Magazin Wired proglasio je blogu vrijeme smrti: 2008. godina. Kao što kažu u nedavno objavljenom članku (Twitter, Flickr, Facebook Make Blogs Look So 2004), blogosfera je postala prenapučena, zagušljiva. Malo je blogova vrijednih pozornosti, sve je više neprohodnog blogerskog spama. Ta ideja nije sasvim nova, o njoj smo raspravljali i na stranicama Plana B, ali i na stranicama domaće blogosfere. Je li bloganju došao kraj, i ako nije, hoće li uskoro – za vas odgovaraju dvojica poznatih blogera.

Protiv

Blogovi su mrtvi za one koji su počeli pisati blog kada je postao popularan, znači kod nas negdje oko 2004. godine, a koji će sada, kada su trendy Facebook i Twitter, “živjeti” tamo, pa će kad se pojavi nešto drugo – prijeći na to. Moj blog postoji od 1999. godine – tada je to bio site, blog je postao tek kad su se blogovi pojavili kod nas, a uskoro će postati nešto drugo, što nije ni blog ni site! Borja.org danas ima vlastiti social bookmarks, status  i druge tzv. 2.0 elemente, čime će se opet forma promijeniti. Želim reći da to što se ovim odustajačima više ne piše – ne znači da je forma bloga mrtva. Uvjetno rečeno, ozbiljni blogovi će i dalje postojati, ali će s vremenom prijeći na jednu višu razinu, kao što se dogodilo i na američkoj sceni, no i dalje ćemo čitati kvalitetne blogerske tekstove. Ako će nešto izumrijeti, to su blogerski servisi, naročito naši, koji ne rade dovoljno na razvoju, a niti ne pokušavaju napraviti nešto što će privući nove korisnike.

Borja, www.borja.org

Za

Ako provjerite feedove blogera koji su harali domaćom blogosferom prije koju godinu-dvije, vidjet ćete da rijetko tko od njih piše redovito, ako uopće i piše. Razlozi su jednostavni, bloganje je vremenski zahtjevan i zamoran hobi koji donosi jako malo novca i dovodi nula (dobrih i trijeznih) riba u krevet. Što duže pišete blog, to će vas žešće proganjati cyber duhovi prošlosti, vaši imbecilni postovi i sve ono što ste prije koju godinu smatrali iberkuličastim. Pisanje bloga znači i čitanje gomile tuđih blogova, što je čisto gubljenje vremena u 90% slučajeva. Zar doista morate pročitati i komentirati osamdeset i dvije verzije istih postova o ubojstvima u ZG?!? Na kraju krajeva, osobni blogovi su sooo out, posebno na domaćim blogerskim servisima. In su tweetovi i kratki statusi. In je biti zabavan, pametan ili provokativan u 160 znakova. Složene rečenice i pisanje tekstova dužih od tisuću znakova prepustimo ljudima koji znaju koristiti č i ć, za dobrobit hrvatskog nam pravopisa.

Siniša Dukarić, www.sinisa.org

(Plan B 14)

Među prvim 2.0 kopijama na domaćem webu bile su stranice Osobna.com, Punakuca.com, Jubito.com.hr, Tvojtube.com te Ekipa.hr. Svi redom završili su neslavno. Adress not found, pojavi se u browseru i kao da ih nikad nije bilo ili funkcioniraju s minimalnim brojem članova.

Osobna.com zamišljena je kao društvena mreža sa sada već klasičnim opcijama stvaranja profila, povezivanja s prijateljima, dodavanja fotografija, privatnih poruka… Zaživjela je, jedno se vrijeme provlačila kroz domaću “sociosferu”, a onda nestala.

Punakuca.hr i Ekipa.hr također su dvije domaće inkarnacije Facebooka i MySpacea, no nikad nisu “disale punim plućima”. Poput Osobna.com, obje su mreže nudile opcije povezivanja i razmjenjivanja korisničkog sadržaja, po uzoru na Facebook, no kao jedinu razliku ponudile su hrvatski jezik kao osnovni. Da je jezik “slovo razlike” misle i neki pokretači još uvijek (odnosno tek sad) aktivnih domaćih 2.0 servisa.

