Među našim je ljudima i u našim krajevima nabava mobilne glazbe poput vožnje tramvajem - besplatna kategorija, sve dok se u nekom trenutku ne pojavi kontrola. I dok kontrolori u tramvaju imaju razrađene mehanizme, pa je posve izvjesno da besplatna vožnja u jednom trenutku - barem tako kažu one idiotske naljepnice - uistinu postaje najskuplja vožnja, mobilna glazba dokazuje onu staru američku poslovicu: najbolje stvari u životu su besplatne.

Tramvajska iskustva pokazuju ipak jednu novu tendenciju. Otkad je moguće u Zagrebu platiti kartu mobitelom, dio se švercera ipak lakše odlučuje za kupovinu, i to iz barem dva razloga. Prvi je suzbijanje urođene lijenosti. Nikome se ne da nabavljati kartu (ako već nije korisnik pretplatničke pokazne karte), tražiti kiosk u blizini ili trčati do kola s vozačem. Sve je to muka. Korištenje mobitela prikraćuje tu muku, a i činjenica da se na taj način rastaje od osam kuna na računu nekako je nevidljiva, pa sve ide lakše. Drugi je razlog švercerski sustav. Dovoljno je napraviti template u mobitelu, pa onda čekati spreman da se pojavi kontrolor negdje na vratima. Kad se pojavi, u tili čas pošalje se poruka, sasvim dovoljno da se mobitel na vrijeme može pokazati predstavniku tramvajskoga poretka.

S mobilnom glazbom u nekoj bliskoj budućnosti možda može biti tako. Kad se uvede neki regulatorni okvir i tehnička nadgradnja za njezino korištenje, korisnicima možda neće biti mrsko da je kupuju umjesto da je nabavljaju na različite načine. Možda će biti i jednostavnije: umjesto da neku novu pjesmu traže po raznim piratskim siteovima ili P2P mrežama, downloadaju i prebacuju u mobitel, downloadat će je izravno u mobitel po vrlo prihvatljivoj cijeni.

Kakofonija ponude i potražnje

Činjenica je da mobilna glazba postaje sve više sadržajem koji dobiva važnu ulogu u mobilnim uređajima, uz glasovnu funkciju, SMS, e-mail i fotoaparat. Mobitel bez ugrađenoga MP3 playera danas pripada nižoj klasi uređaja, a specijalizirani MP3 uređaji nalaze se u portfelju svakog proizvođača. Operatori ne zaostaju sa svojom ponudom glazbe, od realtonova i ringtonova do gotovih empetrica, a razni načini kupnje i distribucije glazbe pokazuju da se tržište mobilne glazbe sasvim uzvitlalo te da svjedočimo poslovnoj kakofoniji ponude i potražnje.

Glazbeni katalozi sve su veći, ponuda pjesma je nevjerojatna, cijene usluga padaju... - i u tim željama za što slađim i većim dijelom tržišnoga kolača dolazi do apsurdnih situacija. Zasad to mimoilazi Hrvatsku, ali kad jednog dana regulativa bude posložena, nije nemoguće da uistinu bude bitno koji glazbeni provider (mobilni operator? diskografska kuća? mobilna diskografska kuća?) ima katalog s najviše pjesama u ponudi.

Na primjer, britanski mobilni operator 3 UK hvali se da u ponudi ima više od milijun pjesma. Njegovi konkurenti Vodafone i Orange brojčano su slabiji od njega. Naizgled je tu tržište podijeljeno s porukom: ako ti je bitna mobilna glazba, neka tvoja SIM kartica započne s brojem 3. Ali, Temzu muti neovisni glazbeni publisher Pocket Group, koji nudi 1,5 milijuna pjesama nakon što je kupio kataloge tvrtki CD Baby i INGrooves. Na taj je način Pocket Group objedinio prava na distribuciju pjesama s 1.500 neovisnih diskografskih kuća i postao najveći svjetski distributer nezavisne glazbe za mobitele.

I premda Pocket Group radosno vijori pobjedničkom zastavom, problematika mobilne glazbe ne zaustavlja se na što većem katalogu, nego - kao u slučaju brzine procesora na računalima ili broja megapiksela na digitalnim fotoaparatima - neki drugi detalji čine bitne faktore za funkcioniranje cjeline. U ovom slučaju to je mehanizam za pretraživanje. Još uvijek nema pouzdanog sustava pretraživanja da s mobitela potražite i u hipu dobijete link na, primjerice, verziju pjesme "Dreams" grupe Fleetwood Mac, koji su u suradnji s pjevačicom banda Stevie Nicks nanovo snimili Deep Dish, ali u Axwell Remixu koji koriste Faithless u svome DJ Setu.

