sobe i kupaonice, radni stolovi, odjeća, automobili, sitnice poslagane po ormarima i slike na zidovima – htjeli mi to ili ne. U ovoj biste knjizi mogli naći zanimljive i iznenađujuće odgovore na ova pitanja, ali i saznati kako ljudi uopće stvaraju vlastite osobnosti, kako nas drugi doživljavaju i kako mi interpretiramo svijet oko sebe. A sve to uz pomoć nekoliko keramičkih figurica koje nam je ostavila naša baka…
Gdje: Algoritam, www.algoritam.hr
Koliko: 150 kn

Andrija Škare: “S više mlijeka, molim”
Ova se knjiga nalazi u srednje teškoj kategoriji jer ćete, čitajući je, osjetiti potrebu da kročite usijanim asfaltom u potrazi za mitskim kavanama i birtijama opisanima u njoj. Andrija je dobro prostudirao tematiku o kojoj piše: nasjedio se u birtijama, napijao se kava, nagledao je javnih WC-a i šankerica, pa čak već o svemu pisao na svome blogu. Naposljetku se odlučio unovčiti svoje poznavanje gradskih okupljališta – kako onih “najnižih”, jutarnjih cugera žestica, tako i onih “najviših”, špicera i kavnih elitista. Kafić nije samo kafić, a ova knjiga nije za držanje na polici.
Gdje: www.celeber.hr
Koliko: 59 kn

Isabel Allende: “Afrodita – priče, recepti i drugi afrodizijaci”
Već bi vas sam naslov trebao ponukati – ako već nije – da nabavite ovu prekrasno ilustriranu i opremljenu knjigu. Najjednostavnije bi je se moglo opisati kao knjigu o ljubavi, erotici i hrani, ali ona je mnogo više, zahvaljujući autoričinom spisateljskom umijeću. Rečenicama koje pršte od radosti i zaigranosti Allende nas uvlači u svoj život, opušta nas i zavodi svojim pričama o neobičnim jelima i neobičnim rođacima, receptima, afrodizijacima i svijetom u tanjuru. Svatko će ovdje naći nešto za sebe – od zaigranih ljubavnika, pa do preplašenih muškaraca i melankoličnih žena, kojima je knjiga posvećena.
Gdje: Vuković & Runjić, www.dzepna.com
Koliko: 179 kn

Gabriel García Márquez: “Kronika najavljene smrti”
Kao što sam naslov kaže, ovo je priča o smrti za koju od prvih stranica znamo da će se dogoditi na kraju romana. Samo vrhunski majstor pera poput Garcíje Márqueza može na samoj naslovnici otkriti kraj romana, a ipak ga učiniti zanimljivim i napetim štivom koje se ne ispušta iz ruku. Osebujnost autorova stila, njegovo majstorsko cikličko pripovijedanje u kojem nas ni u jednom trenutku ne zagubi ili povede krivim smjerom, njegovi likovi koji oživljavaju pred našim očima, garantiraju da ćete ovaj kratki roman od samo devedesetak stranica poželjeti čitati ispočetka čim dovršite posljednju rečenicu.
Gdje: V.B.Z., www.vbz.hr
Koliko: 68 kn

Oscar Wilde: “The complete short stories of Oscar Wilde”
Teško je naći osobu koja nije oduševljena Wildeovim pisanjem, ili barem citatima punima dosjetki i cinizma. Ova zbirka kratkih priča zasigurno vas neće razočarati ako vam na sam spomen britkoga jezika i humora rastu zazubice. Ne samo da je riječ o vrhunskom pripovjedaču koji s lakoćom skače sa stila na stil i s teme na temu, već se radi i o pričama koje će vas zabaviti i ostaviti vas da razmišljate o njima još dugo nakon čitanja. Topla preporuka za tople dane.
Gdje: Algoritam
Koliko: 70 kn

Laura Esquivel: “Kao voda za čokoladu”
Na ovim vrućinama kao da najbolje pašu knjige s okusom i mirisom Karipskoga mora i egzotičnih zemalja. A ako u smjesu ubacimo i čokoladu, čili-papričice i šaku začina, dobit ćemo prekrasan i uzbudljiv roman o ljubavnim i rodbinskim vezama, promatranima kroz želudac. Ima nešto u latinoameričkim autoricama koje putene strasti ne mogu odvojiti od senzualnosti kuhinja, a ako se tome pribroji i magijski realizam, koji Esquivel ne skrivajući obožava, dobit ćemo recepturu – ne za predjelo, ne za glavno jelo, nego – za desert nad desertima!
Gdje: Algoritam, www.algoritam.hr
Koliko: 29 kn

Jon Butler i Bruno Vincent: “Imaju li mravi anuse? I još 100 prokleto besmislenih pitanja”
Postoji jedna igra koju vjerojatno igraju samo pomaknute osobe, koja se igra s Klaićevim “Rječnikom stranih riječi”. Jedna osoba u rječniku pronađe neku riječ za koju pretpostavlja da ostali igrači ne znaju što znači – i onda oni moraju napisati najnebuloznije i najbedastije moguće objašnjenje te riječi. Onaj tko je najdalji od stvarnog značenja je pobjednik. Ova je knjiga sastavljena od sličnih tekstova, samo što je riječ o rubrici Pitanja i odgovori britanskog časopisa “Stari blesan”. Ne zna se što je blesavije i smješnije: pitanja ili odgovori. Urnebesno i pomaknuto.
Gdje: Knjižara Ljevak, www.naklada-ljevak.hr
Koliko: 120 kn

Emilio Calderón: “Stvoriteljeva karta”
Riječ je o fantastičnom povijesnom romanu koji se odvija u Mussolinijevom Rimu, a osim intrigantne priče donosi i podrobnu analizu tog povijesnog razdoblja. Stvoriteljeva karta iz naslova tajanstveni je predmet u koji je ucrtan plan Božjeg stvaranja svijeta. Karte se žarko žele domoći nacisti, uvijek žedni mističnih moći, a u tome će ih pokušati zaustaviti troje španjolskih izbjeglica upletenih u ljubavni trokut. Napetosti i intriga u ovome romanu neće nedostajati, pa stoga pripazite da na plaži s vremena na vrijeme ne zaboravite uskočiti u more.
Gdje: www.fraktura.hr
Koliko: 139 kn

Akif Pirincci: “Felidae”
Za jedan doista neobičan krimić pobrinuo se ovaj turski pisac s adresom u Njemačkoj. Krimić je, zapravo, najobičniji krimić, neobični su samo njegovi protagonisti: krznati, dugorepi, frktavi mačci i mačke! Glavni je junak mačak Francis, koji se sa svojim vlasnikom doselio u novi kvart. Nije trebalo dugo Francisu da se zaljubi, ali ni da otkrije čudna događanja u svojem susjedstvu. Uz mnogo humora i zanimljivih preokreta Francis će vam otkriti pravu istinu o mačkama.
Gdje: Algoritam, www.algoritam.hr
Koliko: 85 kn

