"Mogao bih sjediti u kafiću i pričati vam sve ove stvari, ali vi me je**no ne biste slušali. Bolje je za nas oboje da nastavim provoditi svoje vrijeme u grmlju i sprejati male sličice na tuđe vlasništvo", uvodna je rečenica Banksyjeve knjige "Existincilism Blackbook".

Za one koji još ne znaju, Banksy je engleski ulični umjetnik, likovnjak koji barata tzv. stencilima – predlošcima koje prethodno napravi kod kuće, a potom pomoću njih nacrta crtež na zidovima – post-graffiti street art. Pa premda se još uvijek ne zna tko stoji iza nadimka Banksy, stencili londonskih policajaca koji se ljube i Mona Lise s bazukom obišli su svijet, te u međuvremenu postali vrlo značajna djela. Kada se danas neki Banksyjev stencil obriše sa zidova, javnost zahtijeva da ga se vrati, a Banksyjevi se radovi prodaju po cijeni većoj od 50.000 funta. "Banksy je za street art najveća faca", kaže Filip Filković, na ulicama poznatiji kao Philatz, "jer da nije bilo Banksyja, street art možda ne bi dospio u mainstream." Philatz priča o umjetnicima, globalnom zatopljenju, copyrightu, ratu u Iraku; tek se dotakne jedne zanimljive teme - a već je na drugoj.

Mickey Mouse terorist

Iako smo još u ljetnom broju objavili intervju s Philom, govoreći o street artu u nas, teško je ne spomenuti njegovu organizaciju Kunstterrorist Organisation. Kroz nju se distribuiraju uglavnom Philovi radovi, neki od njih napravljeni i u suradnji s drugim članovima. Jedan od njih je i Mićo, koji tijekom našeg razgovora sjedi preko puta mene, do Phila.

Radovi KTO-a bave se ironiziranjem istih onih tema o kojima dečki tako gorljivo pričaju – posebno upečatljivi ostaju radovi poput onoga u kojem Kip slobode u ruci drži nešto nalik mitraljezu. "Raspizdio me 11. rujna", odgovara Phil na pitanje o tome kako je sve krenulo. "Odlučio sam ljudima putem svojih radova dati priliku da se izraze." Kako to da mu se nijedan rad ne bavi lokalnim temama, pitam ga, pa u Hrvatskoj je barem sve puno situacija koje je moguće ironizirati? "A gle, teško je", odgovaraju mi uglas njih dvoje. "Lakše se baviti događajima iz inozemstva, opće su poznati i zanimljiviji. No bilo je i nekoliko benignih radova na lokalnu temu; Sanader s iPod slušalicama, Kradeš kao Kraš, Baltazar s oružjem, lik na Vegeti preuređen u talibana..."

Philove su se pak teme toliko pročule da su uspjele nekome i stati na žulj - kompanija Disney kontaktirala je s njim u vezi radova u kojima je, u suradnji s engleskim umjetnikom Jamesom Cautyem, lijepio glave Mickey Mousea na glave iračkih vojnika. Mickey Mousea je, pod prijetnjom tužbe, morao maknuti. "Upravo protiv toga se ja borim", govori on. "Protiv copyrighta. Kužiš, moji su radovi svima otvoreni na korištenje. I ja u svojim radovima koristim djela nekih drugih umjetnika, to je čista evolucija. Mislim da bi umjetnost morala biti takva, slobodna. Kako je rekao John Oswald: 'Ako je kreativnost polje, copyright je žičana ograda'."

Tek idealizam ili upravo ljepota street arta? Što god bilo, o tome koliko su Philovi radovi vani prepoznati govori i činjenica da će uskoro biti objavljeni u londonskoj galeriji The Aquarium – galeriji koja ujedno izlaže i Banksyjeve radove. Ovogodišnja izložba koju je KTO organizirao u prostorijama trgovine-galerije Prostor u Mesničkoj bila je najposjećenija u toj galeriji. Nakon izložbe u Londonu Phil priprema još jednu kod kuće, u Zagrebu. S još većim interesom za nju, nadamo se.