Bez alata nema zanata

Budući da nema takvog alata, prilično je teško čačkati po svakom izdanju, jer u ovom slučaju kvantiteta ne tvori kvalitetu. No provideri glazbe zasad u tome ne vide problem, pa zato i oglašavaju veličinu kataloga, a ne ostale detalje. Orange najavljuje promjenu strategije (vjerojatno stoga što nije uspio skupiti više od pola milijuna pjesama), pa će ubuduće oglašavati samo hitove s top-ljestvica koji se ionako najviše downloadaju u mobitele.

Bude li se razvila takva strategija, Pocket Group i njegovi indiejanci sa svojim će katalogom zasigurno zaglibiti, a on, istini za volju, krugu potencijalnih kupaca ne predstavlja neku veću radost. Prodaja glazbe snimane za neovisne diskografske kuće iznosi otprilike 25-30 posto - kako u digitalnom obliku, tako i na nosačima zvuka. No kad je posrijedi prodaja digitalne glazbe, indiejanci su zastali na samo 12 posto.

U čemu je problem? Glazba na neovisnim diskografskim etiketama uglavnom predstavlja svojevrsni eksperiment: daje se prigoda novim neafirmiranim izvođačima za koje se drži da imaju neku vrijednost. No posrijedi je sustav promašaja i pogodaka, a više ima promašaja. S druge strane, pogodci uglavnom imaju moć da mijenjaju neke ustaljene tijekove glazbenih i diskografskih procesa, pa zato ljubitelji dobrog zvuka svoju glazbenu tražbinu ponajprije nalaze na takvim etiketama.

Dakako, takvi ljubitelji glazbe žele i odgovarajući hardver za njezino preslušavanje, a bez obzira na neke napredne mobilne uređaje, mobiteli to još nisu. S druge strane, ringtonovi koje klinci bjesomučno downloadaju podrijetlo vode iz velikih diskografskih kuća, pa nije ni čudo što prevladavaju u mobilnom downloadu.

Razmjena dobara

U svakom slučaju, operatori su ti koji su stavili šapu na mobilnu glazbu, iako se pojavom iPhonea uvriježilo mišljenje da će Apple jednostavno pomesti konkurenciju zbog iTunesa, koji su ionako sastavni dio toga hit-uređaja. Ali tu se nameću dva problema. Prvi je problem u tome da iPhone nema mogućnost downloada izravno na mobilni uređaj, a drugi je činjenica da korisnici iPoda svoje kolekcije dobrim dijelom nisu kupili putem iTunesa, nego su uglavnom svoje CD kolekcije empetrizirali, ili su, kao u Hrvatskoj, do njih stigli prijateljskom razmjenom dobara, besplatnim downloadom ili P2P rabotama. Na isti će način i korisnici iPhonea dolaziti do svoje glazbe.

Kad se ova činjenica pridoda prijašnjim nedoumicama, stižemo do generalnog izazova: kako zapravo definirati mobilnu glazbu? Jer jedno su realtonovi koji stižu u komprimiranome obliku i služe umjesto zvonjave, a drugo su uredno bitrateirani mp3 fileovi. Mobilna glazba odnosi se na potonje, a u mobitel se upucava putem kabela ili Bluetootha ili mobilnim downloadom. No kada govorimo o njezinoj tržišnoj vrijednosti, gotovo se isključivo valja koristiti upravo terminom mobilnog downloada.

Kao korisnika mobilnih usluga, mene bi na takvo što natjeralo sljedeće: čujem negdje neku pjesmu (u automobilu, u kafiću, diskoteci…), potom koristim TrackID aplikaciju da je identificiram ili pak šaljem SMS, ako je pjesma na radiju. Operator mi odgovara i nudi mi mogućnost downloada te pjesme.

Kompliciranija verzija istog postupka izgledala bi ovako: čujem pjesmu, nakon čega je pokušavam otpjevati znancima, no ne uspijevam. Onda se sjećam ključnih riječi, ubacujem ih u Google, nekako nađem pjesmu, provjerim ima li spot na YouTubeu pa da pjesmu ipak čujem na najbrži način, a kad ustanovim da je to uistinu ta skladba, skidam je s P2P mreže ili putem nekih siteova. Kvaliteta empetrice može biti upitna. U prosjeku, za takvo što, ako nisam tome sasvim posvećen, trebat će mi minimum 24 sata. Za zaobilaženje takve gnjavaže spreman sam dati od pet do sedam kuna (koliko stoji pjesma na iTunesu, dakako, ne u Hrvatskoj i u kunama) kako bih trenutačno imao tu pjesmu u mobitelu.