Sara Gruen: “Voda za slonove”
Jeste li se ikada pitali kako bi to bilo kad biste mogli pobjeći sa cirkusom i maknuti se barem na nekoliko tjedana od svakodnevice, problema i obaveza? Naravno, dobra stara kaže da treba paziti što se želi, jer bi se to moglo i ostvariti – a upravo se to dogodilo Jacobu Jankowskom, protagonistu ovoga romana. Uz uobičajeni sijaset cirkuskih čudaka, važnu će ulogu u romanu odigrati i slonica Rosie, a stranice će se okretati same od sebe dok – barem ovako, u mislima – bježite u drugi svijet.
Gdje: Algoritam, www.algoritam.hr
Koliko: 129 kn

(Irena Rašeta, Plan B 10/11)

Dr. Dubravka Miljković, Učiteljski fakultet u Zagrebu

- Zaljubljenost je dobar alibi za sve one gluposti što ih počinimo kad nam u glavu nahrupe hormoni. S obzirom na to da je, prema nekim istraživanjima, čak 90 posto zaljubljenosti samo seksualna želja, moguće je da nas priroda time potiče na razmnožavanje. No, zaljubljuju se i oni jako mladi i oni jako stari, dakle oni kojima razmnožavanje još nije ili više nije na pameti. Neki se zaljube više puta u životu, neki nijednom, pa i to otežava odgovor na pitanje – zašto uopće. Gledajući dugoročno, najvažnija funkcija zaljubljenosti je u stvaranju privrženosti i povezanosti, nužne za postizanje više, tj. partnerske razine odnosa. U početnoj fazi odnosa smanjena je uračunljivost korisna da bi se stvorila bliskost nužna za nastavak veze.

• Kako je nastao svemir?
Dr. Krešimir Kumerički, Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu:

- Nažalost, znanost zasad nema odgovor na to pitanje. Razvoj svemira sve tamo negdje od prve tisućinke sekunde nakon Velikog praska pa do danas – razumijemo dosta dobro. Tako prilično pouzdano znamo kako se svemir tijekom svojih 13,7 milijardi godina širio i hladio te kako su nastajali kemijski elementi, galaktike, zvijezde i planeti. No onaj prvi djelić sekunde, uključujući sam trenutak stvaranja, sasvim je u domeni spekulativnih ideja, od kojih nijedna nije šire prihvaćena.

• Od čega se sastoji svemir?
Dr. Tome Antičić, Institut “Ruđer Bošković”, Zagreb:

- “Nemamo pojma!” – bio bi najtočniji odgovor na pitanje od čega se sastoji svemir. Naime, Zemlja, zvijezde, zapravo svi atomi kao takvi, s njihovim protonima, neutronima i elektronima, čine samo oko četiri posto svijeta oko nas. Ostalih 96 posto svemira potpuno je nevidljivo svim postojećim metodama izravne detekcije i sastoji se od tamne tvari i tamne energije.

Tamna tvar indiretno je otkrivena kada se uvidjelo da se rotacije galaktika ne mogu objasniti samo sastavom atoma. Daljna proučavanja potvrdila su da ona čini čak 22 posto svemira. Međutim, što je tamna tvar – točno se ne zna. Novi kopernikanski obrat dogodio se u posljednjih desetak godina, kada su opažanja kao što su eksplozije udaljenih zvijezda upozorila na to da 74 posto svemira čini tamna energija, koja čak i ubrzava svemir.

• Je li moguć put kroz vrijeme?
Dr. Predrag Prester, Sveučilište u Rijeci:

- U Einsteinovoj općoj teoriji relativnosti, u kojoj se gravitacija opisuje kao zakrivljenje prostora i vremena, pronađena su rješenja u kojima postoje petlje vremenskog tipa, odnosno vrijeme je tako zakrivljeno da omogućuje povratak u prošlost ili pak odlazak u budućnost. Mogućnost povratka u prošlost naizgled može dovesti do brojnih paradoksa, npr. omogućuje nekom da ubije svoje roditelje prije nego što su ga rodili. Dodatni problem je u tome što je za ovakvu vrstu vremeplova potrebna tzv. “egzotična materija”, kakvu naizgled ne nalazimo u svijetu oko nas. Ipak, pokazalo se da kvantna fizika može ponuditi rješenje za obje vrste problema, no opet unosi i neke nove nedoumice. Za točniji odgovor na ovo pitanje morat ćemo doseći puno bolje razumijevanje kvantne fizike i njene veze sa strukturom prostora i vremena.

• Možemo li živjeti 150 godina?
Dr.  Đurđica Ugarković, Institut “Ruđer Bošković”, Zagreb:

- Starenje naših stanica, odnosno cijelog organizma, programirano je i ima biološki uzrok. Naime, svaki kromosom sadržava linearnu molekulu DNK, čiji se krajevi pod imenom telomere pri svakoj staničnoj diobi skraćuju, a kad se skrate do određene dužine – stanica se više ne može dijeliti. Da bi se produljio životni vijek, potrebno je usporiti skraćivanje telomera i tako omogućiti stanicama da se duže dijele i zadrže funkciju. To se može napraviti aktivacijom enzima telomeraze, koji ima sposobnost produžavanja telomera. Prošle godine objavljeno je okriće aktivatora telomeraze, prirodne molekule izolirane iz biljke astragalus. Ta se molekula pokazala učinkovitom u usporavanju staničnog starenja, a i rezultati kliničkih pokusa ohrabrujući su. Dakle, ima nade da ćemo usporiti biološki sat, pa se čak predviđa da bi se naš životni vijek mogao produljiti i do 400 godina.

• Postoji li inteligentan život u svemiru?
Mr. Vladimir Ivković, Sveučilište u Houstonu:

- Potraga za životom drugdje u svemiru prestala je biti marginalno pseudo-znanstveno pitanje i postala znanstveni mainstream. Tomu su prethodila značajna znanstvena otkrića tijekom posljednjih 13 godina. Potvrđeno je postojanje planeta izvan Sunčevog sustava – plinovitih divova, ali i onih sličnih Zemlji po veličini i sastavu tla (npr. Gliese 581c), jednostavnih organskih molekula (aldehida) u svemirskim maglicama, na površini nebeskih tijela poput Saturnova mjeseca Titana, postojanje u prošlosti slanog mora na Marsu itd.

Koristeći život kakav poznajemo na Zemlji i njegov evolucijski put kao modele mogućeg razvoja života drugdje u svemiru, suvremena se znanost egzobiologije približila odgovoru na ovo prastaro pitanje. Uz otkriće planeta sličnih Zemlji i izvan Sunčevog sustava, sve je više znanstvenih dokaza u korist argumenta da život nije jedinstven zemaljski fenomen.

• Hoće li ljudi naseliti druge planete?
Dr. Bojan Pečnik, Sveučilište u Splitu:

- Znanstvenici danas otkrivaju nove planete i izvan Sunčeva sustava, aeronautička tehnologija napreduje, geopolitička situacija se mijenja ulaskom Kine u svemirsku utrku, a postajemo i bolno svjesni ograničenosti resursa na Zemlji. Samo je pitanje vremena kada će ljudi izaći iz svoje kolijevke, Zemlje. Najprije kroz istraživačke stanice na Mjesecu i Marsu, pa kroz industrijsku eksploataciju asteroidnog pojasa, a zatim i kroz kolonizaciju Marsa.

