S obzirom na to da sam kao mali htio biti kamiondžija i da mi je prvi film koji sam pogledao u videorekorderu osamdeset i neke bio Smokey i bandit, mogao bih povremeno i country slušati! Portal o country glazbi Crountry, fino složen u WordPressu, obavijestit će vas o svim country nastupima u Hrvatskoj i okolici, donijeti izvještaje s koncerata, CD recenzijama uputiti vas u nova izdanja, a putem videa pustiti vam i malo glazbe. Cilj je stranice, kažu autori, na jednom mjestu okupiti zaljubljenike u country glazbu iz Hrvatske i regije. Navalite!

Dot.hr
Moje pitanje

Internet je čudo jer možeš dobiti odgovor na svako pitanje: kako ponovno aktivirati audio mixer u Windowsima XP ili kako riješiti resolving proxy problem u Chromeu. Ako odgovor na pitanje ne pronađete na Googleu, možete se obratiti za pomoć nekom siteu specijaliziranom baš za odgovore. Takav se nedavno pojavio i na domaćem webu. Pitanja su podijeljena po kategorijama, dizajn je ugodan, tu su i tagovi. Odgovori su, kao i uvijek na internetu, ponekad korisni i pomažu, a ponekad glupi poput onih koji su ih napisali.

Dot.com
Freedom

Sjećamo se dobro kako je Mel Gibson zaurlao “Freedom” na kraju filma Braveheart, no ovdje nije ta sloboda u pitanju, nego ona vaša! Odnosno nediscipliniranih korisnika koji surfaju, a ne rade, premda je deadline za vratom. Dakle, aplikacija za Apple računala Freedom onemogućit će mrežu (pristup internetu) na osam sati kako bi se programeri mogli fokusirati na programiranje, dizajneri na dizajniranje, novinari Plana B na svoje tekstove. Nismo isprobali i nećemo jer imamo dovoljno discipline da… samo malo, poruka na Twitteru… o, super fotke na Facebooku… ček’, ček’, sin nigerijskog predsjednika nudi lovu, prilika života…

Flar rate
Streamy awards

Webby je out, Streamy je in! Streamy nagrada je poput svih drugih nagrada, na primjer Oscara, s tom razlikom što se dodjeljuje videouratcima koji su streamani na internetu našem jedinom. Kategorija je dosta – najbolja komedija, najbolja dramska serija, najbolji reality, režija, scenarij, specijalni efekti, montaža, fotografija, glumci, glumice, glavni, sporedni. Pobjednici su proglašeni još krajem ožujka, pa ako, poput nas, niste pogledali sve najbolje – hrabro naprijed!

(Boris Ličina Borja / Plan B 20)

Moj pokojni djed Dušan za vrijeme druga Tita bio je vojno lice u usponu. Vjerojatno zakačen crvenim virusom tog vremena, nastavlja utrku za karijerom-idealom i upisuje oficirsku školu. Kao najbolji student tisuću devetsto pedeset i neke za nagradu dobiva supersonični, u to vrijeme nedostižno skup radioprijemnik marke Schaub-Lorenz/Goldsuper W 32. Bio je to prvi prijemnik u Požarevcu, malom gradu u kojem je tada djed živio. Susjedi, rođaci, prijatelji, slučajni prolaznici – često su mogli biti viđeni u djedovom dvorištu kako slušaju Radio Slobodnu Europu, široko otvorenih očiju zagledani negdje daleko u prazno, stalno uzvikujući Ću, ću, ćuti! Neeečujem!…

Nakon skoro četrdeset godina, 1984., isti taj prijemnik vjerojatno visoke antikne vrijednosti rastavljam do najsitnijih dijelova, isprovociran stihovima Miroslava Antića, koji je svako jutro na prvom programu Radija Beograd, kao jingl najavljivao početak dječjeg programa: A jel’ veruješ da u radiju žive mali ljudi? – Ne ve-ru-jem. Pa marš onda iz našeg sokaka kad ne umeš da sanjaš.

Bio je to moj prvi kontakt s radijem, prije nekih dvadeset i pet godina. A danas internet, web radio, freeform radio, live streaming, milijuni dostupnih web radio stanica diljem svijeta… Let’s start the show!

WFMU

Prvo emitiranje WFMU radio započeo je u Jersey Cityju još davne 1958. kao studentski radio, bazirajući se na jazzu i klasičnoj glazbi. Još dok se nije rodio pojam freeform radija, gdje DJ ima potpunu kontrolu nad programom, 1967. WFMU emitira svoju prvu slobodnu emisiju Vin Scelsa, The Closet, koja je trajala od ponoći do šest sati ujutro i bila usmjerena na underground psy rock. Od pionirskih dana do danas u WFMU radiju dogodilo se puno previranja. Više puta su zatvarani i otvarani, uvijek smješteni u okrilju raznih studentskih kampusa, sve do 1995., kada postaju potpuno legalan i nezavisan radio. Financije od tada pa sve do danas dobivaju isključivo od slušatelja, organizirajući sajam second hand ploča, CD-a, DVD-a, jedan od najvećih sajmova u svijetu, gajeći freeform radio kulturu na najbolji mogući način. Bitan pomak događa se 1997., kada kreću s emitiranjem preko weba, okupivši još desetine tisuća slobodoumnih slušatelja diljem svijeta.

