Diljem kontinentalne Europe, a i šire, underground house i techno već drugu-treću godinu zaredom proživljavaju pravu pravcatu renesansu - zahvaljujući ustoličenju minimala kao dominantnog žanrovskog stabla, kišobrana što pod sobom skuplja cijelu paletu različitih stilova objedinjenih harmoničnim spojem eksperimentalnog duha i seksi groovea. Vani se odigrala velika generacijska smjena producenata i DJ-a, novi klubovi i klupske večeri niču na sve strane, underground house je više trendy nego ikad..., ali nažalost ne i kod nas, gdje klubovima i dalje harače isti londonski tech-house DJ-i kao i prije pet godina, a posjećenost partyja nastavlja stagnirati.

No opet, ima i ovdje ljudi koji se odbijaju pomiriti s takvim stanjem i hrabro nastavljaju borbu pod barjakom najvitalnije glazbe današnjice. Poput, recimo, ekipe iz Home Made Electronice, zagrebačkog labela čija su izdanja hvaljena na stranicama Mixmaga, DJ Maga i De:Buga, a mogu se kupiti i na manje-više svim većim siteovima za prodaju glazbe tog profila (Beatport, Juno, Trackitdown...).

Cro Mix

Home Made Electronica - diskografski dom rastućeg broja producenata plesne elektroničke glazbe, pretežno s prostora Balkana - djeluje pod egidom "glazba s mediteranskim dušom i balkanskim stavom". "Balkanski stav" se pritom ponajviše odnosi na prkos protiv skeptičnosti i inertnosti okoline; uostalom, label je i nastao nakon što je DJ Sergej svojedobno bio odlučio napraviti suvisli miks-CD s pjesmama isključivo domaćih izvođača, premda mu je puno ljudi govorilo da je to neizvedivo. Sergej se prisjeća: "Kad sam na taj miks napisao 'Cro-mix', jedan 'ajmo reći dosta relevantan lik na sceni pitao me da zašto sam baš morao staviti to 'Cro'. Njegov problem s prihvaćanjem takvog naziva simptomatičan je za jedan, kod nas ukorijenjen, pristup vlastitoj socio-kulturnoj baštini. Dok, recimo, jedan svjetski poznati label poput Kompakt Recordsa iz Kölna koristi grb grada kao vlastiti logotip, na ponos ljubitelja elektronske glazbe - ali i šire zajednice građana Njemačke."

Nakon još dva takva uspješna miksa (u režiji Ede i Pytzeka), Sergej je odlučio dići priču na višu razinu: tako je nastala Home Made Electronica, etiketa koja se financira od privatnih ulaganja, ali i od prodaje i svirki, te koja - posve netipično za jedan takav projekt u nas - na stalnoj dnevnoj bazi zapošljava jednog čovjeka koji se bavi administracijom.

Kao prvo izdanje, prije dvije godine lansiran je ranim detroitskim technom inspiriran "Social Freischwebende Album", dugosvirajući prvijenac 22-godišnjeg Davora O. Unatoč vrlo povoljnoj cijeni CD-a od 50 kuna, domaća publika je ostala indiferentna - no, s druge strane, album je dobio pet zvjezdica u De:Bugu, vjerojatno najznačajnijem njemačkom časopisu za elektroničku glazbu. "Planirali smo napravit' dio posla na domaćem tržištu, skupit' određena sredstva i polako izlazit' na globalno tržište..., ali je ispalo obratno", objašnjava Sergej, a Davor dodaje: "Album je na kraju ispao relevantniji za europske okvire nego što je za Hrvatsku. Što je tužno na neki način, ali pokazuje kako nas očekuje još puno posla".

Kings Of Kaos House

Među ostalim artistima Home Madea ističu se electro-mračnjak Zarkoff te Home Boy, koji - osim samostalnih produkcija - zajedno sa Sergejem sačinjava dvojac Bechari. "Ono što smo htjeli s Becharima napravit' je da se uzmu autohtone glazbene forme s ovih područja i njih transkribira u tu plesnu glazbu", priča Home Boy. "Znaš, ono, svi se žale kako nam treba nešto novo, ali u principu nitko nije dovoljno hrabar da ode s te house forme, od tog Chicaga, i pokuša nešto totalno drugo napravit'." Stoga na myspaceu ispod imena Bechari piše "techno / house / folk", a njihovu novu stvar "Ljobovilja" krasi, praktički, solaža na dugmetari, prevedena kroz sint na jezik techna.