• Što bismo mogli učiniti kad bismo otkrili da će na Zemlju pasti opasni asteroid?
Korado Korlević, astronom, Višnjan:

- Kada je prije dvadesetak godina to pitanje bilo postavljeno Brianu Marsdenu, ravnatelju Centra za mala tijela pri sveučilištu Harvard, on je odgovorio: “Tajiti informaciju!”. Nije to bilo iz zlobe, nego zbog spoznaje da bi u slučaju puštanja te informacije u javnost – broj stradalih bio veći nego da se ona prešuti.
Mi trenutačno nismo u stanju otkriti svako tijelo koje nam se približava, premda njih vjerojatno ima više.

Dakle, kad bismo sa sigurnošću otkrili da slijedi sudar Zemlje s nekim nebeskim tijelom, sada bi jedini mogući odgovor na to pitanje bio – premjestiti stanovništvo izvan prostora koji bi uništio udar asteroida, kao i tsunamiji, potresi, požari i poplave koji bi uslijedili nakon samog udara. Bi li se to stiglo učiniti – ovisilo bi o tome koliko bi vremena bilo na raspolaganju od trenutka kada bi vlada pojedine zemlje odlučila da se stanovništvo premjesti do trenutka samog udara.

• Trebamo li genetski modificirati čovjeka?
Akademik Miroslav Radman:

- U populaciji od gotovo sedam milijardi ljudi postoje individue koje su mutacijom – nasumičnom genskom promjenom – postale osjetljive ili otporne na svaku od pojedinačnih poznatih bolesti. I povećana osjetljivost i povećana otpornost rezultat su slučaja, dakle normalne prirodne pojave, pa se nitko, zbog čovjeku svojstvenog fatalizma, ne buni.

Ipak želim postaviti pitanje: kada budemo znali precizno ugraditi male komadiće DNK s mutacijom otpornosti na neku slabost ili bolest, ili za dugovječnost, koji će nas argument spriječiti da svojem potomstvu povećamo kvalitetu i duljinu života?
Nedavno je otkriven gen kod oboljelih od Downova sindroma (mongoloidnost) koji je odgovoran za otpornost tih bolesnika na rak, i to samo zato što je cijeli kromosom broj 21, u kojem se taj gen nalazi, dupliciran.
Downov sindrom je bolest uzrokovana trisomijom 21 (tri umjesto dvije kopije kompletnog kromosoma), a otpornost na rak uzrokovana je specifično dodatnom (trećom) kopijom jednoga gena na kromosomu 21, koji sprječava razvoj raka. Dakle, ako bismo “umjetno” duplicirali samo taj gen, a ne cijeli kromosom (što je očito “prirodno”), imali bismo otpornost na rak bez patoloških mentalnih posljedica.

• Zašto neki ljudi mnogo puše cijeli život, a nikad ne obole od raka pluća?
Prim. dr. Sanja Grle Popović, Klinika za plućne bolesti Jordanovac, Zagreb:

- Odgovor na ovo pitanje leži u genetici. Neke osobe imaju gen koji sudjeluje u nastanku tumora, zovemo ga FHIT, a nedostaje im gen koji kontrolira njegovo ponašanje – tumor-supresor-gen u nastanku karcinoma bronha, koji se zove p53. Druge osobe imaju obrnutu, povoljnu situaciju: imaju zaštitni gen, a nemaju onaj koji olakšava nastanak raka. Rizik od zloćudnih bolesti postaje visok kad osoba puši više od 20 godina kutiju cigareta dnevno. Što više cigareta dnevno osoba popuši, to je kraće vrijeme potrebno da se pojavi zloćudna bolest.

• Što je život?
Dr. Bojan Žagrović, MedILS, Split:

- Znanstvena istraživanja pokazala su nam ne samo što neki sistem mora ispunjavati da bismo ga smatrali živim, nego i na koji točno način taj problem rješavaju životni oblici na Zemlji (DNK, na primjer, naš je zemaljski, specifični način na koji se naši neživi atomi udružuju da “riješe” problem razmnožavanja). Ipak, najteži je test za naše razumijevanje života pitanje – možemo li sagraditi živu tvar na potpuno sintetski način, iz neživih kemikalija. Novo područje znanosti, sintetska biologija, bavi se baš tim izazovom i vrlo brzo možemo očekivati prve primitivne životne forme konstruirane potpuno laboratorijski.

• Je li religija rezultat evolucije našeg mozga?
Dr. Boris Lenhard, Sveučilište u Bergenu:

- Religija je proizvod evolucije ljudskog mozga na isti način kao i uporaba oruđa i potječe od stadija evolucije u kojem je ljudska vrsta počela prenositi ideje nastale u jednoj generaciji na sljedeću. Sve ljudske populacije zabilježene u pisanoj povijesti koriste oruđa i imaju neki oblik religije. Religija je ishodišno objašnjavala svijet putem priča u doba kada ljudi nisu pravili oštru razliku između mitologije i povijesnih činjenica. Mitovi su ujedno stvorili iluziju da se ritualnim ponašanjem može utjecati na pojave koje su izvan ljudske kontrole. Hipoteza američkog filozofa Daniela Dennetta jest da je sklonost religijskom vjerovanju evolucijski adaptivno svojstvo jer predstavlja placebo tretman i motivaciju za preživljavanje životnih nedaća. Još je važniji mehanizam društvene prisile, gdje okolina smatra da pojedinac koji ne slijedi rituale koji udobrovoljuju Boga/bogove – ugrožava dobrobit cijele zajednice.

Osnova religijskog vjerovanja predstavlja neoborivu hipotezu: idemo štovati nešto čemu ćemo zahvaliti za sve dobro, no ujedno mu nećemo predbacivati za ništa loše. Za razliku od znanstvene hipoteze, koja se odbacuje kada se opažanja ne slažu s njom, samo vjerovanje isključuje mogućnost opažanja koje se ne slaže s hipotezom o Bogu. Stoga nije čudno da je riječ o ideji koja se robusno održava iz generacije u generaciju.

• Proizlazi li svijest iz biokemijskih reakcija u mozgu?
Akademik Ivica Kostović:

- Pitanje biološke osnove svijesti jedno je od ključnih pitanja suvremene znanosti. Sigurno je da nema svijesti bez funkcioniranja kemijskih sinapsi, neuronskih krugova koje te sinapse povezuju i biokemijskih procesa u mozgu. Međutim, svijest ne proizlazi samo iz tih biokemijskih procesa. To se može vidjeti po tome što iste kemijske transmitere koje imamo i mi u našoj moždanoj kori imaju i jednostavna bića, npr. puževi, koji nemaju moždane kore i kod kojih nema svijesti, barem ne u smislu ljudske svijesti. Dakle, složenost kemijskih procesa na sinapsama i postojanje neuronskih krugova sami po sebi nisu dovoljni za svijest.