Filozofija WFMU radija zasniva se na 24-satnom glazbenom i govornom programu uživo, bez korištenja random play listi iliti sviraj mi šareno funkcija u mp3 playerima. Smjenjujući se svakih dva do tri sata, netko od dvjestotinjak iskusnih DJ volontera uvijek je za miks-pultom, ispred mikrofona opušten i zadovoljan, što se itekako osjeti u duhu programa. Ako se uključite, recimo, ponedjeljkom između 2 i 6 sati ujutro (njujorška vremenska zona) – možete uživati u miksturi nekomercijalne pop-glazbe, soula i R’n'R-a, u zagrljaju ugodnog glasa Stana, koji će vas žive i svježe dovesti do zore. Utorkom u popodnevnim satima, u emisiji Antique Phonograph Music, glazba s početka dvadesetog stoljeća puštana isključivo s bakelitnih ploča, srijedom DJ Rupture vodi vas kroz egzotične krajeve Azije ili Afrike u miksu s kvalitetnim dub stepom i polomljenim beatom, i tako unedogled…

Raznolik program

U svakom trenu na WFMU radiju možete uživati u najraznorodnijim glazbenim smjerovima: od čudne eksperimentalne glazbe, preko jazza, svih frakcija R’n'R, elektronike, noisea, RnBa, hip-hopa, hard to find recordsa… Njihovu kvalitetu potvrđuju i gostovanja preko tri stotine underground bendova u pojedinim emisijama koje ste mogli uživo slušati na web streamu iz bilo kojeg kraja svijeta. Od bendova i DJ-eva gostovali su i Stereolab, Yo La Tengo, The Yeah Yeah Yeah’s, Dalek, ESG, Suicide, Electrelane, DJ Pierre…

Tako da ću za kraj citirati reakciju slavnog režisera Jima Jarmuscha, objavljenu na WFMU, a vi odlučite hoćete li posjetiti wfmu.org i kliknuti na Listen here: Hands down, WFMU is the greatest radio station on the planet. First, because of the content: an endless river of amazing music from everywhere, and DJ’s with unusual taste and ideas that actively confront and counteract the mainstream mind-rot.

(Nenad Borović / Plan B 20)

Hrvatska nema nijedan bike park, dok je našim sjevernim susjedima takva vrsta turističke ponude već duže u promidžbenim katalozima. Slovenija ima nekoliko biciklističkih parkova, od kojih su se dva, po uzoru na spajanje austrijskih MTB parkova u jedinstvenu regiju, prošle godine umrežila. Upravo je taj slovenski entuzijazam za razvoj turističke ponude doveo do činjenice da većina hrvatskih bikera, poput skijaša, odlazi u Alpe utažiti žeđ za adrenalinom.
Kod nas je priča nešto drukčija. Nije da inicijativa ne postoji, nego problem leži u tromosti cijelog sistema. Međutim, svjetlo na kraju tunela lagano se nazire i pojavilo se nekoliko obećavajućih projekata koji bi jednog dana mogli postati pravi hrvatski biciklistički parkovi.

Osim projekta na Psunju, tu je i budući bike park u Pazinu, koji bi na području nekadašnje vojarne trebao zaživjeti već ovoga ljeta. U Premanturi, nedaleko od Pule, također već postoji nešto slično parku, a održavaju ga volonteri iz kluba “Adrenalina”. Na zagrebačkoj Medvednici također postoji nešto što bi se moglo nazvati uređenom stazom, no to je i dalje, nažalost, miljama daleko od bike parka.

Sve u svemu, biciklistički parkovi, na kojima susjedne zemlje već godinama jako dobro zarađuju, u Hrvatskoj još nisu sasvim dobro prihvaćeni kao potencijalna turistička djelatnost. Naglasak se još uvijek često stavlja na uređivanje planinarskih staza te skijališta, dok se biciklistička populacija zanemaruje. Nadamo se samo da će se Hrvati probuditi i ugledati se malo na svoje susjede. Neki već jesu.

1. Bike park PSUNJ
Iako je brdsko-biciklistička scena u Hrvatskoj u velikom usponu, u zemlji postoji samo jedno mjesto koje bi u bliskoj budućnosti moglo postati prava “bikerska meka”. Dečki iz pakračkog Biciklističkog kluba Titan prije dvije su godine započeli hvalevrijedan projekt gradnje bike parka Psunj, koji je ubrzo postao omiljen izvor adrenalina za sve hrvatske bikere. Smješten oko 120 kilometara od Zagreba, ovaj park ima nekoliko staza: freeride, downhill, nekoliko XC singletrackova.

U planu je izgradnja 4x, slope style, dirt, nekoliko XC, all mountain i downhill staza. Među poznatijim stazama su “Konjska staza” i “Bezimeni” singletrack, idealni za XC/AM vožnju, te vrlo atraktivna “Anaconda”, 170-metara dugačka north shore – footbridge staza na visini od jednog do tri metra sa zahtjevnijim elementima poput klackalice, uzdignutim zavojima, roller coasterom i dropovima.

