
Heatha Ledgera prvi put sam vidjela u teen komediji "10 razloga zašto te mrzim", iako toga nisam bila ni svjesna. Rockersko-avanturistička bljezgarija "Priča o vitezu" bila mi je toliko grozomorna da sam je blokirala u sjećanju, ali kad sam ga skužila kao "Neda Kellyja", bila je to ljubav na prvi pogled.
Pogledi su nam se prvi put sreli dvije godine kasnije u Veneciji. Jedne večeri sjedila sam na terasi restorana Quattro Fontane, kad odjednom, na metar od mog stola, prođe Terry Gilliam u svom klasičnom izdanju – masne kose, klošarske odjeće i dobroćudnog lica. Čavrljao je s Monicom Bellucci, koja je bila lijepa kao slika. Toliko me zaslijepila svojom nestvarnom pojavom da mi je ispala moja najdraža Napoleon Dynamite kemijska, s kojom sam se igrala u ruci (kad je pritisneš, čuje se Napoleonov glas: "Gosh", "Yesss!" ili "Tina, you fat lard, come get some dinner!"...).
Iza Monice i Terryja hodao je Matt Damon sa ženom, a pokraj njih Heath, koji se uspio sagnuti prije mene i dodati mi Napoleona. Anđeli su zaplakali, a zemlja se zatresla. Vrijeme je stalo.
- Thanks! – zahvalila sam mu sa smiješkom i nehotice pritisla kemijsku, koja je odvratila: "Sweet".
- No problem – rekao je onim svojim dubokim reskim glasom. Da je dodao "Let's go", otišla bih s njim na kraj svijeta i više se nikad ne bih vratila. Bio je... hmmm... - "normalan" je možda najbolja riječ. Visok. Jako zgodan. Još više simpatičan.
Spomenuta ekipa išla je na večeru kako bi proslavili "Braću Grimm", prvi film u kojem je Heath, prema vlastitom priznanju, smio upotrijebiti svoju luđačku energiju, nervozu i nespretnost i zato je bio jako zahvalan Gilliamu.
Sljedećih dana održana je premijera "Planine Brokeback". Opet Heath, ovaj put u kombinaciji s Jakeom Gyllenhaalom, kumom njegove 2-godišnje kćeri Matilde. Bile su mu ponuđene obje glavne uloge, a izabrao je šutljivog homofoba Ennisa, jer mu se činio kompleksniji. Nakon što je pala zadnja klapa filma, "po prvi put sam se osjećao kao da sam nešto postigao".
Na premijeri "Brokebacka" žene su vrištale dok nisu ostale bez glasa. Jake se smijao i mahao im, a Heath je stajao po strani. Bilo mu je neugodno i u vlastito i Jakeovo ime. Skužile su ga neke klinke i zamalo rastrgale.
Tada mi je sinulo: Heath je obožavao svoj posao, ali je mrzio biti slavan.
Svi su htjeli komadić njega
Bilo je to 2005. godine, kada je došao na Mostru sa čak tri filma i iz faze the next big thing, definitivno prešao u fazu the big thing. Treći film bila je kostimirana bezvezarija "Casanova" ("na snimanju smo samo pili vino, jeli tjesteninu i zajebavali se"). Prigodni party održan je u Duždevoj palači. Svi su bili tamo - od gutača vatre, preko Sienne Miller, do mrtvog pijanog Jeremyja Ironsa koji se klatario uokolo, pozdravljajući oduševljene uzvanike poput kakvog kralja. Svi osim Heatha, koji je eskivirao party jer mu se nije dalo slušati kako je divan i krasan. Koja šteta! Ja sam već bila planirala proći kraj njega i kao slučajno ispustiti, ne znam, maramicu, rukavicu, lepezu... samo da se domognem reprize našeg susreta...
Pola godine kasnije, na Berlin Film Festivalu prikazan je australski filmić "Candy", koji je ovih dana konačno stigao i u naše videoteke, a u kojem Heath tumači koliko nepopravljivog toliko i neodoljivog junkieja. Meni se strašno svidio - em zato što volim filmove o heroinu, fascinantnoj drogi koju je najpametnije konzumirati kroz tuđa iskustva, em stoga što je (i) u ovom slučaju Heath vrhunski bombon, iako je Candy u filmu ime njegove cure. Sav je nekako poetičan, zaigran, superzgodan, a još s australskim naglaskom... Toliko je uvjerljiv da kad se rasplakao u ključnoj sceni - i meni je potekla suza (a to mi se događa jednom u pet godina, ako ne i rjeđe).
