Možda ste ponekad, lutajući mračnim mjestima izvan grada i razmišljajući o tko zna čemu, naletjeli na ljude pored čudnih cijevi na stalcima, koji su nervoznim pokretima sklanjali pogled od farova vašeg vozila, a neki možda i prozborili koju “ljubaznu”?

Ako ste policajac u službi, vjerojatno ste ih više puta sretali na istim mjestima i svaki puta legitimirali – jer sumnjiv je svatko tko skriva svoje lice od ruke zakona. Istina je potpuno drugačija: to su krasni ljudi koji se bave vrijednim hobijem – astronomijom.

Jeste li ikad poželjeli biti legitimirani usred noći, na proplanku bogu iza leđa? Ili možda bježati pred skraćenom puškom ljutitog seljaka kojem ste okupirali njivu? Možda uživati u društvu znatiželjnih krava ili sjediti u vozilu dok oko vas obilazi lisica za koju niste sigurni ima li prijateljske namjere ili je jednostavno – bijesna?

Da, astronomija ponekad može biti ekstremni sport. U najmanju ruku zbog hladnoće koja prati svako kvalitetnije astronomsko promatranje i nepogrešivo se uvlači u kosti. Dodajmo tome i vječnu opasnost od razbijanja ili gubljenja dijelova nimalo jeftine opreme i – odjednom shvatite da biti astronom znači više od zurenja u noćno nebo.

Ako vas, dakle, sva ova upozorenja nisu odgovorila od ideje da u sebi probudite malog astronoma amatera, pripremili smo za vas neke informacije koje će vam svakako dobro doći. Usvojite ih, i možda već sutra vašim imenom bude nazvan komet koji će udariti u Zemlju i uništiti sav život na njoj.

Izbor teleskopa

Ovo je svakako prvi evolucijski korak astronoma amatera – naravno, uvijek će vam netko od kolega dozvoliti da virnete kroz njegov teleskop, ali astronom bez teleskopa je pola astronoma. Ili radioastronom. Kako god okreneš – trebate imati vlastiti teleskop. Prije nego se uputite u najbliži trgovački centar, naučite ovo i ponavljajte kao mantru: optika je skupa. Optika je skupa. Da, optika je skupa, bitno skuplja od onih famoznih teleskopa koji imaju isti omjer uvećanja i broja kuna koje je za njih potrebno izdvojiti.

Ne kupujte, ponavljamo – NE KUPUJTE te teleskope, jer ćete se jako, jako razočarati. Za vašu informaciju, pasionirani astronomi samo za jedan okular daju toliko novca koliko košta cijeli taj teleskop. Jesu li oni blesavi geekovi koji nikad nisu ušli u trgovački centar pa se daju guliti? Ne, oni jako dobro znaju što kupuju. Nemojte zaboraviti da su stvari koje ćete promatrati tako daleko i tako slabašno sjaje, da svaka nepravilnost u optici dolazi do izražaja. Plastične leće na jeftinoj igrački jednostavno vam ne mogu pokazati ništa suvislo. Želite li kupiti ozbiljnu stvar, držite se ova dva pravila: teleskope kupujte na mjestima gdje se i inače prodaje optika, a ne hladnjaci i motorne pile; drugo pravilo – bez barem 2.000 kuna nećete proći.

To je, otprilike, minimum novca koji ćete trebati dati za ne posebno moćan, ali sasvim pristojan početnički teleskop. Za te novce dobit ćete ozbiljnu optiku, ozbiljno tijelo teleskopa i ozbiljan stativ, pa vam se slika neće prelijevati u duginim bojama i tresti kao da ste u kući koja se nalazi odmah pored tanušne dijafragme loše izvedenog gradilišta podzemne garaže koja se gradi u slavu novohrvatskog neoliberalnog kapitalizma građevinskog tipa.

Pri izboru teleskopa pripazite na dvije stvari – žarišnu duljinu i aperturu, odnosno “debljinu” teleskopa. Što je teleskop dulji, imat će bolje mogućnosti uvećanja slike, ali apertura je bitno važniji čimbenik dobrog teleskopa! Naime, svi ti objekti tamo gore, u svoj svojoj silnoj količini, ipak su vrlo, vrlo bljedunjavi. Da biste ih dobro vidjeli, teleskop treba za vas pokupiti tu slabu svjetlost i koncentrirati je. Što je otvor teleskopa širi, veća je njegova moć skupljanja svjetla, i krajnji rezultat je bolji. Iz tog razloga uvećanje nije najvažniji faktor, već koliko svjetlosti vaš teleskop može prikupiti. Što je više prikupljene svjetlosti, to je moguće uočiti više objekata na noćnom nebu i promatranje će biti ugodnije i ljepše.

