Hrvatska je zemlja s najvišom stopom odljeva mozgova u Europi, pokazala je nedavno objavljena studija Svjetske banke. Gotovo svaki treći građanin Hrvatske s diplomom živi u inozemstvu, pa tako sa stopom migracije od 29,4 posto naša zemlja vodi na neslavnoj rang-listi europskog "brain draina" ispred BIH, koja u inozemstvu ima 28,6 posto visokoobrazovane populacije, Makedonije (20,9 posto) i Albanije (20 posto).

Dok naši političari prosipaju prazne demagoške parole o zemlji znanja, Plan B je razgovarao s troje mladih i uspješnih znanstvenika koji su odlučili ostati ili se vratiti u Hrvatsku. Vanja Nagy (32) odlučila je nakon 22 godine života u Los Angelesu i New Yorku doći u splitski MedILS, Pavel Gregorić (35) pretpostavio je Zagreb Oxfordu, a znanstveni novak Fran Supek (26), za razliku od mnogih kolega koji su u inozemstvo otišli odmah nakon diplome, zadovoljstvo je našao na Institutu "Ruđer Bošković" u Zagrebu.
 
FRAN SUPEK

Kada neki mladi znanstvenik uz ljubav prema znanosti pokazuje i strast za njezinom popularizacijom u javnosti, onda je to zacijelo "dobitna kombinacija". Molekularni biolog Fran Supek, znanstveni novak na Institutu "Ruđer Bošković" u Zagrebu, već na početku svoje karijere pokazuje da je jednako uspješan znanstvenik kao i prezenter znanstvenih otkrića. Naime, Fran je prošlogodišnji pobjednik FameLaba, svojevrsne znanstvene inačice American Idola. Nedavno je, pak, zajedno s kolegicom Petrom Peharec sa zagrebačkog PMF-a razvio novu metodu za brzu i pouzdanu izradu "proteinskog otiska".

Rad o tome izašao je u Proteomics, vodećem znanstvenom časopisu iz proteomike, mlade znanstvene discipline čiji je cilj izučiti sve proteine kojih u čovjekovu organizmu ima oko 70.000.  A Franu su tek 26 godine.

-"Proteinski otisak" jest pregled stanja proteina u stanici. On se mijenja ovisno o vrsti tkiva te ovisno o tome je li stanica zdrava ili, primjerice, tumorska - pojasnio je Fran Supek, koji je u svom radu povezao računalne metode umjetne inteligencije i eksperimentalne molekularne biologije. Tako je  računalo "naučio" da razlikuje proteine zdravih i tumorskih stanica začinske biljke hrena.   

- Mi smo to pokazali na hrenu, no naša se metoda može primijeniti i kod svakog drugog organizma, uključujući i čovjekov. To bi moglo imati primjenu na različitim područjima - rekao je Fran Supek. Tehnika koju je razvio s Petrom Peharec mogla bi dovesti do razvoja novih metoda za rano otkrivanje različitih oboljenja, prvenstveno tumora i zaraznih bolesti.

Bioinformatika

Fran Supek rođen je u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a zatim molekularnu biologiju na zagrebačkom PMF-u. – Mene je zanimala biologija, ali i računala. No shvatio sam da se te dvije discipline objedinjuje bioinformatika ili računalna biologija, nova znanost koja je nastala kao rezultat golemog broja podataka iz projekta sekvenciranja genoma – ispričao je Fran Supek, koji je još kao student objavio zapažen rad u uglednom časopisu Bioinformatics.

Za razliku od mnogih molekularnih biologa koji su nakon diplome otišli u inozemstvo, Fran je ostao u Hrvatskoj. - I ja sam ozbiljno razmatrao opciju odlaska, no svidjela mi se tematika na kojoj sam radio diplomski - kompjutorske analize genoma bakterija - pod vodstvom dr. Kristiana Vlahovičeka s PMF-a. Nakon diplome neko vrijeme sam nastavio volonterski raditi na istoj problematici, nakon čega se, na sreću, otvorio prostor na "Ruđerovu" zavodu za elektroniku, pa nije bilo potrebe za odlaskom iz Hrvatske – prisjetio se Fran, istaknuvši da mu se sviđa rad na "Ruđeru". -  "Ruđer" je veliki interdisciplinarni institut i ja većinu vremena provodim na poslu.

Događalo se da me ponekad zaključaju na Institutu jer je prošla ponoć, a ja sam, nesvjestan vremena, sjedio za kompjutorom i radio. Moram naglasiti da je bioinformatika idealna znanstvena disciplina za Hrvatsku jer ne iziskuje velika ulaganja. Naime, dostatan je kompjutor i možete početi s istraživanjima – pojasnio je Fran, koji u idućih tri do pet godina planira doktorirati, a nakon toga otići na postdoktorat u inozemstvo.