Tvojtube.com jedan je od nerijetkih domaćih pokušaja kopiranja YouTubea. Bio je aktivan relativno kratko vrijeme i potom nestao u bespućima interneta. Pomislili bismo da je tu kraj i da su ostali web entuzijasti naučili lekcije. No, prevarili bismo se. Na domaćem webu postoji nekoliko još uvijek aktualnih 2.0 servisa i mreža. Neki su tek pokrenuti, a neki su još uvijek nedostupni za javnost.

Porazgovarali smo s njihovim pokretačima i pokušali saznati njihovo razmišljanje zašto (ne) uspijevaju, zašto misle da će uspjeti te zašto misle da se mogu mjeriti sa stranim, popularnijim servisima.

Domaće je domaće

Viktor Marohnić, jedan od pokretača Pticice.com, domaćeg servisa za razmjenu fotografija, svjestan je da njegov servis ne može ponuditi više od superpopularnog Flickra – ni po mogućnostima, ni po financijama – bilo da je riječ o ulaganjima ili zaradi. No njegov servis, tvrdi, ima značenje za domaće korisnike koje Flickr nikad neće imati.

- Možda se ne možemo mjeriti po funkcionalnosti i mogućnostima u odnosu na Flickr, ali po duhu i atmosferi u samoj zajednici možemo puno više. Ljudi, kao i u stvarnom životu, više traže društvo poznatih i bliskih osoba. Tako se naši korisnici ugodnije osjećaju na Ptičici nego na Flickru ili nekom drugom servisu. Kod nas pronalaze ljude s istog govornog i zemljopisnog područja te im je to lakše povezati s njihovim stvarnim životom. Organizirani su u brojne skupine koje imaju redovita druženja u Zagrebu, Osijeku, Varaždinu, Splitu, Rijeci, Dubrovniku… – priča Marohnić.

S njim se slaže i Eden Kirin, pokretač stranice Supergrupa.com, društvene mreže koja je tek nedavno pokrenuta i čija se promocija i pokušaj integracije u domaći web tek očekuje. Kirin vjeruje da strani servisi iza kojih stoje bogate kompanije mogu biti suviše orijentirane prema kapitalu.

- Maleni volonterski projekti mogu biti topliji i srdačniji. Mogu biti agilniji, a programeri brzo reagirati na zahtjeve korisnika kad su u pitanju proširenja mogućnosti i ispravljanje postojećih problema. Na kraju krajeva, zašto ne dati priliku domaćim idejama? – pita se Kirin.

Odgovor leži u dodatnoj vrijednosti?

U uvodu navedeni primjeri svjedoče kako sâm hrvatski jezik nije bio dovoljan da projekt preživi i da se natječe s velikim igračima. No ono što bi moglo prevagnuti i dovesti ljude na domaće projekte, tvrdi Ivan Rašić, jest pokretač društvene mreže Lokalisti.net, dodatna vrijednost.

- Cilj je našeg portala da ne preprodaje podatke svojih korisnika i da korisniku ne smeta s previše reklama, što je uobičajeno kod velikih društvenih mreža. Lokalisti, kao što joj i ime kaže, jest mreža fokusirana samo na domaće tržište, gdje će svojim korisnicima ponuditi više iz područja bližeg susjedstva, turizma i posla – kaže Rašić.

Koliko su potraga za poslom i mreža poslova na internetu bitne tržišne niše vrlo dobro zna Nenad Bakić, pokretač portala Mojposao.net. Njegov je novi projekt, koji je nedavno predstavljen javnosti, Linker.hr – domaća društvena mreža. Voditeljica projekta, Mirjana Droptina, smatra da imaju prednost pred stranim mrežama.

- Možemo se lakše povezati s lokalnim servisima i stranicama, ponuditi određene mogućnosti koje su tematski prilagođene hrvatskom tržištu. Linker.hr će korisnicima pored integracije s domaćim stranicama pružati mogućnost boljeg širenja javne svijesti.

Pod time mislimo na proširenje već postojećeg trenda koji se pojavio na stranim servisima kroz grupe u kojima se trenutačna kretanja u hrvatskom društvu sve učestalije komentiraju i izazivaju reakcije javnosti, stvarajući novu razinu javne svijesti – kaže Droptina.

Malo korisnika – puno mreža

Unatoč entuzijazmu pokretača, problem koji se počeo događati na relativno skučenom regionalnom web prostoru jest velik broj društvenih mreža koje se više ne natječu samo sa stranim brendovima poput Facebooka, nego i međusobno. Da je tako, svjedoči i 2.0 servis Mojnet.com, koji je hrvatska verzija slovenske stranice Mojvideo.com. Pokretač oba servisa, Tine Koloni, uspjeh vidi u kombinaciji dva servisa – poput Facebooka i YouTubea – u jedan, i to na domaćem jeziku.

