Sedmog srpnja protekle godine, nakon puno elektroničkog i papirnatog hypea, kroz cyberspace se proširio kolektivni rezignirani uzdah većine geekova svijeta. Demonstracija Orba, navodnog magnetomehaničkog perpetuum mobile stroja Seana McCarthyja i njegove irske kompanije Steorn, otkazana je zbog "prevelike topline uzrokovane reflektorima u izložbenom prostoru" londonskog muzeja Kinetica. Objašnjenje je, naravno, izazvalo poplavu smijeha i podsmjeha, a Steorn i Orbo su preko noći iščezli sa stranica medija. No ovaj put dogodilo se nešto zanimljivo - iza iščekivanja, buke, fijaska i smijeha nije ostala tek praznina. Forumi (doduše specijalizirani) i dalje bruje o Steornu i Orbu, iako znatno prigušenije, a tu je i vojska fizičara hobista i eksperimentatora koji i dalje pokušavaju proniknuti u njegove tajne.

Kršenje zakona

Za razliku od mnogih nemuštih "psuedofizičara" u prošlosti, koji su u pravilu samo pisali posve smiješna i besmislena objašnjenja o radu svojih perpetuum mobile tvorevina, a pred očima znanstvenika se skrivali u mišju rupu, Sean McCarthy radi (ili je radio) turneje i održava javna predavanja te diskusije o radu svog stroja, a teorije mu svakako ne manjka. Prema njegovim riječima, Orbo, vrlo pojednostavljeno, krši zakone termodinamike i očuvanja energije (energija uložena u neki zatvoreni proces ili sustav je stalna, odnosno "koliko daš, toliko dobiješ" i obratno) korištenjem specijalne konfiguracije magnetskog polja, kod koje, okrećući se te vrativši se u točku polaska, rotor posjeduje veću energiju nego kad je iz te točke krenuo. Otprilike kao da bacite lopticu u pod s visine od metar, pri čemu se ona nakon odbijanja digne iznad te visine - dobili ste energiju iz ničega. Iza te tvrdnje krije se, tvrdi McCarthy, pametno iskorišten i slabo poznat efekt "magnetske viskoznosti": pojava usporenog djelovanja (ili uvjetno rečeno "širenja") magnetskog polja u nekim materijalima.

But will it blend?

Dobar dio profesora i fizičara kojima je Steorn predstavio svoj patent i okvirnu teoriju iza njega odmah je odmahnuo rukom uz prilično dogmatičan stav kako zakon o očuvanju energije jednostavno nije moguće prekršiti i basta. Drugi dio je kratko bio zaintrigiran, no onda je - izgubivši se u detaljima, kojima McCarthy ne oskudijeva - Orbo prozvao "običnim magnetskim motorom". Magnetski motori (motori sastavljeni isključivo od permanentnih magneta, bez električnih komponenata) također nisu ništa novo i velik ih se broj tijekom povijesti pokušao progurati pod perpetuum mobile. Dobar dio ih je i uspio, iako samo privremeno - takvi motori, naime, na prvi pogled doista izgledaju kao da rade bez ikakvog vanjskog izvora energije i kao da neki teret mogu pokretati vječno, no u stvari troše upravo same magnete. Jednom kad se oni gotovo posve demagnetiziraju, odnosno potroši se energija konzervirana u polje magneta, motor prestaje s radom. Sean McCarthy tvrdi da u slučaju Orba nije riječ o takvoj podvali (ili zabludi, ovisno o perspektivi) te da su se brojni znanstvenici neslužbeno uvjerili i dokazali kako magnetsko polje magneta ne slabi dok on radi.

1000 zašto...

Upravo ta tvrdnja, kombinirana s činjenicom da se Orbo nije mrdnuo niti "smegging inch", što bi Rimmer u legendarnom Red Dwarfu rekao, nekako - ironično - daje nadu kako se iza čitave priče možda krije nešto legitimno. Ako već imate magnetski motor koji pokušavate podvaliti pod perpetuum mobile, zašto ga ne pustiti da se zavrti pred očima puka i, znatno važnije, potencijalnih investitora? Također, ako već muljate koliko ste dugi i široki, pokušavajući na brzinu izvući novac od investitora (na kraju krajeva, McCarthy se u vrijeme dotcom kraha bavio e-businessom), zašto visiti na forumima i davati fizičarima-hobistima tipove i hintove o radu svog patenta?
Postoji li, dakle, na kraju krajeva, šansa da Steornovci govore istinu i da se iza čitavog mulja krije legitiman i revolucionaran izum? Naravno. Šansa uvijek postoji. Jesmo li spremni kladiti se u sve naše gadgete da je tome sigurno tako? Baš i ne. No čekat čemo slijedeći Steornov potez...(Ante Vukorepa, Plan B 1)