Takve provokacije Sergeju ni prije nisu bile strane: svojedobno je s mini-projektom Kings Of Kaos House (DJ Sergej & Rudy B) semplirao turbofolk dive. "To je bio u principu punkerski pristup vocal houseu, rukavica bačena ljudima u uši," kaže Sergej. "House pratim još od ranih osamdesetih, i kad pogledaš degeneraciju te glazbe, počevši od vokala do produkcije i te 'sexy house' ikonografije, pa to usporediš s ikonografijom turbofolka, gdje imaš sojke vrlo atributne, da tako kažem, i isti tempo... samo fali malo tvrđa clubbing produkcija da skužiš koliko je to slično."

No, Becharima provokacija nipošto nije krajnji domet. Home Boy pojašnjava: "To na čemu sad radimo, to nije ono da uzmeš sempl trubača i sad ti radiš gypsy house ili tako neku glupost, nego je stvar u tome da se posvetimo izvornoj glazbenoj formi - znači, izvornim harmonijskim sljedovima i ritmovima - i to iskoristimo. Cilj je faktički da se kreira neka nova forme plesne glazbe koja će biti karakteristična za ovo područje. Kao što Talijani imaju italo disco, volio bih da stvorimo nešto što će biti hrvatski ili balkanski dance, house ili šta već."

Istočna house glazba

U europskom house podzemlju, Istočna Europa je trenutačno zadnji krik mode. Rumunjski producenti Petre Inspirescu i Rhadoo miljenici su najvećih njemačkih minimal faca, a zapadna obala Crnog mora sve češće se spominje kao kulerska alternativa Ibizi. Davor će o tom fenomenu: "Glavne karakteristike elektronske glazbe su tehnološki napredak sredstava za produkciju i konzumaciju glazbe, kao i potreba za konstantnom revizijom postojećih glazbenih ideja i njihovim usavršavanjem.

Elektronska glazba je u samoj osnovi izuzetno progresivna, i mislim da je na taj način odgojena i publika, odnosno da stalno traži nešto novo. Dok recimo... sad ne želim da me se krivo shvati, ali - rocker može konzumirati zvuk koji njemu odgovara vrlo dugo bez potrebe za promjenom, dok je recimo promjena zvuka u elektronskoj glazbi po meni vrlo, vrlo učestala. Otud i pomicanje elektronske glazbe prema istoku: postojala je jedna potreba da se uzme jedan novi motiv, jedan novi uzorak, i da ga se integrira u postojeće okvire. A u tom smislu mislim da mi glazbeno možemo puno reći."

Home Made, naravno, nije prva etiketa za plesnu elektroničku glazbu u Hrvata, ali je definitivno popunila vakuum koji je nastao splašnjavanjem prvotnog vala partijanerskog entuzijazma iz devedesetih. Jest da je prije njih ovog desetljeća tu bio i Egoboo.Bits Records, ali u toj priči je na posljetku ideološka komponenta (open source/creative commons) zasjenila onu glazbenu, a danas Egoboo ionako više ni nije label nego tek kolektiv glazbenika. S druge strane, Home Made se širi izvan granica Lijepe Naše, no pritom uvijek prvenstveno kao misao-vodilju ima doprinos razvoju i boljitku domaće scene. Kao što Davor kaže: "Ja apsolutno respektiram hrvatske producente koji nisu okrenuti prema domaćoj publici nego svoj eventualni uspjeh traže na nekim drugim tržištima, ali to je na neki način i podcjenjivanje ljudi ovdje."

Ili, kao što je Sergej slikovito opisao: "Gotovo svi nezavisni izdavači u Hrvatskoj ciljaju na globalno tržište, te nam se svima otvaraju dva scenarija. Jedan je scenarij da konkuriramo sami između sebe, i onda već kad tu izginemo, da onako jadni poslije tog rata izađemo na svjetsko tržište, i tamo nas... Ono, prvi komarac koji te ubode - dobiješ malariju i mrtav si.

"Drugi scenarij je taj da svi zajedno promoviramo stvaranje i uživanje elektronske glazbe u Hrvatskoj, jer na taj način razvijamo lokalno tržite i integriramo ga u globalne glazbene trendove, što nam daje mogućnost da djelujemo lokalno, ali imamo globalne rezultate." (Tonći Kožul, Plan B 4)