•  Hoćemo li naći neurobiološku osnovu sreće?
Dr. Dimitri Krainc, Sveučilište Harvard, Cambridge:

- Čini se da je sreća uvelike nasljedna. Najuvjerljiviji dokaz za tu tvrdnju proizlazi iz nedavnih studija o jednojajčanim blizancima. Pokazalo se da je vjerojatnost da će blizanci razdvojeni nakon rođenja opisati sebe sretnima 60-postotno uvjetovana zajedničkim genetičkim čimbenicima, a ne razlikama u njihovu životnom okruženju.

Poznato je da stimulacija dijela mozga poznatog kao nucleus accumbens kod ljudi izaziva osmijeh, smijeh, ugodne osjećaje, sreću, pa čak i euforiju. Što je tajna toga? Odgovor je dopamin, neurotransmiter koji je uključen u niz funkcija, od motivacije do ovisnosti o drogama. Iako su individualne varijacije u metabolizmu dopamina te izgled mreže neurona u mozgu uvelike genetski uvjetovani, jasno je da okolina ima važnu ulogu u našoj sreći. Primjerice, golem utjecaj imaju negativna rana iskustva u životu. No čak i kad je osoba genetski predisponirana da bude nesretna i samodestruktivna, to iziskuje mnoga negativna događanja u njezinoj okolini koja će biti okidač da se te osobine u potpunosti manifestiraju. Za razliku od toga, netko tko ima snažnu genetsku predispoziciju da bude sretan, vjerojatno će ostati sretan čak i ako je njegovo okruženje vrlo negativno. Naravno, većina nas je negdje između ta dva ekstrema.

• Hoće li umjetna inteligencija dostići ili nadmašiti ljudsku inteligenciju?
Dr. Tomislav Šmuc, Institut “Ruđer Bošković”, Zagreb:

- Za većinu istraživača u tom području stvaranje inteligencije superiorne ljudskoj nije upitno; pitanje je samo kada će ona biti ostvarena i u kojim oblicima. Procjena većine jest da će se to dogoditi u razdoblju unutar sljedećih 15-50 godina. Eksponencijalni porast računalne moći, količine informacija i znanja dostupnog na mreži te ubrzana otkrića u području genetike i nanotehnologije, koja su usko vezana uz razvoj umjetne inteligencije, podloga su za ove – na prvi pogled nerealne – procjene. Osobno mislim da će trenutak ostvarenja nadljudske inteligencije ipak bitno ovisiti o jednom otkriću, a to je detaljno poznavanje rada ljudskog mozga.

Bez obzira na to koji će oblik imati prva superiorna inteligencija (ljudski mozak s ekstenzijama, inteligentni stroj – robot, ili virtualno, inteligentno računalno okruženje), promjene koje će slijediti od tog trenutka bit će drastičnije i brže nego ikad u povijesti. Ubrzanje tehnoloških promjena, čega smo danas svjedoci, pokazuje da smo već zakoračili u doba u kojem budućnost života na ovom planetu ovisi ponajprije o tehnološkoj evoluciji, a ne onoj prirodnoj.

S pojavom superiorne, umjetno stvorene inteligencije, očekuje se da će proces prirodne evolucije praktički postati nevažan, odnosno uvelike ovisan o tehnološkoj evoluciji. Iako ovo predviđanje na prvi pogled zvuči zlokobno, ostvarenje ljudima superiorne inteligencije moglo bi zapravo predstavljati prvi veliki korak prema sigurnom opstanku života na Zemlji.

• Možemo li uz pomoć generskog inženjerstva, tj. genetski modificiranih biljaka, riješiti globalnu krizu hrane?
Akademkinja Sibila Jelaska:

- Iako su poljodjelci u posljednjih desetak godina globalno povećali tržišnu sadnju GM biljaka, odnosno “biotech” poljoprivrednih kultura za više od 60 puta, to ipak globalno ne može riješiti problem krize hrane. Ako se želi do 2015. godine smanjiti ekstremno siromaštvo i glad, to bi se moglo postići jedino ulaganjem u održivi način poljoprivrede u zemljama u razvoju. Borba protiv gladi mnogo je kompleksnija, pa primjena nove biotehnologije, bez obzira na to koliko bila uspješna u dobivanju velikih prinosa, ne može sama riješiti globalnu krizu hrane.

• Možemo li pomoću matematičkih modela predviđati ekonomske kolapse i uspone na razini pojedinih tvrtki, pa i cijelih država?
Dr. Sonja Radas, Ekonomski institut u Zagrebu:

- Matematički modeli koriste se u ekonomiji u svrhu rješavanja konkretnih problema. No uzevši u obzir kompleksnost sustava kao što je poduzeće ili cijela država, teško se može očekivati da ga je moguće modelirati u svoj njegovoj složenosti.

• Možemo li zaustaviti globalno zagrijavanje?
Akademik Velimir Pravdić:

- Ne, jer mu zasigurno ne znamo glavni uzrok. Ako prihvatimo da je glavni uzrok emisija stakleničkih plinova u atmosferu, ponajviše emisija ugljičnog dioksida, onda nužna odluka njihova smanjivanja nije provediva. Ta je: smanjivanje potrošnje fosilnih goriva, onoga što se naziva energetikom zasnovanom na spaljivanju ugljika.

• Zašto ne možemo točno predvidjeti kakvo će biti vrijeme za mjesec dana?
Zoran Vakula, Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb:

- Vrijeme, u meteorološkom smislu, stanje je atmosfere na nekom određenom mjestu u određeno vrijeme. Pouzdano prognozirati vrijeme katkad je teško čak i za desetak minuta unaprijed, a pogotovo za mjesec dana. Suvremena vremenska prognoza, napose za više dana unaprijed, dobiva se na temelju kompjutorskih izračuna modela atmosfere. Mala pogreška na početku često dovodi do velike pogreške na kraju izračuna.

• Možemo li predvidjeti potres?
Dr. Marijan Herak, Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu:

- Prognoza potresa, taj sveti gral seizmologije, danas se čini nedostižnim u doglednoj budućnosti. Čini se da je nepredvidivost duboko ugrađena u samu prirodu potresa. Na ruku nam ne ide ni činjenica da su veliki potresi rijetke pojave, čija su žarišta u dubinama Zemljine unutrašnjosti, u kojima ne možemo izvoditi izravna mjerenja. Tako bi, primjerice, prognoza velikog  potresa u Zagrebu s točnošću od jednog dana bila u statističkom smislu ekvivalentna zahtjevu da se kišu predvidi s točnošću od pet sekundi, i to iz dubokog podruma bez vanjskih instrumenata! Posredna opažanja, pa i ponašanja životinja, nisu dala sustavne rezultate: uz bezbroj lažnih uzbuna, samo su rijetki potresi najavljeni takvim predznacima.