Najpoznatija je ipak freeride staza “Mons Pisun”, koja je prva planski izgrađena biciklistička staza s mnoštvom skokova, dropova, drvenih elemenata, a koja je u biti još uvijek u izgradnji. Najnovija staza je downhill staza “Debeli rt”, koju su članovi BK Titan izgradili za potrebe održavanja DH utrke koja će se bodovati za KUP i prvenstvo Hrvatske 22.-23. 8. 2009. Staza je duga 2230 metara, a visinska razlika iznosi 380 metara.

Najveći nedostatak budućeg parka je žičara, na čijoj nabavi BK Titan radi paralelno s izgradnjom i uređenjem staza.
Jedna od najznačajnijih točaka je brdo Omanovac, na 655 metara nadmorske visine, gdje počinje većina staza, a na kojem se nalazi istoimeni planinarski dom u kojem postoji mogućnost smještaja posjetitelja bike parka.
Potvrdu kvalitete jedine hrvatske biciklističke oaze dao je i prošlogodišnji posjet tima Ayton Giant iz Francuske, čiji se članovi redovito natječu u svjetskom MTB kupu, te članak o Psunju i Pakracu u francuskom “VTT Magazine” MTB magazinu.

Ulaznice se za sada ne prodaju, no naplaćuje se simbolična taksa za održavanje i gradnju staza; ona za jedan dan vožnje iznosi 20 kuna. Želite li prijevoz do vrha staze kombijem – i to je moguće riješiti u suradnji s BK Titan.
www.bk-titan.hr

2. Fun bike park Kranjska gora
Slovenci zbilja znaju što rade kada su u pitanju biciklistički parkovi. Osim relativne blizine, hrvatskim bikerima slovenski parkovi nude i mnoštvo zabavnih i atraktivnih staza, kao i vrlo dobru organizaciju boravka.

Osim skijališta, vrlo popularnog među Hrvatima, Kranjska gora nudi i jako dobar bike park. Ova planinska destinacija, udaljena od Zagreba 220 kilometara, nudi cijeli spektar zanimljivih staza duž visinske razlike od 350 metara. Težina staza varira od manje zahtjevnih za vozače početnike do vrlo teških za iskusnije bikere.

Također, po stazama je raspoređeno i 60 različitih elemenata poput nagnutih zavoja, skokova, wallrideova (vožnji po drvenim zidovima) i svih drugih koje bi moderan MTB park trebao imati. Uživati mogu i početnici na biciklu jer svaki od navedenih elemenata ima zaobilazni put.

Staze su tako raspoređene da vozači mogu kombinirati više dijelova različitih staza te do dna svaki put stići drugim putem. Do vrha vodi sedežnica sa četiri mjesta, a budući da prolazi iznad parka – bikerima omogućuje i pregled staza iz posve drukčije perspektive.

Cijena jedne vožnje u Kranjskoj gori stajat će vas svega 6 eura, u što je uključen i prijevoz žičarom, dok ćete za cjelodnevnu jurnjavu stazom morati izdvojiti 18 eura. Također, moguće je kupiti i sezonsku kartu koja iznosi 155 eura, a za 85 eura više dobivate i godišnji “upad” u Bike park Pohorje. U parku je moguće unajmiti i bicikle za vožnju, i to po cijeni od 33 do 310 eura (dnevni odnosno dvotjedni najam), te osnovnu zaštitnu opremu, kacigu, rukavice, zaštitu za laktove i noge.

Sve većem broju posjetitelja park osigurava i tečajeve koji traju do tri dana, a na kojima polaznici uz licenciranog instruktora uče razne tehnike brdsko-biciklističke vožnje. Osim toga, moguć je i odlazak na nešto dulje vožnje po prirodi uz pratnju stručnog vodiča.
www.bikepark.si

ZA

Lucijan Blagonić (http://zrikka.com/lucijanblagonic)
U zadnje vrijeme za mikrobloganje koristim uglavnom Zrikku. Zrikka je hrvatski klon popularnog Twittera, pogonjen na Shout’em mikrobloging platformi tvrtke Pet minuta. Hrvatska mikrobloging scena u zadnje je vrijeme u porastu i Zrikka pruža zgodnu i funkcionalnu alternativu Twitteru. Velik broj Hrvata na Twitteru piše na engleskom jeziku, pa je Zrikka dobra alternativa za one koji žele tweetati i na hrvatskom ili tek otkrivaju čari mikrobloganja. Samim time što se Zrikka ograničava isključivo na hrvatsko tržište, prednost je mnogim negeekovima koji se nemaju običaj registrirati na svaki novi 2.0 servis ili se žele zadržati u okvirima hrvatskog jezika. Za nove korisnike Zrikka je puno više prijateljski nastrojena. Mogućnost prikaza unosa hijerarhijski (“Prikaži kao stablo”) lijepo sortira sve odgovore kronološki jedan ispod drugoga, te je praćenje mikrodiskusija u obliku “forumskih threadova” mnogo praktičnije. Zbog Facebooka ljudima pojam mikrobloganja više nije stran te bi vrlo lako mogli prihvatiti zaseban servis kao što je Zrikka.

