Automobili budućnosti

Dovedite osobu s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih u naše doba. Pustite joj glazbu s top lista: drugačija je, zacijelo joj se neće svidjeti. Pokažite joj koji moderan blockbuster – ritam smjene kadrova bit će joj prebrz, smetat će joj naglašena politička korektnost i činjenica da nitko ne puši i ne veliča makar marihuanu i LSD. Odvedite je u trgovački centar, bit će začuđena količinom videonadzora koji je tamo prisutan.

Pokažite joj fiksni telefon s opcijama prikaza broja pozivatelja - neće vjerovati svojim osjetilima. O mobitelu, računalu, internetu i ostalim blagodatima 21. stoljeća da ne govorimo: takve će je stvari na dulje vrijeme baciti u razmišljanje o smislu života i beskonačnosti svemira. No, pokažete li joj kompaktni automobil sa srednjom razinom opreme i normalnim dizelskim motorom - kladimo se da će je to najmanje fascinirati.

Naime, automobil se u svojoj osnovi nije značajno promijenio u posljednjih stotinu godina. Četiri kotača, motor s unutrašnjim sagorijevanjem (što god govorili o hibridima i njihovom blagotvornom utjecaju na okoliš, ne zaboravite da i oni pod poklopcem motora imaju klasičan atmosferski benzinac), sjedala, upravljač, ručica mjenjača, prtljažnik i ostalo - činili su automobil automobilom prije stotinu godina, a čine to i danas. Paradoksalno, iako je upravo automobil naprava koja je običnom čovjeku omogućila slobodu kretanja kakvu do tada nije mogao niti zamisliti, on se sam počeo oslobađati konvencija koje su postavljene u samim počecima njegova nastajanja tek prije deset godina. Sada je spreman za revoluciju - ne krvavu ni surovu, ali svakako ne ni baršunastu.

Okidač promjene

Tek su deset godina prije ostalih japanski proizvođači shvatili da bi mogli početi osluškivati feedback tržišta i pružati ljudima ono što žele. A oni su željeli više. Više snage, više performansi, više dizajna, više sigurnosti, više prostora…. Ukratko, više svega. Zato je rezultat tog procesa najbolje vidljiv kroz serijske i konceptne automobile koji su predstavljeni u posljednjih nekoliko mjeseci. Zašto je baš sada automobil spreman za revoluciju? Zato što dizajneri i inženjeri žive u ciklusima od sedam do deset godina, odnosno oni već sada rade na automobilima koji će na tržište stići između 2014. i 2017. godine.

Napredak između aktualnih automobila i njihovih nasljednika bit će mnogo veći nego što je bio između golfa IV i golfa V. Što je bio okidač promjena automobila? Prije svega, promjena samog društva, odnosno njegova sveopća informatizacija. Nakon toga sve veći pritisak država da se automobili učine sigurnijima. Potom, činjenica da je - velikim dijelom potpuno neopravdano - postao simbolom globalnog zagađenja, premda osobna vozila u ukupnoj emisiji CO2 sudjeluju s tek dvanaest posto, no najlakša su meta. Posljednje, on sam, odnosno činjenica da je postao sve masovnija i lakše dostupnija roba, sve češće prisutnija na cestama koje postaju sve zagušenije. Promet je sve sporiji, sve se više stoji u gužvama. No čak i kad se vozi, to više nije vožnja kakva je nekad bila.

Naime, između vozača i svega ostalog stoji CPU. Drive-by (ne u smislu u kojem ga upotrebljavaju pripadnici bandi u SAD), postao je sveprisutan. Drive by wire, steer by wire, brake by wire, itd. Mehaničke komponente polako nestaju, papučice i upravljač više nisu spojeni s motorom, sad je tu posrednik, spomenuti CPU - ili, da budemo jasniji, malo specijalizirano računalo. Vozač daje input, on odlazi u računalo, a računalo ga prosljeđuje motoru, kočnicama ili kotačima.

iAuto

Sviđalo se to okorjelim ljubiteljima automobilima ili ne, oni više ne kontroliraju svoje vozilo, nego to umjesto njih čini elektronički softver i hardver. Prema posljednjim istraživanjima provedenim u Velikoj Britaniji, samo vrijednost softvera u modernom automobilu srednje klase (npr. u hondi accordu ili opelu vectri), u prosjeku iznosi 1.500 eura.