Znanstvene obaveze

Poput niza kolega s "Ruđera", Fran Supek živi na Borovju, u stanu Ministarstva znanosti, namijenjenom znanstvenim novacima. Slobodno vrijeme provodi s prijateljima, vježba jogu, a rekreativno se bavi trčanjem i plivanjem. – Meni je posao velikim dijelom hobi, pa me tako veseli kad u društvu pričam o znanosti. Mislim da znanstvenici imaju obavezu približiti znanost i svoja istraživanja ostalim ljudima – rekao je Fran Supek, koji je svoj talent za popularizaciju znanosti prošle godine demonstrirao na prvom FameLabu (Laboratoriju slave) što ga je British Council organizirao u Hrvatskoj.

- To je natjecanje u kratkim znanstvenim prezentacijama. Dakle, u tri minute morate objasniti neku temu iz znanosti tako da to bude zanimljivo i jasno prosječnom srednjoškolcu. Pritom ne smijete imati vizualna pomagala poput Power pointa, nego isključivo rekvizite za rad u kazalištima. Na finalnoj prezentaciji govorio sam o proteinima, a pritom sam koristio igračku-robota - ispričao je Fran, koji je za pobjedu na hrvatskom FameLabu nagrađen putom na svjetski festival znanosti u britanskom Cheltenhamu.
 
PAVEL GREGORIĆ

Malo sam umoran jer sam noćas isprobavao svoj novi teleskop – rekao mi je dr. Pavel Gregorić (35) kada smo se nakon višekratnog dogovaranja, konačno jednog ponedjeljka navečer našli da bismo razgovarali. Ako ste pomislili da je Pavel Gregorić astronom, griješite jer riječ je o filozofu, docentu na Filozofskom odsjeku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U svojim tridesetim godinama života Pavel Gregorić može se pohvaliti knjigom "Aristotle on the Common Sense" (Aristotel o zajedničkom osjetilu) u izdanju prestižnog Oxford University Pressa, na čemu bi mu mogli pozavidjeti mnogi hrvatski humanisti i društvenjaci. O knjizi je već izašao cjelovit prikaz u Bryan Mawr Classical Reviewu, a ove se godine očekuje recenzija u vodećem svjetskom filozofskom časopisu Mind.

Zajedničko osjetilo

- Ta knjiga je zapravo moja prerađena i dopunjena doktorska disertacija o Aristotelu. On je smatrao da postoji "zajedničko osjetilo" koje nadzire i ujedinjuje rad pet posebnih osjetila: vida, sluha, njuha, okusa i opipa. U tom "zajedničkom osjetilu" možemo naći preteču novovjekovnog poimanja svijesti – pojasnio je Pavel Gregorić.

Potječe iz ugledne zagrebačke obitelji, njegov djed po ocu bio je Pavle Gregorić, predratni komunist i narodni heroj, djed po majci Josip Kolar, zagrebački gradonačelnik od 1967. do 1972., dok mu je sestrična poznata glumica Bojana Gregorić. Nakon osnovne i srednje škole, Pavel Gregorić je 1996. godine diplomirao filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a potom je otišao na magisterij na jedno od najboljih svjetskih sveučilišta, britanski Oxford. – Pred kraj studija, a na temelju nekoliko eseja, dobio sam  stipendiju Merton koledža u Oxfordu za tromjesečni studijski boravak. Bio sam jako sretan zbog toga, no kad sam došao u Oxford šokiralo me kad sam shvatio da se tamo filozofija gleda, radi i razumije na drugi način nego ovdje. No, taj način mi se svidio – prisjetio se Pavel Gregorić – pa sam se prijavio i za magisterij. Na mladoga filozofa dubok dojam ostavio je i tamošnji način rada sa studentima.

– Oxford ima tradiciju tzv. tutorial sistema, u kojem se glavni dio nastave odvija u interakciji jednog nastavnika koji je visokoprofilirani stručnjak u svom području, i jednog ili dva studenta. Student svakoga tjedna mora napisati jedan ili dva pozamašna eseja, pa ga stoga nakon tri godine nastavnik jako dobro pozna. No, taj je sistem jako skup i pitanje je koliko će preživjeti – pojasnio je dr. Gregorić, naglasivši da i sada filozofske radove lakše piše na engleskom nego na hrvatskom jeziku.