PROTIV

Miro Barać (http://twitter.com/mirobarac)
Iskreno rečeno, s ove strane Atlantika nismo nikad niti čuli za kojekakve Zrikke i Pratime. Duboko sam uvjeren da će tako i ostati. Gledam unatrag i vidim leševe puno jačih i kvalitetnijih Twitter klonova, poput Tumblra i Jaikua, i stvarno ne pronalazim nikakvu dodatnu vrijednost postojećih lokalnih platformi. Jedini relativno valjan argument moglo bi biti sučelje na hrvatskom jeziku. Za sve korisnike koji tako rezoniraju – sretan im put. Twitter, kako ga ja razumijem, moj je pristup relevantnim globalnim informacijama, uključujući Hrvatsku. Koristiti lokalne platforme je suludo i limitirajuće jer mi daje pristup informacijama isključujući svijet. Hmm? Ako me zanima susjed Stjepko i što je danas imao za ručak, to mogu saznati putem Twittera kao i pomoću nekog domaćeg servisa. Ali ako me zanima gripa u Meksiku ili revolucija u Moldaviji, teško da mi bilo koji domaći servis može u tome pomoći. Dosta dugo smo na našim prostorima bili limitirani izvana. Koristiti lokalne platforme znači limitirati sebe – iznutra!

(Nebojša Grbačić, Plan B 20)

Desetljeće i pol kasnije, u tijeku je 12. faza tog programa. Philips je naziva Green Switch, a radi se zapravo o tome da je nakon 15 godina sustavnog rada na razvoju ekoloških proizvoda ova globalna korporacija odlučila u svim svojim segmentima i svim svojim proizvodima usmjeriti se isključivo na inovacije koje su prije svega ekološke, a cilj im je da svoje proizvode, koji su na kraju životnog ciklusa jednostavno izbace, i njihovo mjesto ustupe novim, zelenim, proizvodima. Philips je u prošloj godini uložio 282 milijuna eura u ekološke inovacije kako bi ostvario ambiciozne ciljeve u sklopu EcoVision4 programa. Zahvaljujući stalnim ulaganjima, Philips je prodaju ekoloških proizvoda povećao na 25 posto ukupne prodaje u prošloj godini, u odnosu na 20 posto u 2007. godini. Samo u prošloj godini tvrtka je lansirala na tržište 91 novi ekološki proizvod, što je čak 72 posto više od prethodne godine.

To je ujedno bio povod za razgovor s Darkom Balunom, direktorom Philipsa Hrvatska. Naime, Philips Hrvatska velikim dijelom sudjeluje u optimizaciji javne rasvjete hrvatskih gradova, a na čelu je kolone i kada je riječ o edukaciji i implementaciji novih, energetski učinkovitijih rješenja za kućanstva.

Trenutačno vaša tvrtka uvelike radi na projektima optimizacije javne rasvjete u hrvatskim gradovima. O čemu se zapravo radi?
Konkretno se računa da svake godine 19 posto ukupne potrošnje električne energije na svijetu otpada na rasvjetu, a najveći dio rasvjete koja se danas koristi je faktički neefikasna. Samo kada bismo danas koristili tehnologije koje već postoje, mogli bismo uštedjeti oko 40 posto električne energije u svijetu koja je potrebna za rasvjetu, na što otpada 106 milijarda eura godišnje ili ekvivalent energije koju u godini dana proizvede 530 srednjih elektrana. I to je samo ušteda koju bi donijela zamjena postojećih rasvjetnih instalacija, starih i dotrajalih, novim i već proizvedenim rješenjima.

Nadalje, efikasan način smanjenja emisije ugljičnog dioksida (CO2) i štednje energije jest primjena ekoloških rješenja u kućanstvima. Većina naših domova koristi standardnu žarulju, i to najčešće one od 100 vati, a zna se dobro da je iskoristivost takve žarulje u rasvjeti oko 5 posto, dok preostalih 95 posto njezine energije odlazi na grijanje, pa imamo efekt da se više grijemo nego što nam svijetli. Zato želimo što više snage jer je slabo iskorištena. No i to se mijenja. U prosincu prošle godine Europska unija je usvojila program o napuštanju standardnih žarulja sa žarnom niti do kraja 2015./2016. godine. Od ove godine, slijedom tog programa, zemlje članice u potpunosti napuštaju proizvodnju svih izvora od 75 vati naviše, a to znači da se takve žarulje, i one veće snage, od jeseni više neće moći kupiti. Iako nismo u Uniji, to će se reflektirati na sva tržišta u Europi i htjeli-ne htjeli morat ćemo i prije ulaska u EU promijeniti postojeće izvore i svoje rasvjetne navike.