• Koliko je važno znati ljudski genetski kôd?
Dr. Kristian Vlahoviček, Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu:

- Istraživanje ljudskog genoma, pronalazak i određivanje bioloških funkcija gena, kao i razumijevanje načina na koji okolina utječe na naše gene i uzrokuje pojavu raznih poremećaja u organizmu – uvelike će nam pomoći u ranom otkrivanju, dijagnozi i liječenju mnogih bolesti koje trenutačno muče ljudski rod, čak i do te mjere da možemo prilagoditi lijek genomu svakog pojedinog čovjeka i time praktično ukinuti nuspojave.

• Hoćemo li ikad naći lijek protiv raka?
Dr. Ivan Đikić, Sveučilište u Frankfurtu:

- Tumori nisu jedna bolest, nego velik broj zasebnih bolesti koje se ne mogu liječiti jedinstvenim lijekom. Danas se obično spominje oko dvjestotinjak skupina tumora, no svaki tumor ima svoje posebnosti, koje su definirane i organizmom u kojem tumor raste. Osim toga, tumori se brzo mijenjaju i evoluiraju, što dovodi do toga da je metastatski tumor, primjerice, toliko izmijenjen da više ne sliči primarnom tumoru i trebamo ga dijagnosticirati i liječiti na poseban način.

Realno je stoga očekivati da će tumori u bližoj budućnosti biti kontrolirani kao kronične bolesti.

• Može li HIV mutirati tako da se prenosi dodirom?
Dr. Josip Begovac, Medicinski fakultet u Zagrebu:

- HIV pripada u skupinu retrovirusa, a otkriven je prije 25 godina. Jedan od glavnih razloga zašto danas nema cjepiva za HIV jest njegova raznolikost, odnosno sposobnost mutiranja. Međutim, te mutacije nisu dostatne da se virus tako promijeni da se prenosi dodirom ili putem kapljica. Čak smatram da HIV, ako bi se tako promijenio da se prenosi, primjerice, kapljično, vjerojatno ne bi uzrokovao slabljenje imunosti i tešku, potencijalno smrtonosnu bolest, nego samo običnu prehladu. S evolucijskog stajališta, mikroorganizmima uopće nije u interesu da usmrćuju svojeg domaćina.

• Trebamo li se vratiti nuklearnoj energiji?
Dr. Đuro Miljanić, Institut “Ruđer Bošković”, Zagreb:

- Čovječanstvo će sve više trebati nuklearnu energiju, posebno za podmirenje svojih potreba za električnom energijom. Sada ona zadovoljava 16 posto tih potreba. Gotovo dvije trećine električne energije sada se proizvodi izgaranjem ugljena, zemnog plina i nafte. Smanjenje njihova udjela nuklearna energija mogla bi nadoknaditi s mnogo manjim utjecajem na okoliš, a po konkurentnim cijenama i s manjim iscrpljivanjem zaliha goriva.

• Vode li EU integracije u nestanak nacionalnih identiteta?
Dr. Inga Tomić Koludrović, Sveučilište u Zadru:

- Sigurno je da je riječ o procesu koji mijenja odnose, pa i shvaćanje nacionalnog integriteta kakvo je bilo u predglobalizacijskom razdoblju. Taj proces, međutim, ipak ostavlja mogućnost očuvanja različitih kulturnih i političkih specifičnosti, koje drugi oblici korporacijski dominirane globalizacije uopće ne uzimaju u obzir.

(Tanja Rudež, Plan B 10)

“Nije mi ni najmanji problem skinuti se. Dokle god mi plate dovoljno novca. Spreman sam izvaditi kitu i jaja” – nakon ovakve izjave glavnoga glumca “Torchwooda”, Johna Barrowmana, koju je izrekao u polušali, nije ni čudo zašto je ova serija podigla više prašine i postigla više popularnosti od svog velikog brata “Doctora Whoa”, koji se trenutačno prikazuje na domaćoj televiziji. Obje britanske SF perjanice producirao je BBC, s tim da je “Torchwood” prvu sezonu odradio na programu BBC 3, drugu na BBC 2, a treća će sezona, u obliku miniserije od pet epizoda, biti prikazana na programu BBC 1.

“Torchwood” je anagram od “Doctora Whoa” i isprva je bio samo kodno ime serije dok je ona još bila u procesu nastanka. Kasnije je iz tog naziva napravljen spin-off s podosta seksualnog sadržaja, zbog kojega će “Torchwood” postati poznat kao “Doctor Who” za odrasle. “Torchwoodov” tvorac, Russell T. Davies, želio je napraviti britansku seriju po uzoru na “Buffyja” i “Angela”, gdje se slobodno progovara o LGBT temama i seksualnosti, pa će se čak “Torchwoodovom” timu u drugoj sezoni pridružiti James Marsters (Spike iz “Buffyja” i “Angela”).

Spašavanje Zemlje

“Torchwood” se odvija u Cardiffu i govori o Torchwoodu 3, velškom ogranku tajne organizacije poznate kao Institut Torchwood. Torchwood 3 nadgleda prostorno-vremenski procijep koji prolazi kroz grad, istražuje izvanzemaljska i nadnaravna događanja i incidente te skuplja izvanzemaljsku tehnologiju koju kasnije proučava i katkad koristi. Torchwoodov tîm sastoji se od četiri člana koje predvodi tajanstveni zapovjednik Jack Harkness, a cijelu priču pratimo iz gledišta bivše policajke Gwen, koja je najnoviji član tima i kojoj je katkad teško pomiriti se s nekim stavovima i odlukama torchwoodovaca. Tu su i pomalo egocentričan lajavac doktor Owen, kompjutorska geekuša Toshiko te uštogljeni administrator Ianto, koji se slobodno ušetavaju na bilo koje mjesto zločina pod krinkom tima specijalaca.

Torchwood 3 će se, tako, boriti s kiberženom, oživljavati mrtve, bježati od ne tako lijepih i dobroćudnih vila, putovati kroz vrijeme, sukobljavati se s opakim izvanzemaljcima, spašavati Zemlju, boriti se s vlastitom prošlošću, a cijelo to vrijeme uspjet će imati i privatni život, zaljubljivati se i odljubljivati, patiti i biti sretni. Prva i druga sezona izašle su na DVD-u, pa vam preporučujemo da ih nabavite i pogledate.

Prva sezona: http://skrati.net/torchwood1

Druga sezona: http://skrati.net/torchwood2

Institut Torchwood

Tajnu organizaciju, poznatu kao Institut Torchwood, osnovala je kraljica Viktorija 1879. godine, kako bi se borila protiv izvanzemaljskih prijetnji Britanskome carstvu te prikupljala izvanzemaljsku tehnologiju. Torchwood 1 nalazio se u Londonu i bio sjedištem – dok nije uništen u epizodi “Doomsday” serije “Doctor Who”. Torchwood 2 ogranak je u Glasgowu, Torchwood 3 (čije dogodovštine prati serija “Torchwood”) u Cardiffu, a Torchwood 4 smatra se nestalim.