Da, Heath je - odnosno bio je - rođeni glumac. Kad je došao na crveni tepih za "Candy", uslijedilo je vrištanje, a blicevi su okidali kao sumanuti. Svi su htjeli komadić njega, a pritom im nimalo nisu smetale ni ciča zima ni snijeg koji je nemilice padao. Dao je izjavu Reutersu i CNN-u i već krenuo unutra kad je moja sestra uspjela uspostaviti s njime svoj nadaleko poznati eye contact, kojem nisu uspjeli odoljeti ni mnogi prije njega, na čelu s Bradom Pittom.
Heath joj je ispričao kako je, da bi se pripremio za ulogu, mjesec dana živio s pravim junkiejem, proučavao njegov govor tijela, navike, bla-bla... Ja sam jednom rukom snimala situaciju, a slobodnim sam laktom odgurivala nabrijanog Kineza koji je gigantskom kamerom pokušavao ukrasti nam kadar, dok mi je debeli Švabo s još većom kameretinom ležao na leđima.
"... Nakon sto godina konačno sam dobio ulogu s australskim naglaskom. Koje olakšanje! Improvizacija mi je konačno bila nadohvat ruke... Da, da, strašan je taj heroin. Kao što kaže Geoffrey Rush u filmu: 'Kad možeš stati, ne želiš. Kad želiš stati, ne možeš'". Onda ga je agentica silom odvukla.
"Kako je sladak, tako skroman i pristojan", uzdahnula je moja sestra, a ja sam stresla Švabu sa sebe i opsovala Kinezu milu bezobraznu mater. Bilo mu je svejedno, imao ga je izbliza i vratio se zadovoljan u Peking.
Ponovni susret nije nam bio suđen, kao uostalom ni Heathu Oscar za "Brokeback", što se pokazalo već par dana kasnije.
Zašto ste tako ozbiljni?

"Sve što me plaši, što je novo, čime mogu plašiti druge ljude, sve što uključuje evoluiranje i napredak mene kao glumca... - to su uloge koje me zanimaju", rekao je te 2005-te, kada je snimio i slabo primijećeni, iako neloš film o skateboarderima, "Lords of Dogtown". Potom je ostvario šestinu lika Boba Dylana u filmu "I'm Not There", a onda je došao red na ulogu zbog koje je obolio od nesanice.
"Zašto ste angažirali Heatha Ledgera kao Jokera?", pitali su Christophera Nolana. "Zato jer je neustrašiv", odgovorio je redatelj posljednjeg i najnovijeg Batmana.
Sudeći po foršpanu, "The Dark Knight" je prava bomba, dolazi u kina na ljeto, a Warner trenutačno muku muči kako da ga promovira. S prvog plakata koji su pustili u promet ceri se Heath kao Joker, uz natpis: "Why so serious?". Sada nema tog slogana koji neće djelovati neprimjereno.
Heath je kontemplirao ulogu Jokera živeći mjesec dana sam u hotelskoj sobi hollywoodskog Chateau Marmonta, sve dok nije pomno isplanirao nastup, kao kombinaciju Sida Viciousa i Alexa iz "Paklene naranče". Našao se i s originalnim Jokerom, Jackom Nicholsonom, koji ga je upozorio da bi taj job mogao biti krvav po njegovu psihu, jer se ipak radilo o luđačkom liku koji bi ga mogao izbaciti iz ravnoteže. Tim veći izazov, pomislio je Heath.
Sa seta "Batmana" preselio se na onaj najnovijeg Gilliamovog filma "The Imaginarium of Doctor Parnassus" o vođi kazališne trupe koji pomoću dogovora s Vragom i čarobnog zrcala omogućuje publici da istražuje maštu. Nije ga uspio dovršiti, pa sad razmišljaju da njegov posao nastavi Johnny Depp...