Najvažnije je dobro promisliti i vidjeti koje servise domaći korisnici traže, pa im te iste servise ponuditi na najlakši mogući način, tvrdi Koloni.

- Lokalni korisnici imaju specifične želje. To mogu biti male stvari, detalji, ne treba uvijek ciljati na veliko. Zbog toga je izuzetno bitna komunikacija s korisnicima, ne samo da odgovarate na njihova pitanja i prijedloge, nego da ih potaknete da sudjeluju u poboljšanju servisa – kaže Koloni te dodaje da mreže trebaju svoje vrijeme i kritičnu masu ljudi da bi zaživjele.

No upravo je ta kritična masa, smatraju domaći web stručnjaci, jedan od glavnih problema zašto kopije popularnih servisa kod nas nikad neće imati perspektivu.

- Jednostavno nas nema dovoljno na ovim prostorima da bi neka društvena mreža zaista mogla zaživjeti. Moraš imati kvalitetu (stranice) i kvantitetu (korisnike), tako da pokušaj usporedbe s Flickrom, YouTubeom i Facebookom odmah pada u vodu – smatra Vanja Bertalan iz Web Burze.

Kapital je presudan

On, za razliku od pokretača Mojnet.com mreže, ne smatra da je “sukus” najboljeg s popularnih stranih servisa dobra stvar. Rezultat je “nepovezana papazjanija svega i svačega, za što korisnici ne osjećaju da im pomaže u životu, pa to, logično, i ne koriste”, dodaje Bertalan.

Autori Pticice.com u prvotnoj fazi servisa na umu su imali upravo to – servis poput MySpacea, koji ima naglasak na razmjenu fotografija. Dakle, kombinacija Flickra i MySpacea, kasnije i Facebooka. Pticica.com prvi je rezultat, a sliku su kasnije zaokružili realizacijom prvotne ideje u stranici Trosjed.net.

Tvrde da je ideja dobra i da može zaživjeti, no u njihovom slučaju, kaže Viktor Marohnić, problem je bio u tome što su ušli u partnerstvo s portalom Net.hr, koji nije bio u stanju pratiti njihove ideje i razvoj, zbog čega sâm projekt trenutačno stagnira.

Kapital koji upravlja velikim svjetskim mrežama, neovisno o stavu korisnika, ipak je upravljačka snaga web projekta. No kako skupiti kapital kad je ciljana publika, tvrdi Goran Peuc iz Nivasa, vrlo malena?

- Mi smo zemlja od 4,5 milijuna ljudi, od kojih ih je 35 posto na netu, no u taj broj ulaze i oni kojima internet služi isključivo za mail. Sve u svemu, baza korisnika koji su potencijalni korisnici društvenih mreža maksimalno je 250 tisuća ljudi. A oni su već svi na Facebooku i putem njega su povezani s poznanicima i prijateljima iz cijelog svijeta, pa čak i da se dogodi čudo i svi prijeđu na domaće verzije, popucat će im socijalne veze s ostatkom svijeta i oni će se nakon dva dana vratiti na internacionalne verzije – smatra Peuc.

Upravo su ti članovi, tvrdi Siniša Dukarić iz WebTrenda, nezamjenjivi. Kopirati popularni servis i plasirati ga na naše tržište, tvrdi, znači “doći prekasno” jer obično kopija ima više-manje istu funkcionalnost originala, no original ima ono što kopija nepovratno gubi u samom startu – članove  i postojeće veze među njima, koje čine opstanak praktički bilo kojeg 2.0 servisa mogućim.

Je li onda dovoljno kopirati strani servis, prevesti ga na hrvatski jezik, dodati mu neko lokalno obilježje i poticati duh regionalnog zajedništva te očekivati uspjeh? Može li više mreža u Hrvatskoj pronaći dovoljno velik broj posjetitelja da bi se projekti isplatili i koliko dugo i oni koji ne rade mreže “zbog kapitala” mogu razvijati i održavati svoje projekte na životu? Pokretači mreža tvrde da je moguće, nezavisni stručnjaci tvrde da je suvišno i neisplativo. U pravu su i jedni i drugi, no brojni ugašeni projekti na strani su potonjih. Zasad je upitno hoće li ih nove “kopije” demantirati te jesu li pronašli svoju “dvojku” ili pak ostaju samo u domeni nule.