Koliko su hrvatski gradovi osvijestili ovaj problem?
U Hrvatskoj se, moram to istaknuti, dosta radi po pitanju rasvjete. Štoviše, Hrvatska je jedna od boljih zemalja srednje i istočne Europe kada je riječ o svijesti o javnoj rasvjeti. Brojni hrvatski gradovi dosta ulažu u javnu rasvjetu. Zagreb ima prilično efikasnu javnu rasvjetu i dosta radi na tome da se dotrajala rasvjeta zamijeni novim, efikasnim izvorima koji nemaju taj efekt svjetlosnog zagađenja.

Grad Zadar s nama upravo radi studiju rasvjete, koja će poslužiti za zamjenu postojećih izvora novima na poluotoku, Split isto radi jedan dio zamjene – no ne na taj sistematski način, kroz Studiju rasvjete, nego se ide na zamjene nekih dijelova grada poput Vukovarske ulice u Splitu, koju smo upravo obavili, Koprivnica i Osijek također su na dobrom putu…Tako da je situacija kod nas puno bolja od one u Bugarskoj ili Rumunjskoj, koje su zemlje članice. Ono na što sam posebno ponosan jest to što je Philips trenutačno u srednjoj fazi izvođenja dekorativne rasvjete grada Dubrovnika, a u tom smo projektu od početka – od izrade Studije rasvjete povijesne jezgre do izvedbenih projekata.

Kakvi su svjetski trendovi u javnoj rasvjeti? Što prevladava – estetika ili funkcionalnost? I što nova rasvjeta konkretno donosi gradovima?
Trend javne rasvjete u Europi ide u tom smjeru da je danas omjer funkcionalne i dekorativne javne rasvjete 70:30 u korist funkcionalnosti – znači da vidite i budete viđeni, da je dobra osvijetljenost prometnica koja jamči sigurnost; ta rasvjeta mora biti ugodna oku (žuta rasvjeta). Gradovi vani već imaju omjer 60:40 u korist dekorativne rasvjete. Radi se o tome da se gradovi u inozemstvu prodaju na taj način. Grad koji želi da ga posjeti što veći broj turista i koji teži tome da oni u njemu borave što dulje – kvalitetnom dekorativnom rasvjetom naglasi neke najznamenitije građevine te osvijetli putove i ceste kojima se turisti kreću.

Gradovi dobivaju time jednu novu estetsku dimenziju, a tu je, dakako, i ona ekonomska. To znači da će ne samo više energije uštedjeti korištenjem nove rasvjete, gdje je uzvrat boja kvalitetniji, nego i duljim boravkom posjetitelja na njegovim ulicama. Primjerice, ako osvijetlimo hodnu površinu dubrovačkih zidina, to u svakom slučaju znači da će turisti i u večernjim satima moći imati pješačke ture po zidinama. Grad Zadar je samim Orguljama i Pozdravom suncu pokazao što znači na dobar i kvalitetan način privući ljude. Sada smo u Zadru osvijetlili lučicu Fošu – i odmah su se ljudi i tu počeli okupljati; do sada je to bio mračan dio grada u koji stanovnici u pravilu nisu uopće zalazili. A to je samo jedan mali dio onoga što se postiže kvalitetnim rasvjetnim rješenjima.

Kako svatko od nas pojedinačno, u svojim kućanstvima, može pridonijeti manjoj potrošnji energije?
Rasvjeta u kućanstvima može se optimizirati već i upotrebom štednih žarulja, a za one koji žele znati više skrećem pozornost na UNDP-ov program Energetska efikasnost, koji već neko vrijeme traje (www.energetska-efikasnost.undp.hr), a kojim se zapravo građanima detaljno objašnjava cijeli niz i financijskih i ekoloških prednosti koje će ostvariti korištenjem i učinkovitijih izvora rasvjete, ali i cijeli niz drugih stvari. UNDP građanima čak nudi i takozvane energetske savjetnike koji besplatno dolaze u vaše kućanstvo i na licu mjesta vas savjetuju kako i koja energetski učinkovita rješenja koristiti.

Naravno, sve je to u povojima jer je financijski element izuzetno bitan za svako naše kućanstvo, no UNDP-ov projekt svakako je hvalevrijedan i nema razloga da ga se ne iskoristi. Osobno mislim da tvrtke moraju više raditi na podizanju svijesti, na stvaranju svojevrsne zelene klime oko nas. Philips koliko i kad god je moguće pokušava na sve načine to komunicirati – od neposredne komunikacije s korisnicima do komunikacijskih paketa za kućanstva, koji im na jasan način pokazuju koliko mogu, primjerice, uštedjeti energije i novca ako zamijene standardnu žarulju od 40 vati novom od 8 vati te koliko će manje tom zamjenom emitirati štetnog CO2.