Nemojte se razočarati

Svijet je obasut slikama s Hubble teleskopa. Da, slike su zaista prekrasne, ali imaju dvije mane: Hubble je ipak malo veći od vašeg teleskopa, i slike su poprilično “photoshopirane”. No, ljudi su navikli gledati upravo takve slike, kakve nikad nećete vidjeti svojim okom kroz teleskop. Ne, objekti su mali i jedva vidljivi, tek neznatno sjajniji od crnila dubokog Svemira. Astronomi oštrog vida (znači: uglavnom samo mlađi) moći će, istina, primijetiti boje – crvenu ili plavu nijansu kakve maglice, i svakako ćete moći uočiti boje Jupitera, ali sve je to u odnosu na visoko procesirane slike u medijima – bljedunjavo i slabašno. No, upravo tako, pa i gore, vidio je i Galileo. Stoga se nemojte buniti bude li vam sve što budete gledali nekako sivkasto. To vam je – original.

Bježite iz grada

U gradu je, naime, previše svjetlosnog onečišćenja. Svjetlosno onečišćenje je fenomen kojem su ljudi tek nedavno počeli pridavati pozornost; tko bi, zamislite, pomislio da bi silna svjetla grada mogla imati negativan utjecaj na okolinu? A onda se pokazalo da višak svjetlosti smeta ne samo životinjama, već i ljudima. Astronomima pak višak svjetlosti znači da za promatranje dalekih svemirskih objekata moraju pobjeći što dalje od naseljenih mjesta. Srećom, udobnost vlastite terase još uvijek omogućuje promatranje Mjeseca i planeta Sunčeva sustava.

Naučite trikove vida

Dva jednostavna trika značajno će vam olakšati promatranje noćnog neba: prirodna adaptacija oka na mrak te periferni vid. Ljudsko oko je zanimljiva igračka – sastoji se od dvije vrste receptora svjetlosti: čunjića i štapića. Čunjići su receptori koji su osjetljivi na boje i pomoću njih vidimo svijet u tehnikoloru i oštro. Štapići pak ne razlikuju boje, ali su bitno osjetljiviji od čunjića – njih koristimo u tami, kad nam je sve poput crno-bijelog televizora.

Naše oko posjeduje zanimljivu mogućnost prilagodbe mrkloj mračini, ali za takvo što trebate zbilja biti na mjestima daleko od umjetne rasvjete. Nakon otprilike pola sata bauljanja po mraku i padanja preko stijena i ograda, vaše oči će se adaptirati na uvjete i primijetit ćete da mračna noć zapravo i nije tako mračna. Vaše su se oči prilagodile i moći ćete ne samo uočiti krave na livadi, već i puno više objekata na nebu. Nebo će postati ljepše, a pogled kroz teleskop otkrit će nove detalje koje prije niste mogli ili ste ih jedva vidjeli – maglice, skupove, a nama najbližu galaktiku Andromedu moći ćete uočiti i golim okom.

No, oprez! Da bi se oči vratile na “dnevni” režim rada, dovoljno je da netko pored vas upali svjetiljku, da vas svojim farovima osvijetli automobil, ili da netko odluči u vašoj blizini zapaliti koju. Na žalost, biokemijski proces prilagodbe na dnevni režim događa se u treptaju oka, nakon čega vas ponovno čeka dugotrajan proces privikavanja oka na noćni život. To je razlog paničnom zaklanjanju pogleda onih čudnih osoba s početka teksta...

Periferni vid je nešto što sasvim sigurno niste primjećivali u svakodnevnom životu. Tajna je ponovno u građi oka: točno u fokusu oka koncentrirani su čunjići, pa zbog toga danju vidimo fokusiranu sliku. No, tamo gdje su čunjići nema mjesta za štapiće, pa su oni u fokusu puno rjeđi, ali su zato mnogobrojniji izvan fokusa. Praktički, to znači da ćete slabo vidljive objekte na nebu lakše uočiti ako ne gledate ravno u njih, već malo sa strane, tako da slika pada izvan žute pjege, na područja bogatija štapićima. Tako ćete moći vidjeti sve one objekte za koje znate da ste ih vidjeli baš tu negdje, ali kad pogledate prema njima, oni nestanu...

Iskusniji astronomi sa sobom nose crvene svjetiljke, jer crvena boja ne ometa prilagodbu noćnom vidu.