Put Oxforda

Nakon što je 1998. godine magistrirao na Oxfordu, Pavel Gregorić je godinu dana proveo u Zagrebu jer mu je trebao mali predah od napornog magisterija. No, godinu kasnije dobio je stipendiju iz Oxforda, pa se tamo vratio na doktorat. – U međuvremenu sam dobio i posao na Filozofskom fakultetu, pa sam do kraja doktorata živio između Zagreba i Oxforda. No odlučio sam se vratiti u Zagreb jer sam se zaljubio i želio zasnovati obitelj. Moja supruga je menadžerica u jednoj stranoj farmaceutskoj tvrtki, a imamo dvoje djece, četverogodišnju kćerku i 1,5 godišnjeg sina – ispričao je Pavel Gregorić, koji se ne kaje što se vratio u Hrvatsku.

- Nisam razmišljao da ostanem na Oxfordu jer sam ga dobro upoznao i malo se zasitio te "nabrijane atmosfere". Da sam samo čovjek od karijere, požalio bih jer bih karijeru mogao mnogo bolje graditi negdje u inozemstvu, gdje ima više poticaja i razumijevanja, s boljim uvjetima za rad. No, ja sam čovjek s različitim interesima koji zahtijevaju dosta vremena. Osim toga, obiteljski sam čovjek i imam mnogo prijatelja, a u Hrvatskoj je još uvijek visoka kvaliteta života – rekao je Pavel Gregorić.  
Mladi filozof posljednjih je mjeseci postao aktivan i na društvenoj sceni jer je jedan od inicijatora Foruma za etičnost u znanosti, koji se zalaže za jasnu i transparentnu znanstveno-obrazovnu politiku.

– Problem znanosti u Hrvatskoj velikim je dijelom u tome da je uglavnom financira država, i to u okviru jednog sustava u koji su ugrađene nelogičnosti i iracionalnosti. One se multipliciraju osobnim sukobima i parohijalizacijom znanosti, pa tako mnogi doživljavaju svoje male znanstvene niše kao feude u  kojim kmetovi rade dok feudalac ne umre. Taj način funkcioniranja znanosti ostavlja puno prostora za korupciju, sukob interesa i potpuno neracionalno trošenje relativno male količine novca – pojasnio je Pavel Gregorić, naglasivši da se mnoge odluke u znanosti donose na osnovi pripadnosti klanovima. – To je velika šteta, koja bi bila minimalizirana kada bi kriteriji za dobivanje projekata i znanstveno-akademsko napredovanje bili jasniji i transparentniji te kalibrirani tako da se nagrađuje izvrsnost, a destimulira stagniranje i loši rezultati – ustvrdio je dr. Gregorić, koji smatra da bi Forum mogao prerasti u tijelo koje će nuditi i operativna rješenja. U međuvremenu, Pavel Gregorić pokušat će objediniti svoj interes za astronomiju s filozofijom.

– Astronomija mi je hobi i zanima me još od djetinjstva. Želio bih se pozabaviti poviješću kozmologije, od antike do početka novog vijeka. Stoga se nadam da ću za nekoliko godina moći ponuditi jedan pravi bolonjski kolegij iz povijesti kozmologije koji bi podjednako bio otvoren studentima PMF-a kao i onima na Filozofskom fakultetu – naglasio je Pavel Gregorić.

VANJA NAGY

Dok mnogi mladi znanstvenici maštaju o odlasku u Ameriku, dr. Vanja Nagy (32) odlučila je napustiti tu "znanstvenu Meku" kako bi se pridružila Mediteranskom institutu za istraživanje života (MedILS) u Splitu. – U Hrvatsku sam se vratila prošlog ljeta nakon 22 godine života u Americi, a u MedILS-u radim od listopada 2007. godine – rekla je Vanja Nagy.

Rođena je u Dubrovniku, a kada je imala 10 godina preselila se s roditeljima i starijom sestrom u Los Angeles, gdje je njezin otac radio kao predstavnik turističke agencije Kompas. Kada je završila osnovnu školu, obitelj Nagy preselila se u New York. Vanja Nagy diplomirala je biologiju na Državnom sveučilištu New York u Albaniju 1998. godine, a 2006. godine doktorirala je temeljne biološke znanosti, s naglaskom na neuroznanosti, na Medicinskoj školi Mount Sinai na Manhattanu, gdje je zatim godinu istraživala procese učenja i pamćenja u mozgu. Za njezin povratak u Hrvatsku bio je presudan jedan novinski članak.