Dvanula iskustvo

Krajem 2005. godine počeo sam raditi na Dvanula.com, prvom hrvatskom 2.0 siteu, kao i 1999. godine, do kraja ponesen ovaj put novim bumom na webu. Kad je internet u pitanju, lako se zanesem. U početku je Dvanula bio zamišljen kao RSS reader, a kasnije se proširio na čitav niz drugih 2.0 funkcija, od kojih je temeljna bila naš domaći Digg odnosno foto Digg. Druge su uključivale social bookmarks servis (hrvatski Delicious), što se radi (hrvatski Twitter), mogućnost pisanja blogova. Servis je imao i osnovne funkcije društvene mreže, poput mogućnosti dodavanja prijatelja, slanja poruka i sličnog. Projekt je od početka trebao funkcionirati isključivo kao domaći Digg, jer je to jedan od 2.0 servisa koji kod nas imaju smisla, budući da se na Digg.com vijesti iz Hrvatske neće pojaviti ili neće biti dovoljno popularne. Sve ovo s predznakom “hrvatski” uglavnom je besmisleno i šanse da uspije su nikakve. I to je prva stvar koju pitam ljude s kojima razgovaram a koji se spremaju na neki takav projekt: “Zašto biste koristili taj servis, a ne već postojeći inozemni? Što će on točno imati zbog čega bih ja tamo dolazio?” I većina je, baš poput mene, tvrdoglava u namjeri da naprave upravo to. ;)

Ako već želite društvenu mrežu, ona mora biti mnogo uža od Facebooka, tematska – na neku foru poput Coolinarike – odnosno takva da je smislena u našim okvirima (mi3dot.org imao bi smisla). Ako radite drugačiji servis, neka stvarno bude drugačiji i jedinstven za naše ili regionalno tržište jer boriti se s Googleovim RSS readerom ili NetVibesom (što sam ja pokušao) potpuna je glupost, financijski iscrpljujuća, iz koje teško da ćete izaći kao pobjednik. Naravno, dobit ćete iskustvo, 2.0 mudrost i sve ostalo dovoljno dobro da vam ne bude žao vremena i utrošenog novca. (Borja)

(Nebojša Grbačić, Plan B 15)

Odustajanje godine
www.bestseler.net

Bestseler se pojavio kao blogerski magazin, okupivši neka tada važna imena iz blogosefere. Prva verzija je, na žalost, bila riješena potpuno neblogerski, dok je druga dijelom taj problem ispravila. No, Bestseler 2.0 u svojoj je drugoj verziji krenuo silaznom putanjom. Nitko se o siteu nije brinuo, pa je sve i zamrlo, a ljudi su zaboravili da je postojao. Sada skuplja prašinu i zalutalog posjetitelja, i jasno je da mu budućnost nije blistava. Šteta, polagali smo dosta nade u to odredište.

Najgori dizajn portala
www.javno.com

U sadržaj nećemo ulaziti jer ga niti ne čitamo, ali dizajn smo vidjeli i možemo reći da je katastrofalan. Totalno – ne devedesete nego osamdesete! I ideja da se novinarima plaća po broju klikova koje su dobili na tekst – odlična je, trebali su je zadržati. Sigurni smo da barem jedan novinar ima prijatelja programera koji bi riješio Najveću Novinarsku Plaću u Hrvata! Ipak, na greškama se uči; u trenutku pisanja ovog teksta pričalo se kako kreću u redizajn, koji je možda već gotov. Javno.info je već otvoren. Kul, građani novinari, trendy.

So ’90 dizajn
www.crochef.com

Važan je sadržaj, i mi to znamo, ali zašto ga ne upakirati u moderniji izgled kad već možete? Tako je CroChef (‘rvacki šef) dobra ideja sa zgodnim sadržajem, upakirana u ne tako sjajan dizajn, kakav je negdje oko ’96. prevladavao webom, i to ne domaćim nego stranim! Na žalost, takvih je siteova u nas dosta velik broj, a razloge nalazimo u činjenici da će mali od strinine rodice taj neki web napraviti za sto kuna. Platite dizajnerima da dizajniraju! I pustite ih da rade svoj posao, znaju bolje od vas.