Obucite se toplo

Topla odjeća dio je borbenog kompleta svakog astronoma, čak i u vrućim ljetnim noćima, koje u brdima daleko od civilizacije i nisu tako vruće kao u gradovima ili u nizinama. Posebice u gluho doba noći, oko tri sata, kada je atmosfera najmirnija i promatranje najugodnije; zato nikad na promatranje ne idite lako odjeveni, u kratkim rukavima – zbilja ćete se smrznuti. U ljetnim mjesecima svakako ponesite kakvu debelu vestu, sigurno će vam trebati. Kombinacija visine, hladnog zraka i minimalnog kretanja vrlo će vas uvjerljivo rashladiti. Zimi se odjenite kao da idete na Antarktik; na Arktik više ne možete jer smo toliko upropastili Zemlju globalnim zatopljenjem da se tamo možete jedino još okupati.

Ne idite sami

Pogotovo ako ste početnik. Štošta se neugodnog može dogoditi u pustarama usred noći, i svaki iskusniji astronom s ozbiljnijim stažem pentranja po gudurama moći će vam ispričati poneku veselu priču o razbijenoj opremi, slomljenoj kosti, bliskom susretu druge vrste (s medvjedom, zmijom ili tako nekim bezazlenim bićem), naglim olujama, munjama i susretima s vilama. U društvu je sigurnije, a zatim – u društvu je bolje jer si možete pomoći pri sklapanju i rasklapanju opreme, pričati viceve dok čekate da Mars izađe iza horizonta, brojati meteore ili biti zajedno legitimirani od strane sumnjičavog organa. Za usamljeničke pohode po Svemiru i dalje vam ostaje vlastiti balkon i Mjesec, uvijek zahvalna i inspirirajuća meta.

Vrste teleskopa

Iako su žarišna duljina i promjer teleskopa najvažniji faktori, prilikom kupnje teleskopa možete se odlučiti i za neki poseban dizajn.

Refraktor – ovi su teleskopi svojom građom najsličniji durbinima, i baš je takvim Galileo otkrio Jupiterove mjesece. Jednostavni su za montažu i rukovanje.

Reflektor – ovi teleskopi na donjem kraju imaju ogledalo, a promatrač gleda kroz otvor na gornjoj strani teleskopa; ovakvim dizajnom udvostručuje se žarišna duljina teleskopa, a mana je što promatrač često treba zauzimati različite joga-položaje kako bi mogao promatrati kroz teleskop.

Cassegrain – ovaj teleskop kombinira dizajn prethodna dva. Na svom donjem kraju također ima ogledalo, ali se zrake ne projiciraju postrance, već se vraćaju nazad, u rupu u ogledalu; na taj način dobiva se velika žarišna duljina kao u reflektora, i izostanak joga-položaja kao u refraktora.

Dobsonian – pravi uradi sam dizajn, ovi teleskopi dizajnirani su tako da ih svatko uz malo muke može sam sastaviti – zato imaju odličan omjer cijene i mogućnosti. Moguće ih je izraditi od praktički svega – plastičnih cijevi za kanalizaciju, drveta, metala... Imate li volje i sami se pozabaviti izradom teleskopa, ovo je rješenje za vas.

TEST

Na test smo dobili jedan reflektor i jedan refraktor iz riječke tvrtke OI Optimus, čiji je vlasnik Zlatko Ciganj uvijek spreman savjetom pomoći astronomima amaterima, pa ga za sve vaše upite toplo preporučujemo. Na testiranju (preciznije:kad bi se oblaci razišli prije nego što bi sva ekipa pozaspala) su bili SkyWatcher 102/500 refraktor i TS 114/900 reflektor, oba u cjenovnom razredu od oko 2.000 kn, dakle dobar izbor za početnike. SkyWatcher je bitno (ali bitno!) jednostavniji za montažu od TS-a, no s druge strane TS daje više mogućnosti, kako opremom tako i žarišnom duljinom. Tehnički gledano, ovaj reflektor je u prednosti nad SkyWatcherom jer može dati više.

Subjektivni dojam (ćirenje kroz oba teleskopa) kaže da je TS nekako bolji od SkyWatchera, iako je to naravno dojam baziran na ćoravom oku autora teksta. Slika je na istim uvećanjima dobra na oba teleskopa, dok glavnu prednost reflektora – veću aperturu i time bolji prikaz dalekih objekata, na žalost nismo testirali. Za prve korake – gledanje planeta Sunčeva sustava, oba su odličan izbor. Dapače, ako ne inzistirate na tehničkim karakteristikama, s refraktorom ćete se manje pomučiti prilikom montaže i promatranja – svakako je jednostavniji za korištenje; ako vas kompliciranost ne plaši i želite što više za svoje novce, birajte reflektor. (Radoslav Dejanović, Plan B 2)