John Barrowman

John Barrowman glumi tajanstvenog zapovjednika Torchwooda 3, Jacka Harknessa. John je američki glumac škotskog porijekla koji trenutačno sa svojim partnerom živi u Škotskoj. John se otvoreno deklarira kao homoseksualac i javno govori o problemima homoseksualaca, a lik Jacka Harknessa, koji je biseksualan, doslovno je modeliran prema njemu. Jackov se lik najprije javlja u prvoj sezoni “Doctora Whoa”, a njegov poljubac s Doktorom bio je prvi poljubac između osoba istoga spola u seriji. Autobiografiju Johna Borrowmana “Anything goes” objavila je početkom godine izdavačka kuća Michael O’Mara Books (http://skrati.net/borrowman).

(Irena Rašeta, Plan B 10/11)

Deset prvih godina

Naš najveći promotor ovog sporta, Luka Baranović, ujedno vlasnik i urednik najvažnijeg domaćeg regionalnog web odredišta za zaljubljenike u kitesurfing, o počecima kaže: „Kod nas je sport krenuo paralelno kad i na svjetskoj sceni. Mala grupa koja je već koristila malene dječje i sportske zmajeve za vuču na rolama i skateboardima na Mreži je naišla na web site Wipika, odmah kupila zmajeve i bez ikakvih konkretnih informacija o tome kako pravilno svladati ovaj sport – krenula u avanturu zvanu kitesurfing. Na početku nam je bilo strahovito teško jer u trenutku kad smo se ovim sportom počeli baviti – širom svijeta bilo je svega nekoliko individualaca koji su tvrdili da se to može. Daske smo doslovno izmislili prepravljanjem velikih dasaka za surfanje. Kad se toga danas sjetim – istovremeno sam ponosan i zlovoljan jer smo si dozvoljavali svakakve opasne gluposti, ali uz silnu hrabrost i volju.”

Iako je u svijetu ova sportska disciplina već neko vrijeme strahovito popularna, pa tako već ima i svoja dva Svjetska kupa, na ovoj strani plavog Jadrana natjecanja su donedavno bila mala i zapravo više kreirana kao zajedničko druženje.

I mi plažu za trku imamo

Ove je godine po prvi put organizirano međunarodno kite natjecanje Red Bull Golden Jump u Bolu na otoku Braču. Natjecanje je kreirano kao wakestyle/freestyle natjecanje s jednim jedinstvenim iskorakom – dvije skakaonice za preskakanje Zlatnog rata. Natjecatelji su trikove koje inače izvode iznad mora morali „izvrtjeti” iznad plaže, a budući da je to bio jedan potpuno nov koncept natjecanja, dosad neviđen, mnoga svjetska imena spremno su prihvatila izazov. Svjetski prvak u 2006. i 2007. godini Sebastian Garat nije mnogo razmišljao o dolasku, a njegov sunarodnjak Bertrand Fleury, u svijetu poznat po agresivnoj vožnji i skokovima, podjednako se oduševio kad je čuo za natjecanje. Od ostalih natjecatelja bili su tu momci iz samog vrha Svjetskog kupa, među kojima Jualian Hosp (Austria) i Maciek Kozerski (Poljska), a nisu izostali ni show-rideri koji ne nastupaju u Svjetskom kupu nego na kvalitetnim i spektakularnim događanjima – Stefano Maselli (Italija), Lex Dekker (Nizozemska) i Marek Zach (Češka). Treći junior svijeta Boris Judin (Srbija) također je pokazao svoje umijeće, a regionalne nade u usponu Stefan Lukić i Siniša Pavlović iz Hrvatske, te Slovenci Miha Lenasi, Andraž Tuš i Igor Cimerman dali su sve od sebe kako bi se ravnopravno borili sa snažnom konkurencijom.

Luka Baranović naglašava da Red Bull Golden Jump predstavlja veliku prekretnicu jer se šira javnost sada upoznala s ovim sportom, te dodaje: „Snimke i fotografije jedinstvene su u svijetu jer nitko još nije napravio natjecanje u kojem se preskakala plaža”. Ne treba niti govoriti da je ljepota Zlatnog rata učinila svoje, pa je cijeli događaj prošao u vrhunskom ozračju i svi su natjecatelji najavili svoj povratak i dogodine, a neki su se čak ponudili i pomoći. Što to znači za promociju Hrvatske u svijetu – jasno je svima!

Povijest kaže:

kitesurfing je sport koji je nastao krajem 90-ih godina prošlog stoljeća zahvaljujući francuskoj braći Brunu i Dominiqueu Legainoux koji su izmislili novu inačicu surf-sporta, te kroz vlastiti brend „Wipika” proizvodili opremu i promovirali ovaj sport. Pravi vjetar u leđa kitesurfing doživljava kada su njegov potencijal prepoznala legendarna imena windsurfinga, među kojima i Robby Naish, koji se aktivno uključio u njegov razvoj. A drugi „bum” ovaj sport doživljava kada su ga prepoznali wakeboarderi – oprema (daska) je slična, a umjesto čamca vuče ih zmaj. Wakeboarderi su uveli i novi stil vožnje, mnogo agresivniji, pa se počeo koristiti i novi naziv – kiteboarding. Danas je kite sport u ogromnom zamahu i svrstava se među najvažnije vodene sportove na svijetu. Postoji više smjerova ovog sporta: snowkite, wave, wakestyle, freestyle, speed…

Kiteboarding/Kitesurfing:

sport je koji predstavlja spoj mnogih drugih sportova: windsurfinga, wakeboarding, skatea, surfinga, pa čak i paraglidinga (zbog osnova krila i aerodinamike), ali i nekih drugih. Jednostavniji je od, primjerice, surfanja – jer eliminira najteži dio posla – pedlanje (plivanje na dasci do mjesta gdje se val počinje lomiti), čime se uštedi mnogo vremena i energije koja se mogla utrošiti na vožnju po valovima. Oprema koja se koristi vrlo je jednostavna i ne odveć skupa: zmaj površine 8-12 kvadrata, koji se drži na konopima duljine 25 metara. Površina zmaja ovisi o jačini vjetra i težini kitesurfera. Daska može biti slična dasci za surfanje ili snowboardu/wakeboardu (ovisno o tipu vožnje). Ostala oprema (neoprensko odijelo i trapez) vrlo su slični windsurferskoj opremi.

Klikom na Kitesurfing:

ako se i sami želite okušati u ovom sportu, Luka Baranović preporučuje pohađanje tečajeva u kite školama. Na Jadranu postoji nekoliko škola koje su otvorene preko ljeta (Bol na otoku Braču, Nin, Pelješac…) – jer je tu koncentrirana većina kite-scene tijekom ljetnih mjeseci. Centri i škole za svladavanje ovog sporta među ostalim posjeduju specijaliziranu opremu na kojoj je mnogo lakše učiti jer je napravljena tako da doslovno oprašta početničke greške), „uči” se na ograđenim plažama na kojima se mogu dizati i spuštati zmajevi, a tu su, dakako, i brodovi za spašavanje.