Upitnik godine
Večernjakovi blogeri na Blog.hr

Ok, možda su to neki dilovi i korporativna povezanost koju nam se ne da istraživati, ali odluka Večernjeg da svoje blogere pošalje na Blog.hr kako bi tamo pisali, čudna je. Misao-vodilja trebala je biti “povećajmo posjet svojim stranicama” (koje se često raspadaju), no u ovim su novinama odlučiti napraviti suprotno. Još čudnije, ako uzmemo u obzir da je publika Blog.hr dosta mlada i da možda i nije najbolja ciljana publika (sumnjamo da će oni kupovati dnevne novine). Na to i još niz pitanja – tražimo odgovor.

Prepisivanje godine
Domaći portali

Hrvatskoj bi bio dovoljan jedan jedini portal jer svi ionako prenose isto: piše Večernji, piše Jutarnji, piše Slobodna, piše Novi list, i vrlo malen broj tih portalskih novinara. A za nas čitatelje stvar je dosta iritantna. Odemo na site nekih dnevnih novina, tamo vidimo sve što treba, i onda utvrđujemo gradivo na portalima. Istina, ima tu i autorskog rada, ali znatno manje nego copy-pasteanja. Želite li uzeti pare, eto vam ideje: zaposlite par ljudi da copy-pasteaju i prenosite, prenosite, prenosite!

Brza smrt
www.hiperlink.hr

Na ovoj se adresi pojavio u jednom trenutku 865. blog servis, ali je brzo skončao. Bit će da je u pitanju ona: “Vidjela žaba…” Takvih klonova je sve više, originalnih ideja sve manje, pa na kraju imamo 700 istih servisa na kojima žive autor i tri prijatelja, pa ti servisi zamru nakon nekog vremena. Ne kažemo da uvijek treba smišljati posve nove stvari, ali ako već pokrećete novi blog servis, morate po nečemu biti drukčiji.

Satovi koji ne postoje
www.sukobinteresa.hr

Veći dio godine provjeravali smo na datoj adresi je li Ivo Sanader u svoju imovinsku karticu dodao sve te silne satove koje ima. Odgovor znate: nije. Premda koristan, site Sukob interesa zapravo je ono – džabe nam takav site s takvim političarima. Treba nam rezervni site toga tipa, na kojem će pisati što sve nije prijavljeno, pa da možemo raditi usporedbu sa službenim sukobom interesa. A i ovaj postojeći izgleda kao da je ispao iz ’94.; možda se nema para za dizajnera, treba vanjski dug plaćati…

Riječ godine
Jubito

Koji LOL je ovo bio! “Gdje su mi se ismijavali na Jubitou”, rekao je (nadamo se, sada već bivši) ministar unutarnjih poslova Kirin – i stvar je počela živjeti! Pojavile su se Jubito majice, kupljene su Jubito domene, zauzele su se Gmail adrese, totalna zabava koja traje, traje i traje! Jubito je (za vas, gospodine, koji interneta nemate) popularni videoservis YouTube, na kojem se nalaze videozapisi o spomenutom ministru koji su pogledani više od milijun puta! Bolje od prajm tajma, i – ako nas pitate, a pitate – skroz novi prime time.

Okrupnjavanje godine
Filmski i prijatelji

Filmski.net, Booksa.hr i Teatar.hr postali su jedno. Film, knjiga i kazalište našli su se u istom dizajnu i istoj strukturi, vjerojatno i sa sličnim oglašivačima. Dobili su svaki za sebe veću vrijednost, veći broj posjeta, a samim tim i bolju mogućnost za zaradu na uzburkanoj internetskoj sceni. Ono što nedostaje jest centralni agregator vijesti sa sva tri sitea, a iznervirala nas je bila i videoreklama koju su imali, a u kojoj je zvuk defaultno bio na on. No, to su riješili, pa mirno spavamo. Sva tri, za kulturne ljude, odličan su izbor.

Najbolja online reklama
www.pljacka.com.hr
www.hostanostra.com

Kada je ZAMP odlučio uvesti danak u lipama, odnosno plaćanje naknade na informatičku opremu (jer naravno da je koristite za piratiziranje), ekipa iz tvrtke Makro Mikro uzvratila je serijom odličnih reklama i ovim siteom. Sve su riješili – nas su zabavili, podigli vrijednost tvrtke u očima korisnika, i “natjerali” nas da poslušamo sve njihove (ionako dobre) reklame. Odlična ideja, a takve su u nas na žalost, barem što se ovakvih akcija tiče, prerijetke. I još jedna blistava zamisao: site HostaNostra, kao reklama za hosting, naravno, odrađen u mafijaškom stilu.