Budući da je Hrvatska još uvijek zemlja u kojoj je legalan softver rijedak, ako ste u posljednjih pet godina kupili takav automobil, gotovo je sigurno da ste, kupujući ga, u njegovoj cijeni platili više za taj softver nego što ste platili za onaj na svom osobnom računalu. A također govori mnogo vašem serviseru: koliko često točite gorivo, stišćete li gas previše kad je automobil hladan, je li itko neovlašten prtljao po automobilu itd… Osim što se zbog informatizacije mnogo toga više ne može sakriti, a ona je zamijenila i mnoge mehaničke dijelove, danas se polako stiže dotle da će se svi automobili moći spajati s iPodima (ili bilo koji drugim MP3 playerom), PDA-ovima, pa čak i osobnim računalima. Osobno računalo spojeno na osobno vozilo, ne zvuči loše, zar ne? Naročito kad stojite u gužvi…

Gledanje DVD-a i televizije postalo je normalna, obična stvar. DVD playeri sa zaslonima smještenim u krovu ili na stražnjoj strani prednjih naslona za glavu već se nekoliko godina mogu naručiti i u kompaktnim monovolumenima, a o limuzinama i SUV-ovima da ne govorimo. Usporedbe radi, prije desetak godina za putno računalo mnogi su mislili da ne postoji, a audiouređaj s CD playerom bio je vrlo rijedak. U zemljama zapadne Europe mnogi specijalizirani automobilistički magazini već u svojim cjenicima, osim kolona u kojima se nalaze podaci o potrošnji i konjskim snagama, imaju i onu u kojoj navode je li neki automobil serijski opremljen priključkom za iPod ili neki drugi MP3 player.

A kako i ne bi, kad automobilska industrija surađuje s informatičkom, iako se o tome ne trubi na sva zvona. Direktori velikih automobilskih tvrtki nisu baš previše oduševljeni mogućnošću da većina vozača konačno shvati da im softver i hardver za automobile rade isti ljudi čiji ih proizvodi u stolnom ili prijenosnom računalu ponekad znaju toliko iznervirati da bi dotično računalo najradije bacili kroz prozor. Međutim, natrag se više ne može, nego samo naprijed.

Microsoft inside

Samo nekoliko dana nakon što je Apple konačno predstavio svoj dugoočekivani iPhone, BMW je objavio da su njegovi modeli serije 3, 5, 6, 7 i SUV-u X5 kompatibilni s iPhoneom. Audi je zakasnio samo par dana za BMW-om, no i on u Americi nudi kompatibilnost s iPhoneom. Inače, BMW je bio prvi proizvođač koji je ponudio mogućnost spajanja iPoda sa svojim vozilima. No, Audi je nedavno preduhitrio sve proizvođače automobila tako što je uz svoj audi metroproject quattro ponudio i vlastiti mobilni telefon. Korak dalje odlazi Ford, koji je u suradnji s Microsoftom razvio Sync.

Radi se o sustavu koji će Ford ponuditi u svojim američkim automobilima 2009., a u ostatku svijeta dvije godine kasnije. Sync je sustav baziran na flash memoriji, a omogućit će vozaču da preko glasovnih naredbi i prekidača na upravljaču u potpunosti kontrolira eksterne elektroničke uređaje. Sync će na sebe moći u isto vrijeme vezati 12 mobitela (preko Bluetootha), a omogućavat će i slušanje glazbe preko Bluetootha. Osim navedenog, Snyc će nuditi i mogućnost slušanja glazbe putem streaminga s interneta, dok će PDA ili mobitel spojen na automobil imati mogućnost spajanja na internet.

Najdalje je zasad otišao GM, koji razvija V2V sustav. Ukratko, radi se o mogućnosti komunikacije između vozila. V2V za razmjenu informacija o brzini i lokaciji koristi bežično povezivanje. O njemu je detaljnije pisao naš novinar Ante Vukorepa u 2. broju Plana B. Osim na zabavu i sigurnost, informatizacija je utjecala i na dizajn. Naravno, ne samo time što se danas velikim dijelom dizajnira na računalu, nego i činjenicom da gadgeti služe kao inspiracija, prije svega za interijere.

Pametni jaguar

Tako je Ian Callum, genijalac-dizajner koji će vjerojatno izvući Jaguar iz krize limuzinom visoke srednje klase, jaguarom XF - nadahnuće za instrumentnu ploču našao je u smartphoneima. Za dizajn središnje konzole, koji je vrlo jednostavan i pregledan, uzor je tražio u Appleovim proizvodima, koji su mahom privlačni i krajnje minimalistički. Čak je i mjenjač skriven u samoj središnjoj konzoli te se putem elektromotora izvlači kad vozač poželi promijeniti brzinu. No, jedan je automobil u posljednje vrijeme iskočio kao vrhunski primjer informatizacije. Konceptni Nissanov mixim, koji je rađen za djecu. Odnosno, prema onome što Japanci misle da djeca žele.