1. Richard Matheson: JA SAM LEGENDA – tajanstvena zaraza pretvori sve ljude u zombije

2. Margaret Atwood: GAZELA I KOSAC – genetski modificiran virus pobije sve osim skupine genetski modificiranih ljudi

3. Michael Crichton: SOJ ANDROMEDA – smrtonosni virus stiže iz dubina svemira

4. Jack Mcdevitt: ETERNITY ROAD – nakon epidemije preostali ljudi pokušavaju obnoviti davno zaboravljenu tehnologiju

5. David Palmer: EMERGENCE – dnevnik djevojčice koja preživi biološki napad na SAD

6. Algis Budrys: SOME WILL NOT DIE – 90% populacije pobije epidemija

7. George R. Stewart: EARTH ABIDES – nakon epidemije preostali ljudi regresiraju

8. James Van Pelt: SUMMER OF THE APOCALYPSE – smrtonosni virus pobije većinu populacije

9. John Christopher: DEATH OF GRASS – virus uništi travu i usjeve, a to dovodi do kolapsa čovječanstva

10. Stephen King: THE STAND – priča o malobrojnim preživjelima nakon pandemije smrtonosne gripe

(Irena Rašeta, Borja, Plan B 20)

A što se barem ove čitateljice tiče, Dobitnik će ostati zapamćen samo kao miš-maš svega i svačega, s potencijalom koji nije ostvario. Jako sam se trudila nadići subjektivne preference (izrazito ne volim satiru i parodiju u znanstvenoj fantastici), izdići se iznad svog statusa ortodoksnog SF fana (znanstvena fantastika, u suprotnosti s uvriježenim mišljenjem u izvanžanrovskim krugovima, podliježe nekakvim pravilima i ne dopušta pisanje bez granica i o bilo čemu), te ostaviti po strani bojazan da ću uvrijediti autora ako napišem da mi se njegov roman ne sviđa. Odbaciti svu neobjektivnost i krenuti analizirati roman baratajući činjenicama. Na žalost, ni činjenice mi nisu pomogle da mi se roman svidi, ali su barem spriječile da ovaj osvrt bude (nepravedno) previše negativno intoniran.

Piši i diši

Tamoya Sanshal je pseudonim mladog domaćeg pisca Roberta Vrbnjaka, a njegov roman Dobitnik primio je ove godine nagradu SFERA za najbolji SF roman objavljen prethodne godine. Dobitnik je priča s dva glavna lika. Prvi je pripovjedač Mario Palamudi, neprilagođeni i nezadovoljni mladić kojeg je ostavila žena i čiji mu psihijatar savjetuje terapiju pisanjem. “Piši i diši” – ponavlja mu psihijatar, sve dok Marijevo pisanje ne preraste iz terapije u problem. Marija, naime, opsjeda njegov lik po imenu Cillit Autogol, koji u njegovoj priči živi tisuću godina u budućnosti, u naizgled utopijskom svijetu, a zapravo distopijskom, u kojem je sve podređeno konzumerizmu. Istovremeno je Cillit za Marija stvaran – Mario je uvjeren da je Cillit njegov povučeni i tajanstveni podstanar, koji živi na katu iznad njega i čije korake svake večeri osluškuje, ne usuđujući se provjeriti je li ta osoba stvarna ili samo produkt njegove mašte. Mario je toliko opsjednut svojom “terapijom” da se odluči zabarikadirati u svojoj kući i priču o Cillitu istjerati iz sebe do kraja.

Cillitov svijet je svijet čovjeka-potrošača. Svijet gdje nitko ne mora raditi jer roboti obavljaju sav posao umjesto ljudi, ali gdje svi moraju trošiti – žele li to ili ne. Moraju kupovati, moraju igrati nagradne igre, moraju se povinovati željama svojih svojeglavih kućanskih aparata, moraju slušati napadne reklamne akvizitere… Cillitov svijet je satira, komentar suvremenog svijeta u kojem je također sve podređeno trošenju novca, ali nažalost autor nije ostao na tome. Na trenutke je svijet budućnosti doveo do takvog apsurda da se iz vida izgubila poruka koju je želio prenijeti. Orgazmički flomasteri, predstava iz učestalog mokrenja, osvježivač mozga, edukacijski pornoprogram na katoličkoj televiziji, ljepljiva traka Pedo Fly za hvatanje djece u dobi od 2 do 5 godina – tu su da bi izazvali smijeh i sasvim su nepotrebni. Da se autor zadržao na realističnijim predviđanjima – satirizirajući, ali ne i dovodeći do krajnjeg i besciljnog apsurda – roman bi barem kod ove čitateljice bolje prošao.

SF pada u vodu

Cijelo se vrijeme ograđujem i govorim samo u svoje ime jer ovo nije loše napisan roman. Dapače, sviđa mi se kako je napisan, samo sa sadržajem imam problema, a moguće je da je to iz ranije spomenutih subjektivnih razloga. I zato što mi Dobitnik ne donosi ništa novo, što je problem s podosta domaćeg SF-a koji neprestano kaska za svjetskim zbivanjima, a ponekad i za zbivanjima na domaćoj sceni – SF satirom su se kod nas već pozabavili i Ivo Brešan i Davor Slamnig, a reklamokraciju je bolje obradio Danilo Brozović. Ujedno je upitno je li ovo uopće SF – ako Cillit doista samo postoji u Mariovoj mašti, onda i cijela SF premisa pada u vodu.