Internetska stranka
SDP

Prvi su otvorili kanal na YouTubeu, profil na MySpaceu, počeli blogati i širiti se internetom. Sve u svemu, SDP je prošle godine definitivno bio najinternetskija stranka – i prije izbora najbolje su iskoristili ovaj naš životni prostor. I na službenim su stranicama predstavili program odnosno omogućili biračima da pitaju sve što im padne na pamet, a vezano je uz taj isti program. Na kraju, i Zoran Milanović 2.0 otvorio je svoj izborni blog, baš kao što se to radi u fizički dalekoj ali internetski bliskoj Americi. Sada su ustanovljena nova pravila koja se moraju slijediti.

Tko to gleda?
Max Zona

Mi! Ni sami nismo mogli vjerovati kada smo posjetili T-Portalovu Max Zonu, prvi domaći broadband portal, ali istina je bilo očita – MaxZona je redizajnirana! Hvala dragom Bogu! Bila je prava šteta što je zbog dizajna patio toliki sadržaj, ali sada, kad je sve malo na 2.0 foru i s primjenom svih funkcija koje se koriste na takvim servisima, predviđamo uspjeh. Također valja spomenuti (čitajte pažljivo kolege s NoveTv), kako se video može integrirati na druge siteove. Time se naravno, šir i glas o samom portalu. Hura još jednom!

Cenzura godine
Jubito u Saboru

Iako nije dugo potrajala, cenzura Jubitoa u Saboru izazvala je dosta buke (zbog čega je i Jubito vraćen). Sve se dogodilo nakon što je u Nacionalu objavljen članak o internetu u političkim kampanjama. Ubrzo nakon toga Larryjevim i Sergejevim (vlasnici YouTubea, op.a.) stranicama nije se moglo pristupiti s ove važne lokacije. Kasnije su se izvlačili na tehničku podršku, nešto muljali i vratili Jubito da se i zastupnici smiju. Da smo mi na vlasti, smjeli bi samo po stranicama Plana B surfati.

Google godine
Peratovićevi dokumenti na Googleu

Čini se da u policiji nisu računali na Google, kada su upali u prostorije NoveTV i s Blog.hr servera odstranili dokumente, postove zbog kojih je priveden slobodni novinar i bloger Željko Peratović. Naime, (nama ali ne i njima) poznati Google cache dokumente je (koji su šest mjeseci stajali na webu) – sačuvao. Kao blogeri i novinari na takvu akciju zastrašivanja možemo samo reći buu i uaaa! Pišite zato na inozemnim servisima, pa nek’ zovu Google da im skida postove ili pročitajte sve što se pročitati može o anonimnosti na internetu.

Spammeri godine
Suvremena.hr

Ovi su nas stvarno iznervirali sa svojim newsletterom. Prvi smo se put pristojno odjavili, drugi put smo još uvijek tolerirali taj spam, a treći put – napisali velikim slovima da ne želimo primati to što nam šalju. Srećom, sljedeći više nije stigao jer bismo se pozvali na Zakon o telekomunikacijama, koji u članku 111. kaže: “Uporaba pozivnih sustava sa i bez ljudskog posredovanja, telefaks uređaja ili elektroničke pošte u svrhu izravne promidžbe dopuštena je samo uz prethodno pribavljenu privolu korisnika usluga”, dok je kazna definirana člankom 116.: “Novčanom kaznom od 5.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit će se…”

Usability godine
www.business.hr

Koje razočaranje! Koji loš redizajn! Kakva katastrofa! Ne znamo tko se bavio redizajnom business.hr-a, ali u višegodišnjoj povijesti domaćeg nam interneta ovo je nešto najgore što smo vidjeli. Dizajn još kako-tako, ali usability je totalno neprijateljski nastrojen prema korisniku – prekršena je većina pravila pristojnog usability ponašanja! Zašto i čemu – nismo saznali, a zapravo nas više niti ne zanima jer takve stranice odbijamo posjećivati u 21. stoljeću. Što se weba tiče, ugledajte se na konkurenciju.

