Zašto ne pokeati uživo?

Prije trinaest godina dobio sam za osmi rođendan "Bonton" Zvonimira Baloga u dva sveska. Na šaljiv način opisano ponašanje, primjereno mojoj tadašnjoj dobi. Ali kako sam rastao, ta mi je knjiga postala djetinjasta. Kasnije, u pubertetskim godinama, drugi su bili kuleri i frajeri, a ja sam bio više onako, lik sa strane (geek, op. ur.). Nisam se nikad volio previše isticati, a ako me je netko drugi pohvalio, nisam znao što reći osim "hvala", no i to bih nekako traljavo izgovarao. Dobio sam i par komentara kojima su me ljudi hvalili, i onda sam shvatio – pa ja sam zapravo dijete za poželjeti! Fin i pristojan. Mislim da mi je legao bonton.

Na Wikipediji možemo čitati da je bonton knjiga ili kodeks ponašanja kojega bi se trebao pridržavati svaki pripadnik društva. Bontoni nas uče kako se treba ponašati, izražavati, izgledati, komunicirati, gestikulirati i ostalo - u gotovo svakoj situaciji. Bonton najstrože osuđuje vrijeđanje, psovanje i fizičko obračunavanje. Postoje i specijalizirani bontoni, čiji je sadržaj usmjeren na pojedinu situaciju, npr. bonton u restoranu ili bonton u kazalištu. Međutim, pravila ponašanja nisu u svim regijama svijeta ista, pa stoga ni svi bontoni nisu isti.

Pretpostavlja se da osnovu suvremenog bontona predstavlja drevnokineska "Knjiga rituala" - prvi sustavni kodeks pravila lijepog ponašanja. Jedna njezina uputa kaže: Kad jedeš, jedi tako da slijepci oko tebe ne znaju da jedeš. Ako želiš jesti bučno, pođi u planinu i ne vraćaj se među ljude!

Osobe koje ne poznaju bonton, ili ga se ne pridržavaju, nisu prihvaćene u pojedinim društvima, a uvijek se smatraju nepristojnima i loše odgojenima.
Čini se da se u svakodnevnom životu današnjice pravilima lijepog ponašanja više ne pridaje velika važnost, a neke osobe vrlo visokog društvenog statusa ponekad ne znaju ni osnovna pravila bontona. A kulturno je oduvijek bilo cool.

Bonton po kategorijama

Bonton je kao matematika, jako je opširan i nema te knjige koja će sadržavati sva pravila pristojnog ponašanja, niti bi se ona u jednom čitanju mogla upamtiti.  Bontonu nas najprije uči obitelj, uz odgoj, ali brojna nepisana pravila usvajamo godinama, praksom. Kada se jednom nađete u nekoj specifičnoj situaciji u kakvoj se dotad još niste našli, što podrazumijeva i neka nova ponašanja, zacijelo ćete u nečemu promašiti i bit će vam neugodno, možda se i osramotiti, ali budući da se na greškama najbolje uči - znat ćete to za drugi put, a zacijelo i više nikada zaboraviti.
Upravo stoga što je bonton tako opširan, njegove kategorije nisu fiksne, nego se nadopunjuju, a i stvaraju nove - sve ovisi o zahtjevima vremena u kojem živimo. Primjera radi, prije dvadesetak godina nije postojao netiquette (internetski bonton), jer nije bilo potrebe za njim. Danas ne samo da se bonton raščlanjuje na dijelove, već je došlo i do toga da se i netiquette dijeli. Uzmimo za primjer popularne social networking siteove MySpace i LinkedIn. Na MySpaceu ljudi uglavnom nabacuju sve i svašta, videomaterijale, glazbu, slike, sami rade dizajn - pa sve djeluje nepregledno u toj poplavi različitih materijala. Slično je i s Facebookom, no ondje to ipak malo ljepše izgleda.

Ali primjerice na LinkedInu nikome ne pada na pamet (doduše, ni sâm LinkedIn nema tih opcija, ali...) da takvo što radi. Tamo je sve uredno posloženo i točno se zna što se ondje gleda i traži. Nema pokeanja, nećete tamo naići na razne forwardirane poruke... Ljudi znaju da to nije mjesto za takvo što.