Može li mi netko to omogućiti? Zasad ne. Tvrtka Omniphone nudi određeni pretplatnički model. Korisnici mogu slušati pjesme za određenu tjednu ili mjesečnu pretplatu, ali ih ne smiju downloadati. Omniphone je potpisao ugovor s Vodafoneom koji je tako stigao do velikog kataloga i omogućio korisnicima da za dvadesetak kuna tjedno preslušavaju onoliko pjesama koliko god žele i kada žele. Posrijedi je usluga MusicStation, koja je odlično prihvaćena, ali činjenica je da su korisnici ipak navikli posjedovati glazbu. Ovo je slično posudbi knjiga iz knjižnice, no kućne police ne pune se posudbama, nego kupnjom (dobro, neki to čine i mažnjavanjem).

Nokijina glazbena trgovina

Postoji još jedna mogućnost korištenja mobilne glazbe, a to je stream s PC-a. Tvrtka Oxy Systems razvila je aplikaciju s pomoću koje je moguće za određenu svotu downloadati glazbu na PC, a onda je streamati na šest mobilnih uređaja. Oxy ima dealove s vodećim proizvođačima mobilnih uređaja, tako da se danas na 25 modela telefona glazba može streamati na taj način.

Ipak, operatorima prijeti jedan proizvođač mobitela, i to onaj najjači: Nokia s Nokia Music Storeom, svojevrsnom mobilnom inačicom iTunesa. Ona je već krenula u operativni rad u Velikoj Britaniji, a prvi je uspjeh toga servisa činjenica da je Kylie Minogue upravo preko njega ponudila svoj novi album "X" na download, pet dana prije službene objave.

Nokia ne namjerava prodavati glazbu poput Applea, nego ima nešto drukčiji plan, koji bi mogao svakako privući nove kupce njihovih uređaja. Posrijedi je prodaja prava na download u paketu s mobitelom, na sličan način kako retaileri prodaju računala s Windowsima ukalkuliranima u cijenu. Tako bi i Nokia ponudila tržištu glazbene mobilne uređaje s opcijom jednogodišnjeg prava na download glazbe sa svojeg servisa.

Ideja je na začetku, nije još detaljno objašnjena, ali da Nokia misli ozbiljno dokaz je što je Universal Interational, jedna od četiri velike diskografske korporacije, potpisala ekskluzivni ugovor za distribuciju glazbe putem Nokia Music Storea.

Očito, želja je da se Nokijino skladište downloada najprije napuni, a onda će se formirati konačni načini prodaje glazbe, kao i njezina cijena. No zanimljivo je da Nokia želi konkurirati i ostalim načinima prodaje glazbe, pa će njezin glazbeni servis uključivati i klasičnu prodaju (i to jeftiniju od iTunesa), pretplatu za preslušavanje i PC streaming. Namjerava lansirati i poseban mobitel za to, što znači da mobilna glazba više nije tinejdžerska zezancija na razini primamljivih ringtonova i realtonova, nego početak jednoga velikoga i ozbiljnog posla.

Nokia Comes With Music

O glazbenim ambicijama Nokije porazgovarali smo s Edom Averdieckom, izvršnim direktorom u Nokia Music Serviceu. O konceptu "Nokia Comes With Music" kaže:

- Zasad je to glazbeni servis kupnje glazbe za mobitele koji funkcionira u Velikoj Britaniji, ali do kraja sljedeće godine bit će dostupan diljem Europe i u Aziji. Namjeravamo globalno proširiti naš inovativni sustav kupnje glazbe. Naime, download jedne po jedne pjesme na mobitel iziskuje prilično vremena, a mi želimo sve pojednostaviti. Osim toga, želite li napuniti glazbeni mobitel na koji stane 2.000 pjesama, onda ćete morati platiti 2.000 eura, što je besmisleno skupo. Zato ćemo mi prodavati licencu za download, koja će biti vrlo povoljna, što je sasvim sigurno bolje rješenje za korisnika od iTunesa.

Na koji ćete način to riješiti?
- Prodavat ćemo specijalizirani glazbeni mobitel i na taj način ćemo automatski stići do korisnika. U sklopu mobitela prodavat će se i licenca za neograničen broj downloada u trajanju od godine dana.

Hoće li pjesme biti zaštićene DRM-om ili će se moći prebacivati na druge uređaje?
- Naravno, tako downloadane pjesme bit će u mobitelu zaštićene DRM-om i neće se moći prebacivati na druge medije. Ali budući da će to biti vrhunski uređaj, sigurno je da će se glazba moći preslušavati i kada se odgovarajući zvučnici spoje na mobitel.
(Bojan Mušćet, Plan B 4)