Topli Cold Spring Harbor

- Jedan američki kolega ostavio je na mom stolu članak o MedILS-u, objavljen u časopisu Nature. Ugledala sam divnu sliku instituta koji su opisali kao "topli Cold Spring Harbor". Razmišljala sam i onda spoznala da me jako uzbuđuje ideja da radim ono što volim u zemlji u kojoj sam rođena. Javila sam se dr. Ivanu Đikiću i dr. Miroslavu Radmanu, a zatim sam došla na razgovor o svom budućem poslu – prisjetila se Vanja Nagy, koja je u MedILS-u postdoktorantica u laboratoriju Ivana Đikića.

- Dr. Đikić je biokemičar svjetske klase, a ja sam neuroznanstvenica kojoj je potrebno usavršavanje u biokemiji i molekularnoj biologiji. Zajedno smo osmislili uzbudljiv i izazovan projekt na kome se naša dva vrlo različita područja preklapaju. Dr. Đikić primarno je fokusiran na istraživanje raka i malu signalnu molekulu ubiquitin. U našem zajedničkom projektu istražujemo na koji način ubiqutin utječe na degenerativne neurološke poremećaje, poput Parkinsonove bolesti – pojasnila je Vanja, a zatim opisala jedan svoj dan u MedILS-u.

- Počinjem raditi oko 10, s dobrom kavom iz našeg automata. Zatim počinjem pripreme za eksperimente koje ću raditi toga dana te istodobno završavam eksperimente koje sam počela dan ranije. Budući da u blizini nema restorana ili kioska s brzom hranom, u MedILS-u obično jedemo zajedno. Netko kuha, a netko pere suđe. Nakon ručka nastavljam raditi u laboratoriju do 20 ili 21 sat, a prije spavanja obično čitam znanstvene radove ili volontiram na projektima koji nisu dio moga istraživanja. Jednom tjedno u našem laboratoriju imamo sastanak na kome diskutiramo o istraživanjima, a dvaput na tjedan imamo seminare na razini cijelog instituta – rekla je Vanja Nagy, koja stanuje u MedILS-u, ali uskoro namjerava unajmiti stan u Splitu.

Institut izazova

- Radim i vikendima, pa nemam mnogo slobodnog vremena. Uglavnom ga provodim na kavama s prijateljima, trčeći na Marjan te u šopingu u Jokeru. Slobodne vikende uglavnom provodim u Dubrovniku sa svojim dugogodišnjim dečkom i prijateljima iz djetinjstva – rekla je Vanja, čiji roditelji i sestra Leona, violinistica na Brodwayu, i dalje žive u New Yorku. No, nije li bilo hrabro napustiti SAD i doći u MedILS, koji još uvijek prolazi porođajne muke instituta u nastanku? – Raditi i istraživati u institutu koji se tek oblikuje mnogo je izazovnije nego što sam mislila. Susrećem se s problemima koje ranije nisam mogla niti zamisliti, a to je ponekad frustrirajuće. No, izvesti čak i najjednostavniji eksperiment od početka do kraja u uvjetima koji nisu idealni, mnogo je uzbudljivije i pruža veće zadovoljstvo – ustvrdila je Vanja Nagy. Upitala sam je koje su prednosti života u SAD u odnosu na Hrvatsku.

- Na praktičnoj, financijskoj i razini karijere, Amerika je definitivno "the land of opportunity". To je država utemeljena na striktnim pravilima, osobnim ciljevima koje pokreće novac i socijalnom neovisnošću kao nigdje u svijetu. To posebno dolazi do izražaja u New Yorku, gdje je pohlepa vrlina, a sebičnost prvo pravilo preživljavanja. New York je igralište za samce, mlade i ambiciozne individualce, a preporučam ga svima koji želi živjeti život u svoj njegovoj punoći. Posljednjih osam godina koje sam tamo živjela ne bih ni za što mijenjala – objasnila je Vanja, naglasivši da je s druge strane Hrvatska jednostavno - dom.

- Hrvatska na emocionalnom nivou ima sve ono što Amerika nema. Kada u Hrvatskoj radite posao poput moga, onda imate osjećaj da to nije samo za vas, nego i za dobrobit cijele zemlje. Vratila sam se da bih bila hrvatska znanstvenica i da bi moji uspjesi, daj Bože da ih bude, bili uspjesi moje zemlje i moga naroda – rekla je Vanja Nagy, koja se veseli godinama koje dolaze.

– Želim raditi svoj posao najbolje što mogu, udati se i imati djecu, koja će, poput mene, imati krasno djetinjstvo u Dalmaciji. Planiram ostarjeti u Dubrovniku i smijati se kada Amerikanci ponovno izaberu jednog republikanca u Bijelu kuću. (Tanja Rudež, Plan B 6)