Izvan ljetne sezone kompletna scena je poprilično nomadski raspoložena – ide se onamo gdje je prognoza najbolja. Svi su kiteri jako dobro upućeni u to gdje će za vikend biti najviše vjetra, a najčešće dogovori padaju preko foruma ili telefona.

Nekoliko ključnih regionalnih klikova:

www.AdriaKite.com – Adriatic Kiteboarding (hrvatski a ujedno i najjači web u regiji)

www.kite-forum.com – slovenska kite-scena

www.freerider.hr – splitska kite-scena

www.wetshotkiteboarding.net – Srbija i Crna Gora

Top lista najboljih lokacija za kitesurfing na Jadranu

1. Dalmacija

Lokacija broj jedan je svakako Bol na otoku Braču jer je plaža velika i vjetar je idealan tijekom ljeta (maestral), no zbog kupača i gužve kite je na Zlatnom ratu zabranjen na vrhuncu turističke sezone. Kao zamjena postoji jedna manja plaža nedaleko od Zlatnog rata, s koje se može jednostavno startati. More ispred Zlatnog rata otvoreno je za kite cijele sezone, pa se može nesmetano uživati u jekom vjetru i moru bez mnogo valova. Uz Bol, može se voziti i na ostalim lokacijama na otoku Braču, ovisno o vjetru koji puše (Supetar za jugo, Povlja za buru, itd.). Split je super grad jer ima najveću plažu Žnjan, koja je idealna za jugo. Uz to postoje i mnoge druge lokacije u bližoj okolici za sve ostale vjetrove.

2. Istra

Istarski gradovi Pula i Medulin izvrsne su lokacije kada je na prognozi bura ili jugo. Tada se u Ližnjanu može uživati u valovima kojih se ne bi posramile ni mnogo zvučnije svjetske lokacije ili – kako ih kitesurferi zovu – spotovi. S druge pak strane oni koji vole wakestyle i freestyle (a manje valove) mogu iskoristiti lagune u kojima valova nema.

3. Zadar

Okolica grada Nina (točnije Ždrijac i Sabunike) prava su kite-zona. Ondje se vozi na buru i ljetne maestrale. Ali prava akcija počinje kada čujete da se maslenički i paški mostovi zatvaraju zbog bure za neke (ili sve!) kategorije vozila. Tada je tamo urnebesno dobro.

4. Međimurje

U zadnje vrijem aktualno je i Preloško jezero kod Čakovca jer je vrlo blizu Zagreba i pruža dobre uvjete vjetra. Najveća mu je prednost što je put do vode prekriven travnjakom, a ne oštrim stijenama kao na nekim mjestima na Jadranu.

(Ana Penović i Luka Baranović, Plan B 9)

Spotjots.com je mikroblogerski servis s geolokacijskim elementima. Mješavina Google mapsa i Twittera, koja vam omogućuje da kreirate “jotove” – kratki tekst o tome što radite uz označenu kartu, tj. prikaz mjesta na kojem to radite. Uz kartu možete uploadati i fotografiju okruženja u kojem se nalazite, a sve to možete učiniti preko mobitela (zasad samo putem Blackberryja i nekoliko Nokija). www.spotjots.com

Manje poznanika, više prijatelja
Otkrijte tko su vam “pravi” prijatelji na Twitteru

Stranica Lessfriends.com služi da provjerite tko su vam prijatelji, odnosno tko zapravo prati i čita vaše mikroblogerske zapise na Twitteru. Dok čekate da ekipa iz lessfriends.com napravi nešto takvo za profile i statuse još uvijek megapopularnog Facebooka, upišite korisničko ime i lozinku svojeg računa na Twitteru. Preporučujemo da dobivene rezultate ne uzimate previše k srcu. http://lessfriends.com/

Online zajednica ljubitelja karaoka
Skinite pjesmu, snimite svoju verziju i podijelite je s prijateljima

Redkaraoke.com omogućuje vam da skinete midi file jedne od (trenutačno) dostupnih 14 tisuća pjesama te snimite i uploadate svoju verziju. Budući da Redkaraoke nije samo servis, nego online zajednica, postoji nemala mogućnost da ćete nakon preslušavanja i ocjenjivanja vašeg uratka od strane publike završiti na naslovnici Redkaraoke.com. Ovo je prvi ovakav site na kojemu ostali članovi ocjenjivanjem mogu odlučivati o sudbini vašeg uratka koji može biti i u obliku videa. www.redkaraoke.com

Real-time chat prevoditelj
Razgovarajte s prijateljima diljem svijeta na vlastitom jeziku

MeGlobe.com omogućuje real-time komunikaciju među ljudima različitog materinjeg jezika, a bez upotrebe engleskog. Budući da servis prevodi riječi istovremeno kako ih pišete i šaljete, nema potrebe za online rječnicima ili uslugama Google-prevoditelja. Funkcionira kao dodatak vašem browseru i kompatibilan je s vašim IM alatima, a što više komunicirate putem MeGlobea te ispravljate prijevod, povećava se njegova kvaliteta.

http://meglobe.com/

Budite lijeni i bogati
Mnoštvo savjeta o tome kako raditi malo, a zarađivati puno

Lazymanandmoney.com nedavno je pokrenut blog čija je svrha ljudima dati što više savjeta o tome kako što manje raditi, a imati dovoljno (i puno) novca. Saznajte kako uštedjeti na svemu što kupujete i općenito u svemu što radite, a ako trebate besplatan savjet, kontaktirajte samog blogera i zatražite pomoć iz prve, profesionalne ruke.
www.lazymanandmoney.com

Pronađite ime za projekt
Neka vam publika pomogne u odabiru imena i brendiranju proizvoda

Stranica NameThis.com omogućuje vam da ukratko predstavite ideju svoje tvrtke, proizvod ili projekt koji još uvijek nema ime i pričekate da naiđe netko dovoljno kreativan za vaš ukus te vam odabere ime. Novo ime platit ćete 99 dolara, a ako ne tražite ime, unutar 48 sati možete glasati za najbolje prijedloge i zaraditi nešto novca.
http://namethis.com/name_this/

Web tražilica kao rječnik
Pretražujte web na način na koji pretražujete rječnik

Origano.com tražilica izgleda kao rječnik, a omogućuje korisnicima da pretražuju web po kategorijama, tražeći posebno blogove, videouratke, profile i grupe s društvenih mreža, fotografije… Osim pretrage, Origano.com vam omogućuje i upload sadržaja te drugačiji pristup odnosu između korisnika i sadržaja koji pretražuju. www.oriango.com

Naučite strane jezike
Rješavajte testove online, pretražujte rječnike, položite tečaj

EduFind.com je odlično rješenje za ljude s manjkom vremena, a viškom želje za znanjem stranih jezika. Na servisu možete birati između 50-ak jezika, među kojima su i hrvatski, jidiš, starogrčki, jezik Maya, Navayo Indijanca ili pak američki i engleski znakovni jezik. Dostupne su vam skripte, online-testovi i provjere, rječnici, lekcije…, a ako želite učenju jezika prionuti ozbiljno, ovdje ćete pronaći potrebne informacije o školama i tečajevima.