Upoznavanje i početak

Kad se namjeravate upoznati s nekim, tradicionalni pristup nalaže da se muškarac prvi predstavlja ženi. Žene su nježniji spol, pa bi se zbog toga gospoda prva trebala predstaviti dami ili damama. No ako se radi o mlađoj ženi, ona se prva predstavlja muškarcu. Naravno, nepristojno je pitati za godine, ali ako je jasno da se radi o mlađoj ženi (ili djevojci), ona bi se prva trebala predstaviti starijem gospodinu. U pravilu se mlađe osobe prve predstavljaju starijima.

Ako ste pozvani u goste, dužnost domaćina je da međusobno upozna goste jedne s drugima. Ako pak domaćin to ne učini (jer je needuciran ili jednostavno nije pročitao ovaj članak), snađite se i sami se predstavite drugima. Budite prirodni. Pri takvom upoznavanju gledajte drugu osobu u oči, nasmiješite se i jasno i razgovijetno recite svoje ime i prezime. Titule ostavite za neku drugu priliku. Bude li onih koje će to zanimati - pitat će vas.

Ako se netko želi upoznati s vama dok sjedite za stolom, a vi ste žensko, ostanite sjediti. Ako ste pak muško, red je da u takvoj situaciji ustanete i upoznate se s drugom osobom.
 
Nakon upoznavanja vjerojatno ćete sjesti za stol s tim ljudima i početi razgovarati s njima. Za vrijeme tog društvenog čina ne skrećite pozornost na sebe ni na svoje osobne ili obiteljske probleme. Pa čak ni u šali. Nikoga zapravo ne zanima da vas opet muče hemeroidi, kao ni zašto ste neku noć morali spavati na balkonu... Nemojte da se taj razgovor pretvori u vaš vlastiti monolog u kojem vi prepričavate svoje avanture, ma kako vam se zanimljivima one činile.

Ako s nekim razgovarate o osobama koje su nazočne, nemojte koristiti zamjenice, nego isključivo njihova imena. Ako pak ne znate kako se određena osoba zove, saznajte, ali nemojte pokazivati prstom na nju: "E, onaj tamo" - jer ako vas dotična osoba spazi, bit će joj u najmanju ruku neugodno. Pokazivanje prstom nepristojno je kao i šaputanje u društvu, glasno srkanje juhe, ljuljanje na stolici, kihanje ili zijevanje bez stavljanja ruke na usta, kopanje nosa, upadanje drugome u riječ, neumjesno hihotanje... Moglo bi se dogoditi da nekom gestom nekoga uvrijedite u toj mjeri da vam odvali šamarčinu, premda to bonton izričito zabranjuje...

Kada se ne slažete s nečijim mišljenjem, pokušajte ga iznijeti na umjeren način. Nemojte napadati niti osuđivati druge, nego argumentirano i mirno iznesite svoje stavove. Deranje i psovanje nikako ne prolazi, a u najmanju se ruku smatra primitivnim ponašanjem.

Posjeti



Iako se ovdje govori o pristojnom ponašanju kakvog smo navikli gledati u starim filmovima (ono, bečka škola), ova se pravila također odnose i na neke fešte koje pripremate ili na koje ćete biti pozvani.

Dakle, prvo je pravilo: pristojno je doći samo na onaj tulum na koji ste pozvani. Nikada nemojte doći nepozvani, niti se sami pozivati. I nemojte misliti da se u nekim situacijama podrazumijeva da ste pozvani. Takve situacije mogu postati vrlo neugodne. Slično je i s ljudima koje namjeravate povesti sa sobom. Ako ste pozvani na neki neobavezan tulum, a svakako želite povesti djevojku, dečka ili prijatelje, svakako to najavite organizatoru tuluma. Između ostalog - i zbog količine tanjura i čaša. I svega ostalog što u(z) to ide.