Heath je ostvario sveukupno 23 uloge, neke od njih apsolutno nezaboravne. "Stalno podsjećam sam sebe da je - bez obzira na sve komentare i pritiske slave - život ovdje unutra", rekao je nakon "Priče o vitezu" i dodirnuo si prsa. "Ono što imam od samog početka, kao i sada, to još uvijek cijenim. Bit ću dobro sve dok će mi glava čvrsto stajati na ramenima, a to mi nije teško". Je li taj teret postao pretežak čak i za njega?
"Probudi me!"
... glasile su posljednje Heathove riječi, upućene telefonski Shekharu Kapuru. Htio je da ga redatelj "Četiri pera" probudi sljedećeg jutra kako bi se našli na kavi. Kapur ga je zvao i zvao, ali na Heathov mobitel nitko se nije javljao.
Njegova smrt utoliko je više šokantna što ispočetka nije bila objašnjiva. Kako bi rekao Sherlock Holmes, "ako želiš shvatiti zašto je netko nešto učinio, moraš razmišljati poput njega". Međutim, teško je zamisliti što ti je u glavi ako već s 20-ak godina zaradiš svoj prvi milijun dolara, da bi ti svaki sljedeći posao donosio još više. Par godina kasnije - na bankomatu vidiš da stanje na tvom računu ima bezbrojne nule, dakle možeš kupiti sve što ti padne na pamet, a svi se još i otimaju da se s tobom druže i da s tobom rade, a ti se k tome i sretno zaljubiš i dobiješ kćer koju obožavaš. I sve to dogodi ti se prije tridesetog rođendana. Mislite li da biste sačuvali zdrav razum?
Tko to nije doživio, ne može niti pretpostaviti kakav je to osjećaj - držati svijet na dlanu. Kad tako mlad postigneš sve čemu si se u životu nadao, i još puno više, pitaj boga zašto postaješ biti (auto)destruktivan? Zašto se River Phoenix razvaljivao? Zašto je Chris Penn istovremeno pio Bookers bourbon, jeo i pušio? Što je uopće zdravije - živjeti raskalašeno i pritom se dobro zabavljati, ili biti čistunac zaslijepljen scientologijom?
Kako to već ide u svijetu medija, svi su se potrgali od nagađanja o uzroku Heathove smrti. Iskopali su intervjue na kojima se češe po rukama, pa zaključili da je sto posto bio na horsu. Onda se oglasila bivša asistentica Naomi Campbell da je, kao, volio partijati s Naomi i P. Diddyjem, a da ga je Naomi opskrbljivala s kokainom. Onda, da je patio od kronične depresije i zbog toga pio antidepresive, koji su, uostalom, pronađeni u njegovom stanu zajedno s tabletama za spavanje. Pa da ga je prošle jeseni Michelle Williams izbacila iz stana jer je bio ovisan i o bijelom i o žutom, te da se počeo drogirati još više od straha da će mu Michelle oduzeti skrbništvo nad Matildom.
Nakon toga počeo se intenzivno družiti s Mary-Kate Olsen, 21-godišnjom blizankom-multimilijunašicom, s kojom je navodno bio u slobodnoj vezi. Oboje su pušili crveni Marlboro i često izlazili van. Zna li Mary-Kate nešto što mi ne znamo?
Prva autopsija je podbacila, a onda se ispostavilo da je najvjerojatnije umro prirodnom smrću. Svijet poznatih i dalje je u šoku koji je Robert Redford usporedio s onim uslijed pokušaja atentata na Reagana 1981. Ostatak filmskog svijeta slaže se da je bio najiskreniji, najbrižniji i najsuosjećajniji glumac s kojim su ikad radili.
Što se mene tiče, ja ću ga se sjetiti svaki put kad uzmem u ruke moju Napoleon Dynamite kemijsku, kad ponovno pogledam njegove stare, a i dočekam nove filmove, i kad čujem pjesmu Kate Bush "Wuthering Heights", jer Heathovo je puno ime Heathcliff, a dobio ga je upravo po vrlom junaku romana Emily Brontë.
Kako je umro - zapravo je samo njegova stvar. Bitno je samo ono što je istakla njegova starija sestra Kate: "Nikada više neće se pojaviti još jedan Heath, a to je samo po sebi najveća tragedija". (Jasna Nanut, Plan B 5)