Najgora ideja
Xclaim

Spam unutar novinskog članka, kako briljantno! Protiv marketinga se uopće ne bunimo, ali ovakvo zadiranje u novinski tekst baš nam nije sjelo, naročito nakon što su poveznice stavljene u potpuno pogrešan kontekst i na posve neprimjeren način. Siteovi koji drže do sebe trebali bi izbjegavati ovakav način oglašavanja, baš kao što to rade u inozemstvu. No, kod nas se zeleni virus proširio, na veliku sreću i radost korisnika. Treba napraviti bannere, Green link free i staviti ih po slobodnim stranicama.

MySpace godine
www.netopolis.hr

E, ‘si vidio onaj maj spejs, tam’ ima milijun ljudi, ono ekipa brije, trebalo bi to kod nas napraviti… Može, ček’ da vidim source… hm… da… CTRL-C… CTRL-V… Evo ga, gotovo. E, i nominirani smo u natječaju za web top 100, daj zakelji bener, možda se premijer učlani. Redizajnirajte barem to, ovako izgleda kao prva društvena mreža, totalno neprivlačno! Ipak, znamo ekipu koja se sada bavi time, a njima vjerujemo, pa će valjda i od Netopolisa biti nešto, a ne MySpace. Ovako je 0.0 a ne 2.0

AdSense godine
www.marketing.hr

Ovo i nije tako loša ideja – hrvatski AdSense s isključivo domaćim tekstualnim oglasima. Pojavio se negdje u travnju, no od tada do danas nije se nešto naročito dogodilo, niti smo dobili više informacija o tome kako radi i radi li uopće. Stranice na kojima su se trebale nalaziti sve pojedinosti – u trenutku pisanja teksta bile su nedostupne, pa sve što možemo reći jest Invalid licence key, jer to tamo piše. Možda ipak zaživi i oživi, ne bi bilo loše, premda pred autorima nije lak zadatak osmisliti takvo što.

1. Yahti Blog – Yahti blog vodi tročlana ekipa, La Lara, Ljuba i Kikoman. Blog na kojem se piše o egzotičnim mjestima za obići, ukusnim jelima za pojesti, dobrim pićima za popiti, pa još i sve to začinjeno s dozom umjetnosti i dobrim lifestyleom.

2. DnevnikEklektika – Blog vodi Dragan Babić, web dizajner iz Novog Sada, možda jedan od najvećih CSS gurua u Srbiji. Tamo nećete svaki dan pronaći svježi post, ali zato svaki objavljeni vrijedi za 10.

3. Svakodnevnica – Svakodnevnica je Blog Gorana Aničića, pokretača i urednika Personal magazina, a na njemu se svakodnevno mogu pronaći zanimljivi tekstovi iz IT svijeta.

4. Samo Malo – Samo malo je blog koji piše Marko Herman, IT novinar iz Beograda. Odlično mjesto na kojem možete pročitati pokoji kvalitetan tekst o slobodnom softveru, lifestyleu i temama koje dotiču IT.

5. Digital Vomiting – Pravo underground geek mjesto na našoj blogosferi. Piše ga Siniša Dukarić, programer na privremenom radu u Austriji. Mjesto s izvrsnim alternativnim tekstovima o glazbi, Webu, programiranju.

6. Belgrade 2.0 – Interesantna ideja kolaborativnog bloga gdje se mogu pratiti tekstovi o događanjima s Balkana, i to na pet jezika. Mjesto je to gdje se vrte priče o kulturi, političkim zbivanjima, blogosferi.

7. Moošema – Moošema je blog koji vodi Tatjana Vehovec, novinarka iz Novog Sada, na kojem se sigurno nećete dosađivati. Moošema je mjesto koje je ove zime unijelo svježinu u blogosferu.

8. Novosađanka – blog pisan na tipkovnici Saše, bivše Novosađanke s trenutnim prebivalištem u Kanadi. Prava destinacija za književnu, kulturnu, društvenu i političku dekontaminaciju. Jedan od rijetkih blogova gdje pročitam u cjelini kilometarski dugačke postove.

9. Caught in a Web – Caught in a Web piše Dragan Dinić aka Dinke, programer iz Kragujevca. Pravo geek mjesto gdje se, osim programerskih priča, mogu pročitati i postovi o blogosferi, glazbi, sportu i još koječemu.

10. MarketingServis – Blog vodi Aljoša Japundžčić, koji na žalost u zadnje vrijeme zabušava, no inače je riječ o izvrsnom mjestu gdje se može informirati o najnovijim web trendovima.

Blogowski: www.blogowski.eu

(Plan B 0)