+PKZ

KTO je surađivao i s Kontejner Magom, transbalkan street magazinom, u kojem se može naći i street art umjetnika s prostora bivše Jugoslavije. Čini se da i taj magazin gorljivo radi na promociji ulične umjetnosti u nas, a moguće ga je skupiti na mjestima poput SC-a ili Warehousea. Scena se pokreće. Još je jedna naša street art umjetnica velikog potencijala, djevojka poznata kao +PKZ. Iako, kako sama kaže, još "zelena" u području street arta, +PKZ ove je godine u konkurenciji 5.000 radova iz cijelog svijeta osvojila drugu nagradu na drugom po redu International Sticker Awardu.

+PKZ rodila se u Poreču, a na studiju vizualnih komunikacija u Milanu zaljubila se u street art. Kako se to dogodilo? "Reći ću ti, onako u povjerenju, nije to neka ljubav prema street artu, već ljubav prema komunikaciji, a street art se u jednom trenutku moga stvaranja pokazao najefikasnijim i najboljim mogućim odgovarajućim oblikom izražavanja. Prvi 'fizički' dodir dogodio se na fakultetu prilikom istraživanja za jedan projekt, ali nije me oduševljavalo to što Milano kao grad nudi, odnosno ne nudi. Većinom to su stickeri 'bez sadržaja', pusti potpisi i nekakvi egotripovi obilježavanja teritorija, no nisam vidjela smisao u svemu tome. U toj sam fazi primjećivala što se zbiva, a zatim sam upoznala radove Banksyja i konačno shvatila što tražim i očekujem od street arta, što bi zapravo trebao predstavljati. Tu je krenuo 'mentalni' dodir s materijom."

Posadi drvo ispred billboarda i bježi

Što zapravo predstavlja street art, što je to ustvari, pitam je. "Street art su sve umjetničke manifestacije na javnim mjestima – od stickera, stencila i aerosol arta do instalacija, ali tek u onom trenutku kada se s gradom stope u novi jezik i jedan bez drugoga imaju potpuno različito značenje ili ga čak u potpunosti gube. Jako bitan i neizbježan faktor je interakcija s publikom. Ona je tu da sasvim slučajno prođe i neplanirano zapazi street art koji joj mora pokrenuti neke nove kognitivne operacije.

A kognitivne operacije pokreću nam se sve više i u Hrvatskoj, zaslugom mnogih neimenovanih uličnih umjetnika čija djela svakodnevno gledamo na ulicama. Promocijom takvih djela bavi se i Rafaela Držić, pokretačica e-magazina Unzine. Unzine je mjesečni online časopis u PDF formatu koji donosi članke o raznim temama, kakve uglavnom zanemaruju mainstream mediji. Svaki mjesec u magazinu se predstavljaju razni domaći i međunarodni umjetnici, a promotivni materijal časopisa čisti je street art – fluorescentno žute naljepnice u obliku strip-oblačića s internetskom adresom Unzinea, koje se lijepe na postojeće plakate na javnim oglasnim površinama. U slobodnom prostoru na njima - prolaznici i prolaznice mogu upisivati svoje primjedbe.

"Mnoge tvrtke koriste street art za gerilski marketing", priča mi +PKZ. "Nike je u Italiji čak napravio Nike scorpion stencil kao promotivnu kampanju. Priča se da su gradske vlasti pokušale dignuti tužbu, no pala je u vodu prije nego što je ugledala svjetlo dana." Kako to, pitam je, pa ipak je otiskivanje stencila na javnu imovinu polulegalno. "Eh, da. Radi se po principu: 'dođi, napravi i bježi'", kaže ona. "Ako vas ne uhvate na djelu, neće niti dokazati da ste upravo vi napravili taj stencil ili posadili stablo ispred billboarda".
I tako se street art širi. Čak je i u Hrvatskoj, već i sad na početku, previše uličnih umjetnika da svi stanu u ovako malen članak. Na kraju krajeva, ništa od toga što sam čula - nisu mi ni rekli navedeni umjetnici. I tko zna tko stoji iza svih tih uličnih uradaka. Ono što je bitno jest da poruka dođe do publike. To je, napokon, i poanta street arta. (iva paska Plan B 3)

Za one koji žele znati više

KTO - www.kunstterrorist.com
Kontejner mag - www.kontejnermag.com
2nd International sticker award - www.stickeraward.info
Unzine – www.unzine.org
Hr blog o street artu - http://ka0s.blog.hr
Banksy - www.banksy.co.uk