Dolazite li na neki ozbiljniji domjenak, bit ćete vrlo pažljivi ako domaćici darujete buket ruža ili nekog drugog cvijeća. Naravno, cvjetova treba biti neparni broj, nikako parni. Bitno je samo ukloniti suvišan papir prije nego što dami uručite buket.
Ako je prilika bila takva da ste nekome donijeli poklon, jasno je da biste željeli da ga osoba odmah otvori - da vidite njegovo iznenađenje, taj izraz lica. No neki ljudi ne otvaraju poklone odmah, što je također posve u redu. Vaše je bilo da poklon donesete, a zahvala će uslijediti kasnije. Ili možda i neće, ovisno o osobi, situaciji, i dakako - poklonu.

Ako je na vama da organizirate druženje, pripremite se za to na vrijeme. Kada vam dolaze gosti, prekinite ostale poslove. Čak ako vas i gosti prekinu u nečemu, ostavite sve što ste radili i budite s gostima. Ljubazan domaćin zna da gosti zaslužuju prioritet. Nakon što ste pripremili sve što je potrebno za ugodno druženje, a neki gosti nisu stigli u zakazano vrijeme, na vama je da ih pričekate desetak-petnaestak minuta.

Tko će kasniti više, sram ga bilo. Vi počnite s feštom, a ona će trajati i trajati... Na vašu žalost, fešta će trajati sve dok gosti ne odu kući. O duljini fešte odlučuju gosti, a ne vi! Zato je dobro družiti se s bontonski osviještenim ljudima, koji će imati mjeru i znati osjetiti vrijeme i trenutak do kojeg će biti pristojno ostati u gostima... Ako pak zaglavite s okorjelim partijanerima, neka vam to bude škola. Nakon što se fešta privede kraju, ispratite goste na izlazu, i naravno – pospremite kuću.

Bonton u poslovanju

Nakon što ste upoznali nove ljude s kojima ćete poslovati, a možda to i proslavili uz kapljicu, vrijeme je za sklapanje posla, odnosno za poslovni sastanak. Naravno, odaberite i odgovarajuću odjeću - ovisno o vrsti posla, tj. sastanka. Ali u svakom slučaju - budite čisti i uredni.

Svaki sastanak počinje predstavljanjem. Tu se poštuje hijerarhija položaja, što će reći da se osobe nižeg položaja predstavljaju osobama viših položaja. A budući da je "kupac uvijek u pravu", tj. on je izvor profita - moramo biti ljubazni prema njemu i predstaviti mu se prvi, pa bili mi radnik ili direktor. Nakon toga treba uslijediti predstavljanje ostalih zaposlenih, odnosno prisutnih na sastanku. Njih treba predstaviti tako da se krene od osobe s najviše pozicije prema nižima.
Kad ljudi dogovaraju poslovne sastanke, vrijeme treba biti precizno određeno. Ne ustručavajte se zakazati sastanak "u dva sata", a ne "oko dva". Tako ćete izbjeći nepoželjne prerane dolaske - jer biste nekome mogli zasmetati ili ga prekinuti u poslu.

Uvijek dolazite u točno zakazano vrijeme. No ako na putu primijetite da ćete ipak zakasniti više od pet minuta (što je tolerantno), poželjno je da najavite svoje kašnjenje. Današnja tehnologija to omogućava uistinu svakome.

Bonton je način života, a kodeksi lijepog ponašanja nikada nisu izašli iz mode. Osobama kojima roditelji nisu utrli put pristojnog ponašanja ili pak onima koji ne haju previše za bonton - preporučujemo da osvijeste svoje postupke i posegnu za nekim priručnikom lijepog ponašanja, što im samo može koristiti. Jer u svim situacijama u kojima ljudi dolaze u neposredni međusobni kontakt, a takvih je situacija bezbroj jer živimo jedni s drugima, lijepa riječ i lijepa gesta uvijek će otvarati sva vrata.

Saznajte više

Internetski bonton
http://www.hr-netiquette.org/

Knjigu "Bonton – 100 zlatnih pravila" Aleksandra Stelle možete kupiti u Algoritmu za samo 29 kuna, a postoji i niz sličnih i na hrvatskom i na engleskom jeziku. (Nikola Krajačić, Plan B 5)