Djeca su, naime, budući kupci i vozači, a oni svijet (pa shodno tome i automobile) gledaju nešto drugačijim očima od odraslih. Njima je, naime, primarno gorivo struja. Stoga je Nissan i napravio ovaj koncept sa četiri elektromotora (svaki u svojem kotaču). Ako djeca vide električnu energiju kao gorivo za svoje mobitele, računala, MP3 playere, digitalne fotoaparate - treba im je pružiti i kao gorivo za automobile, drže u Nissanu. Isto tako znaju da će uskoro biti potrebno ponuditi drugačiju unutrašnjost.

Stoga mixim ima takav raspored u kojem vozač sjedi naprijed sam, putnici imaju dva sjedala straga, upravljač izgleda maksimalno futuristički, a na sebi ima dva utora za USB diskove. Instrumenti doslovno izgledaju kao da su stigli iz svemirske letjelice, a mjenjač i ostale konvencionalne "sitnice" poznate iz modela koji su danas na cestama - ne postoje. Dok izvana još nalikuje na automobile kakve smo navikli viđati, iznutra mixim izgleda poput vozila Dartha Vadera za kraće izlete. Međutim, osim informatizacije, interijer automobila doživio je i svojevrsnu demokratizaciju.

Mille chili

Za nju su, u prvom redu, zaslužni monovolumeni. Klasičan trovolumenski layout polako nestaje, te se uvođenjem staklenih krovova i pomičnih sjedala stvaraju automobili u kojima su vozač i putnici bliže jedni drugima, lakše komuniciraju i osjećaju se ugodnije. To je posebno važno tijekom gužvi, koje su i na našim cestama u prometnim špicama svakodnevna pojava, a u Europi vožnja automobilom od kuće do posla može trajati i po sat vremena. U takvim je situacijama važno da je u automobilu ugodno, te da postoji što veći osjećaj prostranosti i povezanosti između redova sjedala.

Naravno, revoluciju je doživjela i karoserija. Lim se više ne oblikuje po predefiniranim "ladicama", traži se "out of the box" razmišljanje. Izmislite li klasu, izvjesno vrijeme nećete imati konkurencije, a i profit će biti zajamčen. Najbolje je to dokazala prva generacija BMW-a X5, a potvrđuje to i njegov nešto malo veći i mnogo više neobičniji brat X6, koji je u pravom smislu te riječi križanac SUV-a i coupea. Potreba za povećanom sigurnošću dovela je do uvođenja zračnih zavjesa, zona gužvanja karoserije, ABS-a, ESP-a itd. Paradoksalno, ali zbog potrebe za time da budu sigurniji, automobili su postali veći zagađivači. Veća sigurnost neminovno znači veću masu, a to znači veću potrošnju, što donosi veće zagađenje. Stoga se automobil počeo mijenja

Svi proizvođači najavili su, ili već predstavili u serijskim modelima, ovaj ili onaj način smanjenja emisija stakleničkih plinova. Hibridni pogoni, električna energija, vodik, ćelije goriva, Start&Stop sistemi, čisti dizeli itd. Svatko ima varijaciju na temu smanjenja emisija CO2. Čak i Porsche radi na hibridnom cayenneu, koji će biti na cestama za dvije godine, a Ferrari je predstavio svoj koncept mille chili, koji je zapravo platforma za isprobavanje tehnologija kojima će ubuduće svaki cavalino rampante štedjeti gorivo i smanjivati potrošnju. Naravno, jasno je da je talijanska vizija načina na koji će supersportski automobili štedjeti gorivo i manje zagađivati potpuno drugačija od njemačke.

Svi nabrojani pogoni (a i još neki) u roku od pet godina stići će na ceste. Gotovo je sigurno da nijedan od njih neće biti toliko dominantan kao što je do kraja devedesetih bio benzin; dizel je tek dolaskom turbopunjača doživio svoj uzlet. Sigurno je da će se vozači moći odlučiti za jedan od njih, dok će mogućnost izbora po pitanju spajanja elektroničkih naprava s automobilom i gadgeta te raznih vrsta interijera - sigurno biti znatno veća. Automobil prestaje biti mehaničkom napravom, sve se više pretvarajući u elektroničku. (Goran Vuzem, Plan B 4)