U romanu ove vrste, gdje je radnja sporedna i sve počiva na likovima i okruženju u kojem se nalaze, prežvakavati već prožvakane teme (taman na lijep način kako to radi Vrbnjak) nije dovoljno. Nedostaje osjećaj začudnosti, a prevladava osjećaj već viđenog. Što je šteta, jer također se javlja osjećaj da je Robert Vrbnjak pisac s velikim potencijalom, ali pisac koji treba raditi na sebi, više čitati domaće SF autore (ako već želi stvarati u domaćem SF okruženju, treba izvidjeti kakva je trenutačna situacija) i s više se samopouzdanja prepustiti mašti. Ako tako napravi, ja željno iščekujem njegov sljedeći roman.

Nakladnik: Slovo (www.slovo-ito.hr)
Cijena: 130 kn
Besplatno poglavlje: www.skrati.net/tamoya

(Irena Rašeta, Plan B 20)

VauMijau
Hrvatska društvena mreža za kućne ljubimce i njihove vlasnike pokrenuta je krajem proteklog mjeseca i ima zakon ime – Vaumijau. Korisnici imaju mogućnost kreirati grupe i pripadati im, dijeliti fotografije i video, čitati svakodnevne vijesti, saznati što će se događati uskoro u njihovoj blizini, družiti se na forumu, a kasnije i u stvarnome svijetu. Sve što jedan druželjubivi kućni ljubimac poželjeti može!
www.vaumijau.net

Na klapski način
Site Na klapski način pokrenut je još 2003. godine na besplatnoj domeni, a već je godinu dana kasnije preseljen na ovu, a istovremeno je osnovana i istoimena udruga. Stranica je to za sve ljubitelje klapa i klapske pjesme, a s godinama se skupilo i sasvim dovoljno materijala. Prije svega upućujemo vas na bogati odjel multimedije, na kojem možete pogledati videozapise i downloadati i malo klapske glazbe. Tu su također i notni zapisi, tekstovi pjesama, popis klapa.
www.naklapskinacin.com

Making of
Obavezan dio filmskih DVD izdanja i emisija redovito su prilozi u kojima saznajemo kako se snimao koji film, što o njemu misle glumci, kako su se proveli, što se događalo iza scene, tko je bio odgovoran za specijalne efekte i svu silu sličnih stvari. Portal Making of (financira ga i Natalie Portman) s tom je mišlju i nastao, pa nudi svježe making of materijale iz filmova koji se tek snimaju, odnosno popis filmova te glumaca, glumica, redatelja. Prilično zabavno odredište za sve zaljubljenike u film.
www.makingof.com

Zrikka
Zrikka (mini blog) je servis poput Twittera, namijenjen hrvatskom i regionalnom web prostoru. Prednost Zrikke je u tome što je sve na svima razumljivom jeziku i što se ondje skuplja ekipa iz kvarta – ako pod kvartom podrazumijevamo Hrvatsku i regiju. Osim toga, korisnicima nudi mogućnost pisanja postova do 160 znakova, dok Twitter nudi 140. Ostalo funkcionira poput Twittera: pretplatite se na korisnike koje želite pratiti, pišete kratke postove, komunicirate s drugim korisnicima i družite se.
www.zrikka.com

Personas
Uredite Firefox! Ako vam je defaultni izgled omiljenog browsera dosadan i nemaštovit, vrijeme je da ga spimpate! Radi se, dakako, o skinovima za ovaj browser, a budući da ih se nudi na tisuće, ne bi trebalo biti teško odabrati nekoliko koje možete jednostavno i mijenjati. Svi su skinovi podijeljeni po kategorijama – apstraktno, moda, glazba, priroda, sport i slične, a unutar svake kategorije (i sveukupno) moguće ih je pregledavati po popularnosti odnosno po posljednjim dodanim skinovima. Naš je favorit Firefox robot.
www.getpersonas.com

50 odličnih infografika
Iako ne izdvajamo pojedinačne postove, na ovom blogu baš ćemo to učiniti jer smo slabi na infografike i vjerujemo kako bi više infografika svijet učinilo boljim mjestom! Radi se o pedeset doista izvrsno na ovaj način prezentiranih tema, koje su medije u kojima su objavljene digle na višu razinu. Bilo da se radi o najboljem pivu u Americi, filmu Kill Bill, proizvodima iz Kine, predgrađima, zagađenju… Kad već o tome govorimo, svakako provjerite i www.visualjournalist.org.
http://is.gd/toDi

Tacky weddings
Iliti neobična vjenčanja. Netko je tradicionalist, netko egzibicionist, a netko treći pak svojim vjenčanjem želi odati počast nečemu, recimo omiljenoj seriji. Site Tacky weddings donosi baš takva vjenčanja, a uz sve to dodaje i šaljive fotografije i videozapise s vjenčanja, pokoju čudnu vijest iz tog svijeta i kojekakav sličan sadržaj. O ukusima se, naravno, ne raspravlja – tko voli, nek’ izvoli…
www.tackyweddings.com