http://edufind.com/

Pronađite posao u IT industriji
Pregledajte zemlje u susjedstvu, pronađite tvrtku i startup

Na interaktivnoj stranici StartupWarrior.com možete odabirati zemlje i gradove diljem svijeta te unutar njih pregledavati tvrtke koje se bave IT biznisom. Pronađete li zemlju, grad, tvrtku i startup koji vam se sviđa, možete se prijaviti za posao. Također, možete pregledavati gdje se što razvija te odlučiti u što bi bilo najisplativije investirati.
www.startupwarrior.com

Tražilica značenja akronima
Saznajte što znače skraćenice poput ROFL, MLA…

Servis AskAcronym.com baza je podataka ispunjena akronimima i njihovim značenjima. Ako ne znate što znači neki akronim na koji nailazite u tekstovima, komentarima ili u drugim oblicima komunikacije, na ovom ćete servisu vjerojatno saznati o čemu je riječ. Naiđete li na akronim bez značenja, možete ga sami uvrstiti u bazu podataka.
www.askacronym.com

Profil za sljedeći život
Napravite profil za sljedeći život i čekajte smrt

NextLifeMeeting.com neobičan je servis za one koji vjeruju u reinkarnaciju. Funkcionira jednostavno: napravite vlastiti profil s detaljnim podacima o tome tko ste sada i što želite biti u sljedećem životu. Kada se iznova rodite i jednoga dana naučite nešto o internetu – možda ćete se, ako slučajno naiđete na ovu stranicu, sjetiti login podataka i saznati tko ste bili u prošlosti. Zabavno, i tko zna, možda korisno.
http://nextlifemeeting.com/

Naučite plesati online
Trenirajte valcer, tango i cha-cha-cha uz edukativne videopriloge

Ako želite naučiti plesati a ne želite trošiti novac na skupe tečajeve, možete to učiniti online, na stranici Ballroomdancers.com, gledajući edukativne videopriloge. Naučite položaje tijela, trikove i vježbe potrebne za plesanje klasičnih, latinskih i drugih plesova, a ako vam zatrebaju plesne cipele – naručite ih u specijaliziranoj online trgovini.
www.ballroomdancers.com

Čitajte europske portale
Pratite novosti na 500 portala iz zemalja Europske unije

Ako vam europski jezici nisu problem a imate neutaživu želju za informacijama, na stranici eufeeds.com možete pratiti više od 500 portala iz zemalja EU. Riječ je o online rss feed servisu koji se osvježava svakih 20 minuta, donoseći vam najsvježije vijesti iz susjednih europskih zemalja. Vijesti iz pojedine zemlje odabirete klikom na zastavicu države.
www.eufeeds.eu

Proputuj svijet fotkama
Odaberi zemlju i pregledavaj korisničke fotografije

Earthalbum.com genijalni je spoj Google Maps aplikacije i Flickr fotoservisa. Klikom na pojedinu zemlju ili regiju svijeta otvara se album s korisničkim fotografijama objavljenima na Flickru, a povezanih tagovima. Kliknete li na Hrvatsku, uživat ćete u fotografijama morske obale i zagorskih brežuljaka, a vjerojatno ćete naići i na neku vlastitu fotografiju. Dušu dalo za višesatno istraživanje.
www.earthalbum.com

Pronađite inspiraciju
Multimedijalni stimulator za kreativno opuštanje

U trenucima umjetničke blokade posjetite stranicu Moodstream.gettyimages.com, čija je namjena kreativno opuštanje i poticanje moždanih vijuga. Kombinacija fotografija s poznatog servisa GettyImages, glazba i flash animacije u šest različitih raspoloženja, daju kreativnu hranu vašem mozgu. Postojećim materijalima možete pridodati svoje i pregledavati tuđe. U svakom slučaju, kreativan i inspirativan “gubitak vremena”.
http://moodstream.gettyimages.com/

Pretvorite fotke u crtić
Napravite jedinstveni avatar i sliku za profil na Facebooku

Na interaktivnoj stranici BeFunky.com od svojih običnih fotografija možete napraviti crtiće i umjetničke kreacije. Možete birati na koji način i uz pomoć kojih alata želite obraditi svoju fotografiju te koji “look” želite dobiti.
www.befunky.com

(Nebojša Grbačić, Plan B 10)

Gina, majka inovacije

Ipak, neke zamisli koje su proizašle iz Gine već su dulje vrijeme u upotrebi, poput BMW-ovog iDrive sustava za kontrolu funkcija automobila i njegovog audiosustava. Doduše, mnogi vozači koji su ga iskušali pitali su se ne bi li se trebao zvati iCrash, iDistract, iComplicated, itd. No čini se da su Bangle i njegovi dotjerali do kraja iDrive 2.0; prvi je izašao 2002. godine. Bavarci, naime, spremaju drugu generaciju tog sustava, koji već sada omogućava da pomicanjem malog rotora smještenog na dijelu središnje konzole između vozačeva i suvozačeva sjedala kontrolirate putno računalo, klimauređaj, sustav navigacije i audiosustav.

Kod M modela posljednje generacije (M5 I M3) moguće je mijenjati količinu snage koja se isporučuje na stražnje kotače (motor M5-ice standardno razvija 510 konjskih snaga, a preko iDrivea moguće je to smanjiti na 400). Zgodno, zar ne? No, s iDriveom 2.0 (koji će stići s novom Serijom 7 iduće godine) bit će moguće mijenjati tvrdoću amortizera, visinu automobila, podešenja ABS-a, ESP-a, način na koji se snaga isporučuje na kotače (postoji mogućnost da će vozač na modelu pogona 4×4 moći sam određivati na koju će osovinu ići koliko snage), mijenjati otpor i izravnost upravljača itd.

Opuštajuća, lagana vožnja

Za sve vas koji niste ljubitelji vožnje, brzine ni velikih G sila u zavoju – BMW je doradio i zabavnu komponentu iDrivea. Kao prvo, bit će moguće namjestiti sustav da svakoga dana (npr. pri odlasku na posao i s posla) reproducira glazbu sa samo određenih stranica. Potom, oni automobili koji će imati TV tunere – moći će snimati program (ako ste programirali da ga gledate, primjerice, dok svaki dan stojite u gužvi) na tvrdi disk kapaciteta 200 GB, moći ćete namještati screensaver, stupanj i boju osvjetljenja interijera ovisno o dobu dana ili vašem trenutačnom raspoloženju. Glasovne naredbe također su dio sustava, no nažalost samo djelomično; svega nekoliko funkcija moći će se unaprijed programirati tako da će ih biti moguće kontrolirati glasom.

No možda je najbolje što će se sve “postavke”  vozača moći spremiti na ključ te se promijeniti na računalu uz pomoć softvera koji će dobiti svi kupci automobila s 2.0 iDrive sustavom. Jedan BMW za jutro, drugi za večer. (Goran Vuzem, Plan B 10/11)