Almost Perfect
Stariji korisnici računala dobro se sjećaju aplikacije WordPerfect, koju je još u devedesetima kupio Corel. O počecima kompanije i svom radu u njoj knjigu je napisao W. E. Pete Peterson, također još u devedesetima, a sada se knjiga može besplatno čitati na internetu ili u pdf izdanju. Kao što kažu svjedoci koji su knjigu čitali – to nije samo štivo o WordPerfectu, nego i o počecima industrije osobnih računala. Vi koji ste tu scenu pratili i svi oni koji žele znati kako je bilo nekad – uživajte…
www.wordplace.com/ap/index.shtml

Viralni video mjeseca
We Didn’t Start the Flame War
Zaigrana ekipa sitea College Humor, koji ima izvrsnu produkciju, napravila je obradu pjesme We Didn’t Start The Fire Billyja Joela, no u njihovoj se pjesmi govori o internetskoj vatrici, odnosno flameu. http://is.gd/tvli (via @AnteMarkic).

Kad ste već na You Tubeu, pogledajte i geek-verziju pjesme Womanizer, koja se također ubrzano širi internetom.

Korisno
Wrong side of the art
Na ovakvim bismo siteovima mogli živjeti i surfati danima. Radi se o filmskim plakatima za različite žanrove: horor, sci-fi, exploatation, cult, trash i B-movies. Retro do kraja, podijeljeno po desetljećima, pravcima (sex comedy, combo, violent pink i dr.). Genijalno, GG za trud ekipi koja producira site!
www.wrongsideoftheart.com

Potpuno beskorisno
Running from camera
Internet je čudo, a ljudi su čudaci sa svakojakim idejama! Jedna od takvih je i blog Running from camera, na kojoj se nalaze fotografije ljudi koji trče od kamere. Od je tu ključna riječ. Ako volite bježati od kamere, evo zabave i zanimacije za vas.
http://runningfromcamera.blogspot.com/

(Boris Ličina Borja, Plan B 20)

“Riječ je o jednoj boji koja u svim svojim nijansama prati i nadopunjava linije automobila. Osim toga, plava je globalno prihvatljiva boja, uz koju se ne vezuju nikakve negativne konotacije”, izjavila je povodom predstavljanja PPG-ovog izvještaja o upotrebi i popularnosti boja u svijetu menadžerica te tvrtke zadužena za boje automobila, Jane Harrington. Sjedište PPG-a je u gradu Troyu u američkoj saveznoj državi Michigan, a trendove kupovine automobilskih boja predviđa na osnovu kretanja u modnoj i informatičkoj industriji te industriji uređenja interijera. Harrington je dodala kako boja postaje sve važnija u mnogim područjima industrijskog dizajna, a ne samo u dizajnu automobila. Svoju tvrdnju potkrijepila je činjenicom da je danas moguće naručiti perilicu rublja, mobilni telefon, pa čak i kuhinjske uređaje u raznim bojama.

Dizajn interijera kreira trendove

“Pogledajte kućanske aparate – hladnjaci su nekad bili sivkasti ili bijeli, a danas ih je moguće dobiti u nekoliko boja, od kojih svaka može imati nekoliko nijansi, kako bi boja odgovarala interijeru vašeg doma. Mislim da je to utjecalo na sve aspekte dizajna”, naglasila je Harrington. Objasnila je kako se slični pomaci mogu očekivati i u automobilskoj industriji, prije svega zbog razvoja novih tehnologija proizvodnje boja, ali i lakiranja automobila. “Automobile očekuje šareni svijet još većeg broja boja od onih koje se sada nude”, istaknula je Harrington.

Tvrtka u kojoj ona radi nije jedina koja drži da je plava boja – boja budućnosti. Kemijski gigant Dupont u travnju je također izdao dokument u kojem ističe (buduću) važnost plave boje, objašnjavajući to brigom za okoliš. “Stalno govorimo o nebu i vodi, pa držimo da će to pojačati prodaju automobila plave boje u svijetu”, rekla je Karen Surcina, menadžerica za boje tvrtke Dupont i dodala kako bi se kupovina automobila plave boje mogla protumačiti kao želja vozača da posjeduje automobil “sofisticiranog” izgleda. PPG je u svom izvještaju objavio da je razvio više od 130 “koncepata” boja za svoje klijente iz automobilske industrije. Neki od njih su dosad neviđeni te bi trebali “obojiti” automobile koji će na tržište stići između 2011. i 2013. godine.

Srebrna i dalje najpopularnija
Prema podacima PPG-a, srebrna je i dalje broj jedan u cijelom svijetu. U SAD-u se za nju odluče kupci 20 posto novih automobila godišnje, potom slijedi bijela s 18, crna sa 17 i crvena s 13 posto. U Europi je srebrna još značajnija nego u Europi, za nju se odlučuje 35 posto svih kupaca novih vozila godišnje, a u azijsko-pacifičkoj regiji za nju se opredijeli čak 37 posto kupaca novih automobila na godinu. Popularnost srebrne prije svega se pripisuje njezinoj neutralnosti, što znači da pristaje gotovo svakom automobilu. Isto je sa crnom i bijelom bojom. Naime, uz srebrnu, to su jedine dvije boje koje je moguće naći na svakom automobilu. (Goran Vuzem, Plan B 20)